EMIR RAMIĆ - POGLEDI

 

EMIR RAMIĆ: POGLEDI

 

Istraživać, osnivač, lobist, predavać

Više godina istražuje multidimenzionalnost bosanskohercegovaćkog društva i države, te potrebitost bošnjačkog dijaloga. Osnivač je škole bosanskog jezika u Njemačkoj, škole bosanskog jezika u Kanadi, Bošnjačkog Biltena Hamilton.

Lobist i zagovornik: priznavanja  multidimenzionalnosti bošnjačkog narodnog bića; priznavanja Bosanstva kao nacionalnog, državotvornog, teritorijalnog, graÄ‘anskog pripadanja jedinstvenoj, samostalnoj, nezavisnoj, suverenoj državi BiH i otovorenom, slobodnom, civilnom društvo;  bošnjačkog dijaloga, kao revolucionarne transformacije bošnjačkog bića u okviru koje će stečena i krvlju plačena sloboda Bošnjaka, oličena u definitivnoj produkciji Bošnjaka kao naroda i defintivnoj odbrani Bosne i Hercegovine kao jedine domovine Bošnjaka biti stvarno materjalizovana u slobodu odlučivanja o svim uslovima bošnjačke egzistencije; bosanskog dijaloga kao revolucionarne transformacije svih nosilaca ideje Bosne i bosanskog duha i svih pristalica nove BiH u ime definitivne potvrde i pobjede priznavanja, prihvatanja, poštovanja i tolerisanja drugog i drugačijeg kao bosanskohercegovačkog odgovora za dalji razvoj čovjeka i civilizacije; produkcije bošnjačkog pamćenja ne u ime osvete, već u ime konačne i stalne negacije egzistencije i razvoja  srpsko-hrvatskog establišmenta hranjenog na osnovama nestanka Bošnjaka i BiH, unutrašnjeg pomirenja Bošnjaka u smislu liječenja unutrašnje bošnjačke mržnje;  aktiviranja bošnjačke inteligencije kao preduvjeta svekolike bošnjačke razvijenosti; prava na bosanski jezik, bošnjačku historiju, kulturu, tradiciju, narod, vjeru, bibliografiju i književnost;  produkcije bošnjačkih nacionalnih institucija: bošnjačkog sabora, bošnjačke akademije nauka i bošnjačkog nacionalnog muzeja pamćenja u ime akademskog odgovora da bošnjačko biće više nikada neće biti ponižavano i potlačeno u ime odgovora da u BiH neće biti Republika Srpska kao daytonsko priznanje genocida i etničkog inžinjeringa, koja neće biti anti bošnjački protektorat i svojevrsna multikulturna inkvizicija; priznavanja bosanskog jezika, ali ne samo kao internacionalnog jezika, već i kao warld heritage language u dijaspori što omogučuje produkciju škola bosanskog jezika, bosanskih biblioteka, odjela za bosanski jezik pri državnim bibliotekama u zemljama u kojima se nalaze Bošnjaci, osnivanje katerdri bosanskih sudija na univerzitetima u zemljama u kojima se nalaze Bošnjaci.

 

ÄŒlanstvo

 

Amnesty International Kanada, Društva za ugrožene narode Njemačka, Bošnjačkog akademskog foruma, Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike, Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i meÄ‘unarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Bosansko -  kanadskog humanitarnog društva Toronto, Bošnjačkog islamskog centra Hamilton, Kolegija Bošnjaci.net, Liberalne partije Kanada, mnogih mirovnih multikulturnih, multivjerskih i multietničkih asocijacija.  Bio je predsjednik Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike,  krovne organizacije američkih i kanadskih Bošnjaka. Dao je veliki doprinos jačanju ove organizacije koja danas predstavlja istinski glas sjevernoameričkih Bošnjaka od koga strahuju neprijatelji Bošnjaka i BiH. Produkovao je Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike  kao nezavisnu organizaciju, nezavisnu od bilo kojih opcija u dijaspori i matici. Bio je menadžer Bosanske ekonomske grupe, rukovodilac škole bosasnkog jezika u Njemačkoj i Kanadi, glavni i odgovorni urednik Bošnjačkog Biltena, rukovodilac Instituta za istraživanje genocida Kanada.

 

Priznanja

Plaketa Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike za doprinos u očuvanju i jačanju bošnjačkog narodnog bića i jedinstvene, suverene, samostalne države BiH i otvorenog slobodnog, civilnog društva; Priznanje Rijaseta Islamske zajednice BiH; Plakete bošnjačkih organizacija Kanade za doprinos u širenju istine o agresiji na BiH i širenju istine o genocidu nad Bošnjacima u Kanadskom parlamentu; Priznanje Saveza logoraša BiH za doprinos u očuvanju istine o agresiji i genocida od zaborava; Priznanje Ambasade BiH u SAD za doprinos u afirmaciji vrijednosti i potecijala bh dijaspore u SAD, Priznanje Udruženja za zaštitu tekovina borbe za BiH za doprinos u očuvanju tekovina borbe za BiH; više od stotinu drugih priznanja, plaketa i zahvalnica različitih organizacija i zajednica iz BiH i dijaspore.

 

Hamilton Mundialization Committee dodjelio the World Citizenship Award

 

Ovo visoko priznanje kao prvi i do sada jedini Bošnjak u Kanadi, Emir Ramić je dobio za: dorpinos miru, saradnji, toleranciji izmeÄ‘u različtih etničkih, kulturnig i vjerskih zajednica, doprinos rješavanju meÄ‘unarodnih problema kroz meÄ‘unarodno pravo i OUN, doprinos ideji da je Planeta Zemlja naš dom, a ljudskost naša familija, dorprinos za izdizanje ljudi i njihovih organizacija i zajednica iznad socioloških, političkih, ekonomskih, kulturnih, vjerskih, tradicijskih razlika, dorpinos na iznalaženju rješenja za globalni mir, saradnju i koegzistenciju meÄ‘u ljudima i državama. Ovo visoko priznanje je Emiru Ramiću uručio legendarni Alexandar Lincon.

 

Predavanja

U saradnji sa prof. dr. Mona Azizi i prof. dr. Joanna Santa Barbara Emir Ramić je održao niz predavanja na univerzitetima u Kanadi na temu kulture, tradicije i historije Bošnjaka i BiH.

 

DUHOVNI, BOŠNJAÄŒKI, BOSANSKOHERCEGOVAÄŒKI I PRIJEDORSKI POGLEDI

 

Duhovni pogledi - Bože, daj da istinu spoznam onakvom kakva jeste, a ne onakvom kakvom mi se čini, Bože daj da budem pomagač istine i pravde

 

Ljudsko dostojanstvo i ljudska dobrobit  su  fundamentalni principi življenja, koje različitost pretvaraju u prednost, nikako u nedostatak, putem bitke za čovjeka perom i jezikom. To je zapravo pobjeda nad samim sobom. Kada nestane dostojanstva, nemoguće je izvršiti preporod. Kada nestane dostojanstva uznemiravaju se ljudi, brukaju se ljudi, otkrivaju se ljudske mahane, društvo postaje ispnjeno smutnjom i prorokom.

 

Različitost ljudskih ubjeÄ‘enja je Božije djelo. Zato budi blag prema drugom i drugačijem. Napravi spoj izmeÄ‘u ljubomore prema sebi, svojoj duhovnosti, tradiciji, kulturi, jeziku, historiji i duhu tolerancije prema drogom i drugačijem. Napravi spoj izmeÄ‘u  uvjeta bošnjačke esencije oličenih u bošnjačkoj tradiciji, kulturi, historiji, jeziku, duhovnosti, narodnosti i uvjeta bošnjačke egzistencije oličenih u državi Bosni i Hercegovini.

 

Potrebno je da se  oslobodimo uskosti  svih vrsta i da u životu gledamo unaprijed sa optimizmom, da se oslobode mržnje koja danas razara ljudsko tkivo. OslobaÄ‘anje uskosti, prizivanje optimizma i oslobaÄ‘anje od unutrašnje mržnje je ljudska progresivna ideja koja podupiru slavu čovjeka i civilizacije, poštovanjem, prihvatanjem, priznavanjem i tolerisanjem drugog i drugačijeg.

Izreke, citati i misli poznatih, mudrih i pametnih ljudi

Budite zahvalni na savjetima a ne na pohvalama. La Fonten

Ko svoju požudu zna da zadovolji, pametan je. Ko zna da je obuzda, mudar je.Imanuel Kant

Onaj koji ograničava svoje želje uvek je veoma bogat.Fransoa Volter

Onaj ko govori samo lijepe rječi ima loš karakter. Blez Paskal

Mudar čovjek ne kaže sve što misli ali misli sve što kaže.

Biti sretan znaći biti slobodan, ne od boli ili straha, već od brige ili tjeskobe. (Auden)

Možda postoji jedan osnovni grijeh: nestrpljivost. (Audin)

Istina je povik svih, ali igra nekolicine. (Dzordz Berkli)

Istina se ne nalazi u činjenicama, već u skladu između činjenica. (Tagore)

Laž progleda u istini, a istina vidi u laži. (Katarina Sijenska)

Ljudi se razlikuju po onome što pokazuju, a lice po onome što kriju. (Valeri)

Najveći dokaz vrline je imati neograničenu moć, a ne zloupotrebiti je. (Didro)

Ne možeš propovijedati ljudima ono što poričeš. (Gorki)

Nikad se ne može reći toliko mudrosti koliko se može presutiti gluposti. (Kung Fu-Ce)

Nikad ne vjeruj potpuno u čovjeka dok ne vidiš kakav je u srdžbi. (Omar Ibn Al Katas)

Mudrac traži sve u sebi, bezumnik sve u drugom. (Konfucije)

Mudrac ne zna mnogo stvari, a onaj ko zna mnogo stvari - nije mudrac (Lao Ce)

Onaj koji ograničava svoje želje uvijek je veoma bogat. (Volter)

Onaj ko sam laže najlakše se vrijeÄ‘a. (Dostojevski)

Pametan čovjek primječuje sve. Glupi ima za sve poneku zamjerku. (Hajne)

Strah je svojstvo onoga koji misli samo na sebe. (Rasel)

Nesreća pojedinaca, nesreća porodice, nesreća cijelog društa raÄ‘a zabrinutost nad opstankom najsavršenijeg Božijeg stvorenja - čovjeka kao pojedinca, porodice i društva uopće.  Kada se suočavamo s mnogim pošastima, kada se ljubav i dobrota gube u bespućima mržnje molim čovjeka da ne čini drugome što ne bi htio da drugi njimu čini.

Budimo ljudi onakvi kakve nas je Tvorac stvorio, gradimo mir i doprinosimo napretku, bez obzira na sve različitosti. Molimo se Bogu da nam da snage da idemo putem istine, pravde, pomirenja, napretka i blagostanja u kojem će naše sveukupno društvo biti u službi čovjeka i njegovom zdravom odnosu prema drugom čovjeku.

Bošnjački pogledi – Bošnjaci su narod koji vjeruje u svoju sudbinu

Kontinuitet genocida nad Bošnjacima i diskontinuitet kulture bošnjačkog pamćenja

Govori se o 11 genocida počinjenih nad Bošnjacima, a u stvari to samo jedan genocid koji se dešava u nastavcima kao plod Velikosrpske i Velikohrvatske politike i doktrine. Genocid je najteže krivično djelo koje je pravno definisano. Da bi se genocid tretirao kao genocid mora postojati mentalna spremnost nekog kolektiviteta, državnog, nacionalnog, etničkog, vjerskog ili rasnog, da potpuno ili djelimično uništi neki drugi kolektivitet. Ako postoje presude da je nad Bošnjacima učinjen genocid, i zna se od kojeg dželata, onda znači da je u svijest tog dželata internalizirana, ili unešena u svijest ta mentalna spremnost da uništi odreÄ‘enu grupu koja se zove Bošnjaci. Molim Allaha dž.š. da nikada ne internalizira tu mentalnu spremnost u moj narod. Sljedeći genocid nad Bošnjacima dogoditi kada Bošnjaci zaborave ovaj posljednji koji se dogodio u Srebrenici.

Bošnjaci kao večinska nacija u BiH su na žestokom udaru srpske i hrvatske propagande, kojoj se po pravilu priključuje i dio evropske propagande. Na mnoge izrečene neistine Bošnjaci ne odgovaraju. Samosvijest u Bošnjaka, nakon agresije i genocida  i traumatičnog iskustva je na nedovoljnom nivou.  Dotiću samo površno tema samosvijesti i ne pokušavajući odgovoriti na pitanje šta je suština te samosvijesti, kako se ona gradi i koji su preduslovi da se ona uopće može razvijati i postati dio bošnjačkih narodnih  interesa.

Da bi jedan narod  bio svjestan sebe i svojih interesa on treba da se usmjeri ka proučavanju sljedečih fenomena:

-        nacionalna kultura koju čine jezik, pismo i književnost, i kultura u širem smislu, govori,

-        nacionalna historija sa nacionalnom tradicijom, bibliografijom, kulturom pamćenja, nacionalnim institucijama,

-        nacionalni teritorij u smislu domovine, životnog prostora.

 

Teška tragedija 1992-1995. nad Bošnjacima, oličena u višestrukoj agresiji na državu BiH i zločinima genocida, kulturocida, ekocida, etnocida, urbicida, elitocida, organizovanog, namjernog i sustavnog silovanja, organizovanog, namjernog i sustavnog protjerivanja je dorpinijela ubrzanju narodnog osvješÄenja. Doživljeno je nepredstavivo mnogo zla. Bošnjaci su gonjeni sa svojih stoljetnih ognjišta. Muškarci su odvoÄ‘eni na mučilišta, inavalidirani i ubijani. Žene i nejač silovani, pljačkani, cviljeni. ÄŒitavom bošnjačkom narodu stavljena je sintagma malovrijednosti. Taj pogrom počivao je na pripomoći vjerskih i mitskih raspoloženja. Krstovi su stajali iza noža, kome je bila dodijeljena uloga dokusurivanja islama, bošnjaštva i bosanstva kao navodnih neprijatelja kršÄanstva. Bošnjaci su razbacivani širom zemaljske kugle. Ali došao je i otpor Bošnjaka. Dok je napadač još bio na poslu i uništavao posljednje znakove prisustva Bošnjaka u BiH, dotle je meÄ‘u ucviljenim počelo sazrijevati osjećanje o vlastitom identitetu. Tok je bio neuzastavljiv. Tako je krajem septembra 1993. na Drugom Svebošnjačkom saboru donesena jednodušna odluka, da se odbaci zabludno deklariranje "Muslimanima u nacionalnom smislu" i da se jednom za sva vremena prihvati staro, historijsko ime Bošnjaci.

Svakoj političkoj i vojnoj okupaciji na Bošnjake prethodi mentalna okupacija. Cilj mentalne okupacije na Bošnjake jeste da se gušeći ideje i istraživanja bošnjačkih historičara, društvenih teoretičara Bošnjacima, kao kičmi BiH, oduzme tlo pod nogama, da im se "razvuče pamet", da se - slijedom dalekosežne propagandne konstatacije iz "doktorske disertacije" Ive Andrića prema kojoj je, sa dolaskom islama u BiH, prestao svaki duhovni i kulturni razvoj ove zemlje - pokaže kako su Bošnjaci izgradili mit o svome identitetu te kako su oni "nepostojeći," "izmišljeni" narod, ili "zakasnjela" nacija, narod bez vlastite kulture - jer je kultura najveći svjedok trajanja jednog naroda - a kad smo već takvi, onda smo "opasni", onda stvaramo svoju "velikobošnjačku ideologiju" kojom, navodno, BiH prisvajamo samo za sebe te bi naš ulazak u zajednicu ravnopravnih evropskih naroda bio "remetilački" i za tu zajednicu.  

 

Materjalizacija mentalne okupacije Bošnjaka se sprovodi putem konsocijacijske demokratije, što je zapravo najgora politička projekcija koja se pojavila u posljednje vrijeme u BiH, a koju su lansirali neki bosanskohrvatski krugovi. Ona podrazumijeva dubinsku podjelu izmeÄ‘u  naroda u BiH: podjelu vlasti, društvenih ustanova i teritorija. Prema Ivi Andriću i projektatima i izvršiocima mentalne okupacije Bošnjaka, BiH je zenlja mržnje, bošnjačka kultura isključiva, Bošnjaci slijede "ratničku religiju" te, prema tome - nakon što je velikosrpski pokret profitirao na ovim potpuno neutemeljenim i BiH apsolutno neprimjerenim idejama, koje demantira gotovo čitavo njezino povijesno trajanje - navodno, ni Hrvati ne mogu da žive zajedno sa Bošnjacima, i onda nam preostaje "jedino rješenje", a to je konsocijacijska demokratija.

Odgovor bošnjačke politike na mentalnu okupaciju Bošnjaka i konsocijacijsku demokratiju ne postoji, Bošnjaci nemaju poltičku opciju niti postoji politika bošnjštva.

 

Ne postojanje bošnjačkog intelektualnog odgovora na procese mentalne okupacije bošnjačkog nacionalnog bića, i konsocijacijske demokratije, ne postojanje bošnjačke politike i politike bošnjaštva, RS kao genocidna tvorevina, suspendiranje Ustava RBiH u Dejtonu, opća slika bošnjačkoga kulturnog, naučnog, intelektualnog, institucijskog, političkog i ekonomskog stanja u i van BiH, novo ustavno ureÄ‘enje, prudska veleizdaja, haški tribunali, pogledi na povijesna pitanja u bošnjački  identitet, su nezaobilazna pitanja oko čijih naučno utemeljenih i politički promišljenih odgovora je potrebno ujediniti bošnjačku i bosanskhercegovačku energiju, obratiti se Bošnjacima, Bosancima i Hercegovcima, Evropljanima i graÄ‘anima Svijeta  postaviti minimume ispod koji nijedan politički predstavnik Bošnjaka neće ni smjeti ni moći ići. Zato podržavam treći bošnjački Sabor. Sabor treba da pokaže da je bošnjački koncept multidimenzionalne države i društva u BiH i koncept Bosanstva kao državne, teritorijalne  i nacionalne pripadnosti nije prijetnja već saveznik Evrope i Svijeta.

Sabor treba da intelektualno valorizira  da su Bošnjaci autohtoni narod BiH sa milenijskim kulturno – političkim kontinuitetom.

Sabor treba takoÄ‘e intelektualno valorizirati da je BiH maternja država autohtonog bošnjačkog naroda (ma gdje on živio), da je bosanski jezik maternji jezik svih Bošnjaka, bilo da oni žive u BiH ili izvan nje. Srbija, Crna Gora i Hrvatska su maternje države srpskog, crnogorskog i hrvatskog naroda. Sve propagandne djelatnosti usmjerene protiv bošnjačkog naroda  od strane srpskih i hrvatskih propagandnih historiografa osuÄ‘ene na propast. Pošto su planovi ostvarivanja etnički čiste Velike Srbije odnosno Velike Hrvatske još od početka bili osuÄ‘eni na propast, šovinistički nastrojenim intelektualcima i nije preostalo ništa drugo nego da prisvajaju bošnjačko nacionalno blago i niječu historijsko pravo bošnjačkog naroda na svoju zemlju, ime, jezik, književnost, tradiciju, i dr. Svako kreiranje lažne historije i nacionalni romantizam – u cilju asimilacije bošnjačkog naroda i pripajanja bošnjačkih velikana srpskom ili hrvatskom nacionalnom korpusu je  suludo i ništa drugo nego propagandni terorizam neviÄ‘eno podmuklih razmjera. 

Dvadeset i cetiri posto teritorije BiH  bošnjački politički establišment predstavljaju.  Problem nije u tome što je bošnjački narod na vlasti na manje od četvrtine teritorije svoje domovine i što ga ima više u dijaspori nego u matici. Već u tome što se javljaju i što su sve glasniji oni što se zarad očuvanja vlasti bošnjačkog naroda na komadiću BiH ne mire sa politikom koja i srpskim i hrvatskim nacionalistima doÄ‘e kao dobro pokriće za realizaciju vlastitih planova.

Nova bošnjačka oligarhija odbranu vlasti umotava u odbranu nacionalnih bošnjačkih interesa. Radi se o tome da se razvlasti bošnjački narod. Vladavina bošnjačkog poltičkog establišmenta  je jedino domentula  osvajanje statusa nacionalne veličine. Rane na smrt uvrijeÄ‘enog bića bošnjačkog naroda i dalje krvare. Bošnjčka oligarhija koja  parazitira i lešinari na iskomadanom tijelu BiH napušta Bošnjake, BiH, dijasporu u ime svoje interesa.

Bosanskohercegovački pogledi - svebosanskohercegovačko nacionalno oblikovanja - pretpostavka nastanka bosanske nacije je perspektive zemlje BiH i njenih ljudi

Nacionalno pitanje u BiH je središte kroz koje se prelamaju svi apekti njene historije, od klasično političkih, vjersko-duhovnih, vjersko-institucijskih, demografskih, etnoloških, socijalno-privrednih, pravnih, kulturoloških, sociolingvističkih, socijalno-psiholoških do antropoloških i psihološki. To je projekat koji zahvaća transtemporalni društveni organizam i kontekstualnost BiH.

Mada su za bosanskohercegovačku naciju postoje faktički uslovi i nesporni argumenti, spontani proces njene identifikacije nije izdržao probu historijskog vremena ustuknuvši pred jačim, inače svojim stalnim pratiocem i protivnikom, velikosrpskim i velikohrvatskim nacionalizmom koji su se, očekivano, razvili do neslućene mjere mirišući plijen u vidu razdiobe BiH. Kontekst agresije na BiH pokazao je svu moć manipulacije emocionalnim nabojem etničke pripadnosti. Zajedničko bosanskohercegovačko zemaljsko teritorijalno obilježje koliko - toliko subjektivizirano i u samim bosanskim Srbima i bosanskim Hrvatima, bar na simboličnoj ravni i sa njihove strane usvojeno, tada je u njima uveliko razoreno posredstvom šireće se agresivne etno-nacionalne homogenizacije, iz BiH, susjednih nastajajućih samostalnih država Srbije/reducirane Jugoslavije i Hrvatske. Bosanskim Srbima i bosanskim Hrvatima nametnut je imperativ etničko-identitetske lojalnosti sa "Svojima", Sve-Srbima i Sve-Hrvatima, što je ujedno značilo, uostalom, i bilo usmjereno ka što jačem odjeljivanju meÄ‘u etničkim kolektivitetima unutar BiH.  Konkretne historijske političke okolnosti na prelazu 20. i 21. stoljeća koje su izrazito nenaklonjene mogućem procesu sve-bosanskog etničkog oblikovanja nisu proizvele, ni u momentu preimenovanja Muslimana u Bošnjake ni u narednim godinama, čak ni pokušaja komplementarnog nominiranja Srba i Hrvata u BiH u bosanske Srbe odnosno bosanske Hrvate. U pogledu bosanske nacije nekog značajnijeg konsenza nema u naučnoj literaturi ni na internacionalnom planu.

Bosanska nacija hronološki se razvila, sticajem historijskih okolnosti u bošnjačku. Takav polazni koncept svodi pojam nacije na njenu etničku podlogu, njenu etničku suštinu, zapostavljajući onaj ostatak značenja pojma nacija koje sadrži, prema drugačijim shvatanjima, i izrazito neetničku, civilnu komponentu. U slučaju definiranja američke i kanadske nacije  je ta graÄ‘anska (civilna), državno-identitetna komponenta ne samo osnovni već zapravo i jedini sadržaj pojma nacije. Američki melting pot i Kanadsku kulturni mozaik  su u historijskom procesu uveliko potisnili značaj etničke komponente, uključujući rasne razlike. BiH je, kao i većina zemalja Europe, posve drugačiji historijski slučaj, gdje pojam nacije nije sadržajno napunjen kao u Sjevernoj Americi. U eri već nezadrživog svjetskog procesa globalizacije i opštih demokratskih razvojnih tendencija društvenog ureÄ‘enja državnih zajednica, pojam nacije objektivno sve više poprima obilježja novovremenih, modernih društvenih strujanja i sve više gubi etnički prizvuk. Etnikum kao etnikum u svojim osnovnim sadržajnim dimenzijama (maternji jezik, zajednički teritorij, historijska memorija, sistem običaja itd.) ostaje i dalje, negdje jače, negdje slabije na historijskoj sceni, ali, historijski zakonito, gubi korak sa graÄ‘anskim principom. Uključivanje BiH u europsko i svjetsko okruženje je nezadrživ historijski proces koji, slično kao u slučajevima drugih pojedinačnih zemalja, iziskuje organizaciju državne zajednice kao dotične nacije, dakle, bosanske nacije. U bosanskom slučaju nužno je pomoći mehanizme za oba kolosjeka, etnički odnosno etnonacionalni (puno meÄ‘usobno uvažavanje Bošnjaka, bosanskih Srba i bosanskih Hrvata) i državnonacionalni (bosanska nacija).

Totalnom promjenom formalnog zemaljskopolitičkog statusa, BiH postaje iz zemlje koja je bila kroz duga stoljeća uključena u neko veće imperijalno, državno okruženje, po prvi put u novijoj historiji, zemlja koja je nezavisna, meÄ‘unarodno priznata država  te bi time bosanskohercegovački društveni organizam već objektivno poprimio obilježje bosanske nacije, da narod BiH svoju državu zaista i hoće. Jer, po uzoru  na Europu, semantičko objašnjenje izraza nacija skladno je slijedećoj prostoj jednačini: narod  + država (samostalna, nezavisna) = nacija. Dok su, tako, narodi svih zemalja uglavnom jedinstveno htjeli, pa i borili se za svoju nezavisnu, samostalnu državu, postajući njenim osvajanjem nacijama, u BiH takvog narodnog konsenza, konsenza unutar velikovećinskog djela bosanskohercegovačke populacije još nema.

To što svoju samostalnu, nezavisnu državu BiH njen velikovećinski dio populacije neće, tu činjenicu, opet iz svojih razloga, ne prihvaća globalno europsko i svjetsko društvenopolitičko okruženje, prosto imperativno tražeći, od druge polovice 90-ih godina, političkim i ekonomskim mjerama, presudnu promjenu, preokret u pomenutoj populaciji, njen definitivni zaokret u pravcu voljnog usvajanja bosanskohercegovačke države kao svoje, svoje vlastite. Da li to okruženje, u pomenutim naporima, postupa optimalno ili ne, posebno je pitanje. Nakon nametnutog za BiH opšteg mirovnog ugovora ne nudi se uvjerljivi dokaz o uspješnosti te politike. Historijski je provjereno da se nesamjerivo teže i sporije od politike mijenja svijest, kako individualna, tako i kolektivna, pa valja, u datim okolnostima vrlo sporog i postepenog društvenog uranjanja demokratskih vrijednosti i procedura, strpljivo čekati da proces sazrijevanja te svijesti konačno proizvede velikovećinski (kognitivni i afektivni) konsenzus u bosanskoj populaciji o potrebi identifikacije sa svojom državom, jedinom koja im zapravo to može biti i jedinom koja im je na volju, sa državom BiH. Sam proces prepliće se aspekte političke socijalizacije i participacije proizvodeći graÄ‘ansku političku kulturu u vidu savremenog evropskog poimanja. Konkretna putanja tog procesa ispoljava se nastajanjem bosanske nacije. Bosanska nacija može se, stoga, označiti kao političko-kulturni produkt u samoosviješÄ‡enom razvoju bosanskohercegovačke populacije iz statusa nedržavotvornog narodnog entiteta u status državotvornog subjekta.

Kompliciranost bosanskog puta je, pri tome, obilježena unutarnjim razilaženjima po, dijelom, politički nametnutom kriteriju interesa triju bosanskih konstitutivnih etnoentiteta, dijelom kao prirodna poslijedica stanja faktičkih etnorazlika. Oba slučaja, oba ponaosob i oba zajedno, neodvojivi su od (civilnog) procesa nastajanja bosanske nacije. Većinsko populacijsko subjektiviziranje bosanske države odnosno nastajanje i dozrijevanje bosanske nacije jeste i biće uslovljeno sistematskim stvaranjem, održavanjem i reprodukcijom opštedruštvenih okolnosti za jednakopravan status i jednakovrijedan tretman sva tri bosanska konstitutivna etnoentiteta: Bošnjaka, bosanskih Srba , bosanskih Hrvata. Pretpostavka nastanka bosanske nacije je perspektive zemlje BiH i njenih ljudi.  Osnovni princip održavanja BiH je u sljedećem što je politički jači jedan narod u BiH to je slabija BiH, koja može biti stabilna i jaka ukoliko u praksi uspješnije obuzdava i savladava sopstvene nacionalizme. BiH je utoliko jača ukoliko su njeni nacionalizmi slabiji.

Treba pokazati da je bosanskohercegovačka raznolikost  moguća, treba podržati najznačajnije pojedince u zagovaranju te moguće Bosne i Hercegovine

U BiH je laž postala bitan sadržaj  kolektivnih i individualnih psihologija.  Laž je odbrambena perspektiva, najefikasniji način postizanja neprincipijelnih ciljeva. U matici i dijaspori postaje jednostavno do apsurdnih razmjera o ljudima lagati, govoriti o njihovom radu bez ikavog utemeljenja, bez pozvanosti. Ti neobranjivi položaji lupeža, branitelja zločina, ne mogu se braniti istinom, pravdom. Oni se mogu braniti jedino lažima i pokazivanjem prstom na krivu stranu. SreÄ‘ivanje prilika u BiH pretpostavlja pravdu. Pravda je pokazivanje i govorenje istine. Pokazivanje i govorenje istine u BiH ugrožava izravne i neizravne sadržaje tog društva, uvažavanje ljudskog dostojanstva u njoj.

 

Suštinsko  pitanjima za BiH je zašto nema javnog dijaloga niti svijesti o tome u kakvoj agoniji se trenutno BiH nalazi. To ukazuje na nepostojanje bh. politike, bilo kakve strategije i cilja koji bi BiH izveli iz takve situacije.

U BiH nema suprotstavljanja mišljenja, ima oblagivanje, ima izljeve mržnje, straha. Ako se upustite u dijalog s takvom vrstom ponašanja, vi ga zapravo podržavate i dajete mu značaj. Odgovor na takvo ponašanje, po mom mišljenju, treba biti zalaganje za otvoreni dijalog, iznošenje mišljenja, stavova, sa ciljem da se pomogne mijenjanju znanja. Nema definitivnih znanja ni o čemu. Sve što znate u bilo kojoj oblasti, morate javno iznijeti i to je podložno procedurama racionalnog ispitivanja. Znači, drugi koji to preispituje bitan je preduvjet za vaš opstanak u tom procesu. ÄŒim isključite drugoga iz tog procesa, a vi više ne možete mijenjati svoje znanje, vaše znanje postaje dogma koja je uvijek izvor nasilja prema drugom. Baviti se ljudskim slabostima iz kojih proističu laganja, te vrste strasti, izmišljanje i tako dalje, jest spriječiti samog sebe u tome što radite svakodnevno. Ozbiljan dijalog, rasprava, žestoki javni diskurs nedostaje u matici i dijaspori.

U nedostatku dijaloga i na njemu zasnovane bh poltike sve se više uobličavao mehanički sklop triju etnonacionalizama, podržavan pripremom, a potom voÄ‘enjem agresije  na BiH izvana, pri čemu se računalo na bosanskohercegovačku pometenost i različite oblike kolaboracije iznutra. Tada je postignut politički destruktivni konsenzus meÄ‘u oligarhijama u BiH o rješenju koje je značilo mehaničku podjelu, teritorijalizaciju etnonacionalnih ideologija. Potrebno je u javnom prostoru BiH odlučno svjedočiti, pokazivati da bosanskohercegovačko društvo ne samo da je moguće nego da je njegova revitalizacija na temelju povjerenja meÄ‘u njegovim različitostima zapravo jedini zbiljni i održivi interes svih bosanskohercegovačkih ljudi. Gotovo dva stoljeća u BiH su prošla u razvijanju antibosanskih ideologija, prijelaz od tradicijskih oblika društva prema modernom izvršen je naglo, bez artikuliranja u čemu su posebnosti tog sadržaja, bez artikuliranja bosanske historije, meÄ‘ureligijskih komunikacija, refleksija na sekularizam, liberalne demokratije, nacionalizama i religije. Navedeno artikuliranje trebalo bi ići u susret toleranciji, demokratiji i mogućnostima istinskog religijskog predanja koje nije isključivo nego postaje motiv za razumijevanje ideje Bosne i bosanskog duha, na znanstvenim temeljima tražiti odgovore na nedostajuća pitanja o BiH.

 

U nedostatku debata o ključnim pitanjima bh društva i njegove budućnosti, došli se u situaciju da se bh društvo razlaže na dva pola. Prvi sačinjava skupina bolesnih, prestrašenih ljudi, obuzetih mržnjom koji iz te perspektive pokušavaju definirati pojave u tom društvu. To se svodi na to da oni prstom pokazuju na pojedince i skupine nudeći  jedino sebe za njihovo odreÄ‘ivanje. Druga strana je presuÄ‘ivanje iz perspektive meÄ‘unarodne zajednice koja sama i radi sebe taj bosanskohercegovački nered, malignost ne može prihvatiti. lzmeÄ‘u ta dva pola imate neku vrstu ravnoteže i nemate nikakvu jasnu ponudu izlaska iz tog labirinta. Izlazak iz tog labirinta bi podrazumijevao da u BiH postoji prvi preduvjet dekonstrukcije u politici, kulturi, organizirana intelektualna snaga s jasnim pogledom na svijet, s političkim pragmatizmom, snaga koja je duboko svjesna da nikakvo rješenje nije moguće iz geta. Danas u BiH su prešutno prihvaćene egzistencije etnonacionalih geta. Znači, prvi faktor je ustvari pokretanje gradnje znanja kojim bi se utjecalo na stavove i ponašanja koja svi osjećamo kao neprihvatljive. A to podrazumijeva da se bh. pitanje vidi ključno i kao regionalno i kao evropsko pitanje. To ne znači relativiziranje bh. ukupnosti, to zapravo znači njeno afirmiranje. 

U BiH imamo savez koji ide od meÄ‘unarodnih nezakonitih mreža, stjecanja novca, utjecaja, koji su u savezu sa državnim sustavima koji su se raspali na Istoku, s dijelovima mafijaških kriminalnih mjera, kriminalnih sadržaja, ta vrsta saveza u kojima je rat protiv BiH privlačan i podržavajući okvir je zapravo uspostavio i razvio pojedince i skupine s političkom i materijalnom moći koja se ne može zakonito opravdati. Svako konsolidiranje, razvijanje vlasti osjeća se kao ugroženost u tim nezakonito stečenim statusima. Iz tih perspektiva, te vrste nezakonito stečene i održavane moći, potrebni su savezi s pseudointelektualcima, pseudoreligijskim tribunima koji će stvarati privid neprijatelja na drugoj strani, a zapravo ključno pitanje bh. društva  jest etabliranost mafijaških skupina.

Bh. politika i bh poltička platforma danas ne postoji, ne postoji društvena kritika. Danas je bh. politika tek mehanički zbir triju tendencija koje su u svome izvoru i sadržaju meÄ‘usobno suprotstavljene. Iako meÄ‘u njima postoje razlike, tri etnonacionalne pseudopolitičke ideologije smatraju da teritorijaliziranje njihovog političkog interesa jest ono bez čega one ne mogu opstati.  Svi oblici sreÄ‘ivanja političkih prilika u BiH nailaze na prikriveni otpor triju etnonacionalnih ideologija. Današnja raspodjela vlasti u BiH koja je izravna posljedica rata protiv BiH, koja je uspostavljena danas kao ustavni poredak, neosporno ne može biti osnova za dosezanje budućnosti u kojoj bi država bila kompatibilna s evropskim mjerilima.

Prijedorski pogledi - Svaki Bošnjak Prijedora je knjiga o ljudskom stradanju i paklu

 

Digni se iz pepela kao što put do sada, sad sa mirisom ljiljana ljubavi moja

Prijedor, Bosnia and Herzegovina

Zemljo mojih djedova, dok je tvojih sinova, ti ćeš biti prkosna, slobodna i ponosna

 

Moj nasilni odlazak iz Prijedora je sinteza i metafora sudbibe istinskih prijedorčana, sada razbacanih po čitavom svijetu u kome i dalje traže onaj svoj bivši Prijedor. Prijedor je za mene mnogo više od grada. To je božanstvena darovanost raznovrsnosti osječaja, tuge, nostalgije, snova, suživota, života. Prijedor je jedan zatvoreni i pažljivo sačuvan svijet, koga ja ne dam da ga niko precrta, rašÄupa, poremeti.  Prijedor je zapravo čitav moj svijet. Prijedor je moj blagdan. U vremenu kada se moj Prijedor sunovratio sa svoga jedinog mogučeg puta, puta priznavanja, poštovanja, prihvatanja, tolerisanja drugog i drugačijeg u hendek zločina, mržnje, u hendek metropole terora, genocida, kulturocida, ekocida, etnocida, elitocida, mučenja i ubijanja u koncentracionim logorima smrti, silovanjima, nasilnim protjerivanjima… Ja hoću da pamtim samo onaj Prijedor koji gaji toleranciju držeći tako nadu i šansu za spas od prijeteće propasti ljudskih vrednota u zatvorenom prijedorskom getu u kome caruje ksenofobija, moralna i ideološka degradacija. Patiće prijedorski zločinci zbog nasilja nad prijedorskim uspomenama, patiće zbog dirigirane manipulacije graÄ‘anima, patiće zbog izostanka djetinstva roÄ‘enih ili tek onih koji trebaju biti roÄ‘eni Prijedorčana. Učiće prijedorski zločinci u kolektivnu neurozu, u destrukciju, ostaće na putu nacionalističke zombije. Ja sam prijedorčanin po roÄ‘enji i po vokaciji i zato ne prestajem i neću nikada prestati tražiti svoj Prijedor, svoju Atlantidu, svoju Prijedor čaršiju, svoj grad  koji je nasilno zadavljen. Grado gradom čine ljudi. Prijedor za sada nije grad. Mogu prijedorski zločinci uništiti duh Prijedora, prijedorčana, Bošnjaka, Bosanaca. Mogu zločinci istjerati graÄ‘ane iz Prijedora da bi ga za sebe bez obzirno zadržali. Mogu se ti prijedorski zločinci samo privremeno osječati gospodarem Prijedora, ali nikada neće uspjeti oteti moje pravo na Prijedor. To što su se prijedorski zločinci uspavali u navodnoj svojoj pobjedi, živeći u našem zajedničkom gradu, trajaće kratko. Jer zločin i mržnja kratko traju, a duh ljubavi prema svome voljenom gradu traje vječno.

 

Svaki Bošnjak Prijedora je knjiga o ljudskom stradanju i paklu

Prema Udruženju Prijedorčanki “Izvor” ukupan broj do sada evidentiranih je 3,178 ubijenih i nestalih u opštini Prijedor. Poznato je da je u Prijedoru postojala samo jedna srpska civilna žrtva, a to je Jovan Radočaj koji je ubijen u Keratermu. Predrag Banović je priznao ovo ubistvo zajedno sa još četiri druga.  Uglavnom u Prijedoru su najvise stradali Bošnjaci zatim Hrvati te značajan broj Albanaca I Roma koji su živjeli do rata u gradu. Od ukupne cifre od 3,178 identifikovano je 1,905 ekshumiranih tijela. Za 1,273 lica se još uvijek traga, a od ovog broja više od 200 neidentifikovani tijela se nalazi u hali na Sejkovaći kod Sanskog Mosta. Dakle za ovih 200 stotine se pretpostavlja da su  Prijedorčani, ali još uvijek nisu identifikovani pa ih ne možemo smatrati da  su zvanično pronaÄ‘eni.                       

Prema “ Institut za istrazivanje zlocina protiv covjecnosti i medjunarodnog prava” koji vodi  prof. dr. Smail Cekic, gdje su kao izvor imali izjave stradalih i nestalih Prijedorčana, pa pominju cifru od cak 20,000 ubijenih Prijedorčana. Taj podatak je iznio tim koji je zastupao našu državu pred MeÄ‘unarodnim sudom pravde u tužbi protiv Srbije.

Advokatska odbrana Srbije je predocila cifru od 1.000 ubijenih Prijedorčana.

Prema “Istrazivačko dokumentarnom centru u Sarajevu” koji posjeduje popis žrtava za Prijedor navodi da je više od 4.000 stradalih Prijedorčana, bošnjačkih i hrvatskih civila.

 Razmjere zločina su takve da je 3.178 ubijenih dosada največi broj ubijenih po opštinama. Veoma dobro znamo da su u opštini Srebrenica žrtve iz deset ili više opština s područja Podrinja. Dakle svih tih ljudi koji su se u zbijegu sklonili u Srebrenicu da bi 1995 godine bili odvojeni I pobijeni. Znaći po opštinama Prijedor ima najviše stradalih.

TakoÄ‘e držimo neslavni rekord po broju optuženih i osuÄ‘enih za ratne zločine. Ono što nas Prijedorčane posebno pogaÄ‘a je da držimo rekord na nivou Evrope. U Evropi je Prijedor  grad sa najviše živih ratnih zločinaca na slobodi. Za razliku od mjesta u Podrinju gdje su dolazile jedinice iz Srbije, Crne Gore, ili drugih podrinjskih opština, u Prijedoru 99% zločinaca su lokalni Srbi. Svi oni su uglavnom na slobodi i svi žive mirno u Prijedoru. Tek nedavno smo imali učestalija hapšenja za ”Koričanske stijene” što nam daje nadu da će zločinci ipak biti privedeni pred lice pravde.

Mi ne možemo oživjeti mrtve, ali možemo dati dostojanstvo i pravdu preživjelim. Ono što kažemo danas nije usmjereno na prošlost, već na budućnost, i ne samo Prijedora, već i Bosne i Hercegovine, Evrope i Svijeta. Dugujemo to, ne samo prijedorskim žrtvama i preživjelim, već čovječanstvu uopšte. Poruka koja treba biti odaslana svim potencijalnim počiniocima zločina u ime uvrnute ideologije mora biti kristalno jasna: Nemojte čak ni razmišljati o tome, vaš teror se neće isplatiti. NagraÄ‘ivanje genocida bi moglo poslati opasnu poruku širom svijeta, te bi sigurno ugrozilo šanse za stalni mir i stabilnost u Bosni i Hercegovini i Svijetu. Potraživači pravde nisu neprijatelji mira. Oni su zaštitnici mira.

 

Ja znam da je voda na vrelu najbistrija. Znam i da se uvijek nađe neka pogan koja dolje, nizvodno, vodu zamuti. Vrelo ostaje bistro. Vrelo ostaje vrelo. Dobra zemlja Bosna uvijek ostaje Dobra.

 

Prema podacima MKCK, 200.000 ljudi je ubijeno, od kojih 12.000 djece, do 50.000 žena je silovano, i 2,2 miliona je protjerano iz svojih kuća. Ovo je bio dokazan genocid i sociocid. Namjera počinioca ovog genocida je bila da zauvijek unište jedinstvenu multietničku kulturu Bosne i Hercegovine kroz masovna ubistva, silovanja, mučenja, zvjerstva, protjerivanja i pljačku. Bez obzira na to, branioci naše zemlje su se ponašali časno, što je dokazano kroz oslobaņajuće presude ICTY za većinu vojnog rukovodstva Bosne i Hercegovine.  Sve ovo je kulminiralo u Srebrenici u julu 1995. godine. Meņunarodni sud pravde, u svojoj Presudi od 26. februara 2007. godine, je odlučio da: Bosanski Srbi su osmislili i implementirali plan da ubiju što je više moguće bosanskih muslimana vojne dobi koji su bili prisutni u enklavi…, da su akti počinjeni u Srebrenici…počinjeni sa specifičnom namjerom da se dijelom uništi grupa muslimana Bosne i Hercegovine kao takva; te da su stoga ovo djela genocida, počinjena od strane članova VRS-a u i oko Srebrenice od oko 13. jula 1995. godine.'  Srebrenica je kristalizirala istinu koja je shvaćena isuviše kasno od strane Ujedinjenih nacija i svijeta uopšte: da je Bosna jednako bila moralna obaveza koliko i vojni konflikt. Tragedija Srebrenice će nas zauvijek proganjati.

 

Pogled na zločine i BiH

Agresija, genocid, kulturocid, ekocid, etnocid, urbicid, elitocid, protjerivanje, uništenje i progonstvo nekoga naroda, podizanje koncentracionih logora i logora u kojima se vrše silovanja, jesu zločini uvijek i svuda, i u prošlosti, i u sadašnjosti, i u budućnosti.

Vama koji negirate genocid pobrojat čemo zločine genocida u Bosni i Hercegovini:

1. U Bosni i Hercegovini osnovano je preko stotinu koncentracionih i zatočeničkih logora, kao i logora u kojima su vršena silovanja. Ukupno je bilo zatečeno preko 200.000 civila.

2. Više hiljada zatočenika ubijeno je u koncentracionim logorima Omarska, Manjaća, Keraterm, Trnopolje, Luka Brčko, Sušica i Foća.

3. Sustavno su hapšeni i ubijani pripadnici akademske i političke elite.

4. Protjerano je preko 2,2 miliona Bosanaca, koji su se raselili na četiri kontinenta.

5. Ubijeno je više hiljada ljudi koje nije evidentirala ni jedna institucija i koji se ne vode ni u jednoj statisici. MeÄ‘u njima bili su i djeca, starci, bolesnici i ranjeni civili koji su umrli tokom bijega i nakon njega.

6. Za vrijeme gotovo četvorogodišnje blokade pola miliona Bosanaca je izglaÄ‘ivano i granatirano, a u značajnome broju i izgubilo živote u tzv. zaštičenim zonama UN-a (Tuzla, Goražde, Srebrenica, Žepa, Cerska, Bihać).

7. U četverogodišnjem bombardiranju Sarajeva, šeste tzv. zaštičene zone UN-a, ubijeno je 11.000 ljudi, od toga 1.500 djece.

8. U mnogobrojnim opštinama i gradovima sjeverne, zapadne i istočne Bosne (Posavina, područje Prijedora i Podrinje) počinjeni su masakri i masovna strijeljanja.

9. Sustavno je razoreno više stotina sela i gradskih četvrti.

10. Posve su uništena ili ostešena djela materijalne islamske kulture (meÄ‘u njima i 1189 džamija i medresa) te ogromni dio graÄ‘evina katoličke kulture (oko 500 katoličkih crkava i crkvenih objekata) .

11. Traga se za 15.000 nestalih osoba, a neophodna je i ekshumacija i identifikacija tih žrtava.

12. 284 vojnika UN-a korištena su kao taoci i kao "živi štitovi".

13. Silovano je više od 20.000 Bošnjakinja u logorima za silovanja i izvan njih.

14. Po aktualnim saznanjima, ubijeno su 8.376 odrasla muškaraca i mladića iz grada Srebrenice i zakopana u masovne grobnice.

 

Pogled na Presudu ICJ, Dejtonski sporazum

Srbija negira ratne zločine i genocid, podržavanjem Dodika opstruira konsolidovanje BiH kao države jer želi da sačuva svoj ratni plijen koji se zove Republika Srpska.

 

Politički i pravno presuda ICJ-a za dobrobit pravde, prava odnosno Bosne i Hercegovine nije materjalizovana niti kapitalizovana. Srbija je po ovoj presudi morala izručiti Tribunalu Ratka Mladića. Ona to nije uradila. Institucije RS policija i vojska koje su počinile genocid u Srebrenici nisu sankcionirane. Iskreno se nadam da će suÄ‘enje Karadžiću i Perišiću otkriti nove dokumente pomoću kojih možemo izršiti reviziju naše tužbe. Bilo bi užasno ako bi se sudilo samo Radovanu Karadžiću a

ne i njegovom djelu koje je nastalo genocidom. Srebrenica je u najmanju ruku trebala biti izdvojena iz RS, ako ne u Dejtonu, a ono poslije njega, posebno nakon presude ICJ-a. Tvorci Dejtonske Bosne i Hercegovine najviše krivi što Srebrenica nakon učinjenog genocida nije izdvojena iz RS. Nakon presude ICJ-a Srebrenica se mogla izdvojiti iz te genocidne tvorevine da su bh političari, posebno bošnjački  bili jedinstveni i da su to iskreno željeli.

 

BiH je de facto protektorat UN-a. Ima oktroisani ustav koga treba mijenjati. Dejtonski sporazum i Dejtonski ustav postao je odbrana ratnog plijena koji se zove Republika Srpska.