ZAŠTO BOSANSKOHERCEGOVA;KI I POSEBNO BOŠNJAČKI POLITIČARI ŠUTE O PONIŽENJU MAJKE HAVE TATAREVIĆ ?

ZAŠTO BOSANSKOHERCEGOVA;KI I POSEBNO BOŠNJAÄŒKI POLITIÄŒARI ŠUTE O PONIŽENJU MAJKE HAVE TATAREVIĆ ?

Zato pozivamo prognanike i sve prijatelje istine i pravde da svoj glas na oktobarskim izborima u Bosni i Hercegovini daju za one političke stranke i nezavisne kandidate koji u svojim strateškim programskim ciljevima zagovaraju zaštitu žrtava agresije i genocida. Osnovna ljudska prava i slobode  ugroženih, potlačenih, diskriminiranih žrtava agresije i genocida moraju postati strategijski faktor političke diferencijacije na izbornom političkom bosanskohercegovačkom tržištu.

PONIŽAVANJE ŽIVIH I MRTVIH ŽRTAVA AGRESIJE I GENOCIDA U PRIJEDORU

Poslije negiranja agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, poslije negiranja genocida nad Bošnjacima, poslije kontinuiranog ponižavanja Bošnjaka koje se ogleda u: zabrani obilježavanja godišnjica agresije i genocida zbog korištenja riječi ‘genocid’, podnešenju krivičnih prijava protiv organizatora mirnih skupova preživjelih žrtava i svjedoka genocida, ponižavanju organizacija koje okupljaju žrtve i svijedoke genocida, namjernom, organizovanom i ciljanom širenju straha meÄ‘u porodicama ubijenih i nestalih, dok se Islobodno šetaju ratni zločinci zauzimajući pozicije u prijedorskoj vlasti, dok se dozvoljavaju skupovi fašističkih grupa protiv kojih su se prijedorčani i svi antifašisti borili u Drugom svjetskom ratu, dok se žrtvama zabranjuje pravo na sjećanje, istinu i pravdu, dok se ignorišu zahtjevi svijetskih boraca za istinu i pravdu koji su  jasno dali do znanja da diskriminacija po nacionalnoj i vjerskoj osnovi mora biti obustavljena, da istina o genocidu mora biti dokućena, da se zločinci moraju osuditi i pravda zadovoljiti, te da se stradanja svih prijedorskih žrtava moraju obilježiti jednako, bez obzira na njihovu etničku pripadnost, politički establišment entiteta Republika Srpska i posebno općine Prijedor sada negiraju mrtve bošnjačke žrtve koje su pokopane prije nekoliko dana, a pronaÄ‘ene u masovnoj grobnici Tomašica. Dvadesetog jula 2014. godine, kada je klanjana kolektivna dženaza u Prijedoru, priča Have Tatarević je obišla svijet. Muharem, Senad, Sejad, Nihad, Zilhad,  Zijad i Nishad Tatarević su ukopani, nakon što su ekshumirani iz največe masovne, primarne grobnice u Evropi poslije Drugog svijetskog rata, Tomašica. Strašno je, ponižavajuće, neljudski, anticivilizacijski da danas, majka Hava mora dokazivati da su oni ubijeni u agresiji i genocidu. Dok bošnjački političari na to šute, dok  meÄ‘unarodna zajednica, ako je uopšte ima, mirno posmatra ponižavanje prijedorskih živih i mrtvih žrtava genocida, prijedorski Bošnjaci i Hrvati kojima je namjenjena sudbina graÄ‘ana drugog reda u gradu koji je obrise grada dobio zahvaljujući njima, moraju konačno svoju sudbinu uzeti u svoje ruke, a time i sudbinu svoga Prijedora.

Emir Ramić