05. 08. 2014.
APEL INSTITUTA ZA ISTRAŽIVANJE GENOCIDA, KANADA {IGK}
Bošnjaci su žrtve genocida u kontinuitetu što mora biti institucionalno pamćeno i izuÄavano
Legenda koja je ostala uz svoj narod do posljednjeg Äasa i postala vjeÄnim simbolom prijedroskog, bošnjaÄkog i bosanskohercegovaÄkog elitocida
Elitocid je pokušaj eliminacije prvaka jedne nacije. Osnovna svrha elitocida u Bosni i Hercegovini je bila uništenje bošnjaÄkih elita u cilju zauzimanja teritorija na kojima žive i uspostavljanja srpske vladavine na tim teritorijama. Radilo se o socijalnom, kulturnom ekonomskom i fiziÄkom uništenju bošnjaÄke elite u ime onemoguÄavanja dugoroÄne revitalizacije preživjelog bošnjaÄkog etniÄkog korpusa sa osnovnim ciljem raspada bošnjaÄke nacionalne zajednice, kako bi se tako izvršila potpuna dezintegracija bošnjaÄkog nacionalnog korpusa, a time i bosanskohercegovaÄkog društva i države. Zato elitocid u Bosni i Hercegovini ima genocidni karakter. Nevino pogubljena prijedorska bošnjaÄka elita svjedoći da smrt nije kraj, smrt je poÄetak istine i pravde.
Uzoriti bošnjaÄki književnik Vehid Gunić u svojoj knjizi „Doktor Eso“ napisa: “Ko je ubio doktora Eso ubio je od sebe boljega, boljega od sve bagre koja je ubijala i bagre koja je davala naloge za masovna ubistva po Bosni i Hercegovini od 1992. do druge polovine 1995“.
Na tekst Rade Mutića po naslovom „Komšiluk na probu“, Eso je napisao kolumnu za Kozarski vjesnik u kojoj je izmeÄ‘u ostalog stajalo: „Mutiću i sliÄnima mogu najodgovornije reÄi da se ne radi o nikakvom organizovanom odlasku Muslimana iz Prijedora, već o maspsihozi i strahu kada ljudi bježe ako imaju gdje. U mirnim urbanim sredinama samo rokaju bombe, lete u vazduh kuće i kafane, a ujutro prolaznici nalete na leševe ljudi od kojih se dobar dio ne identifikuje. Prijedor je pun straha koji u nemoći prelazi u bijes. Nikada dani nisu bili toliko važni“.
Samo šest dana poslije objavljenog Esinog teksta u Kozarskom vijesniku, Srpska demokratska stranka, poslije klasiÄnog vojnog puÄa, 30. Aprila 1992. godine, srušila je dotadašnju, na demokratskim izborima legalno izabranu vlast, i putem Radio Prijedora izdala proglas o navodnom “demokratskom“ preuzimanju vlasti. Ubrzo je agresorska vlast osnovala koncentracione logorte smrti, od kojih je najgori bio Omarska.
„Zar nisi mogao otići iz Prijedora“, pitali su prijatelji Esu. „Mogao sam, naravno da sam mogao. Ali to više ne bi bio Eso kojeg narod voli. To ne bi bio Eso. Zato sam na ulici. ÄŒekam da me odvedu gdje su odveli i moj narod. Ja ću za narodom i oko toga nemam nikakvih dilema. Niti ću ih imati“.
U noći izmedu petog i šestog augusta 1992. godine, samo noć pred raspuštanje koncentracionog logora smrti Omarska odveli su Esu. I logoraši i on znali su kuda ga vode. Svi logoraši su ustali da ga na nogama isprate. Eso je zastao na vratima i, primjetivši da neki plaću, kratko odgovorio: „Držite se“. U tom mrklom mraku prolomio se aplauz živih ljudskih kostura.
Naše duše se neće smiriti sve dok se ne naÄ‘u i kazne ubice Ese i svih Esa širom Bosne i Hercegovine. Jer Eso i Ese su simboli nesalomljivog bošnjaÄkog i bosanskohercegovaÄkog duha kojeg ništa ne može dugotrajno poremetiti i ugroziti. To je baza iz koje je nastao bošnjaÄki Äovjek i nacija i bosanskohercegovaÄko društvo i država. Kad od Bosne iHercegovine odvojiš Bošnjake, izgubio si Bosnu i Hercegovinu. Jer, Bošnjaci su kiÄma Bosne i Hercegovine, bez Bošnjaka Bosna i Hercegovina je tek geografijski prostor u vlasništvu velikosrba i velikohrvata.
Institut za istraživanje genocida, Kanada još jednom poziva bošnjaÄki nacionalni establišment, bošnjaÄke duhovne, nacionalne, politiÄke i nauÄno istraživaÄke institucije i organizacije da zajedno rade na bošnjaÄkoj kulturi pamćenja kao sastavnom djelu bošnjaÄke nacionalne renesanse, ne u ime osvete koja je tako strana bošnjaÄkom biću, već u ime istine i pravde.
Dejtonski državni aparat je okupatorski mehanizam koji je proizišao iz genocidnog i osvajaÄkog velikosrpskog i velikohrvatskog projekta, i otud se dejtonska država zalaže za prekidanje veza za bosanskohercegovaÄkom dijasporom koja je dominantno bošnjaÄka, a nastala je kao rezultat agresije i genocida. Brojni su dokazi o nastojanju dejtonske države da se ove veze prekinu. Institut za istraživanje genocida, Kanada poziva da se grade alternativni modeli povezivanja Bošnjaka i njihovog domovinskog prostora. Dijaspora mora biti svjesna da joj prijeti opasnost da ostane bez svoje matice. Dijaspora mora biti maksimalno ukljuÄena u bošnjaÄku politiÄku zbilju, jer je to jedini naÄin da svi zajedno ne postanemo ljudi bez domovine. U dijaspori danas ima više patriotske svijesti, hrabrosti, slobode, dostojanstva, nego u Bosni i Hercegovini. Snaga bošnjaÄkog spasa je u dijaspori, a ne u Bosni i Hercegovini. Ako Bošnjaci krenu u osvajanje slobode, u ime svoga dostojanstva i jednakosti, težište te borbe će biti na dijaspori.
Esina krivica je bila njegova humanost, veselost, lijeÄnićki poziv kojim je pomogao na hiljade drugih ne pitajući ni ko su ni šta su, njegova struÄnost i zvanje dr. eksperta UN. Eso je bio Äovjek pun ljubavi prema svemu što se zove život na ovoj našoj planeti. Koji su to monstruozni likovi i umovi iskazivali svoju nemoć i ljudsku bijedu ubijajući Esu i sve Ese u Bosni i Hercegovini? ZloÄinaÄka želja za likvidacijom Ese, kao paradigme stradanja svih intelektualaca Prijedora i Bosne i Hercegovine i likvidacijom svega što on i oni personoficiraju, samo je dokaz bijede i ništavnosti krvnika, Äija želja se nikada neće ostvariti. Planetarna pravda Äe pobjediti povratkom digniteta i dužnog dostojanstva žrtvama. Slutimo oluju i krik pravednika, žrtve.
Emir Ramić
Institut za istraživanje genocida, Kanada