Okrugli sto u Torontu sa prof. dr. Ibrahimom Kajanom – politiÄko ubojstvo kulture u BiH
U okviru dvodnevne manifestacije povodom otvaranja bosanskohercegovaÄke biblioteke u BIZ „Gazi Husrev Beg“ u Torontu održan je okrugli sto na temu: Institucije kulture u BiH, njihova tranzicija ili smrt sa osnovnim podtemama jezik, mediji, polemike.
Pošto je otvorio okrugli sto i zaželio dobrodošlicu uvaženom gostu prof. dr. Ibrahimu Kajanu, profesor Ramić Emir, medijator okruglog, stola je konstatovao da se veoma malo u državi BiH govori o kulturi, još manje u dijaspori. Radi se o svojevrsnom politiÄkom ubojstvu kulture. BiH je zemlja koja ne brine o svojoj kulturi. Rezultat nebrige je kulturna kriza koja zahtijeva politiÄka, ekonomska i institucionalna rješenja. Kultura kao pojam ne postoji ni u Ustavu BiH pa se nitko ne osjeća odgovornim za njezino razvijanje. To je jedna apsolutna improvizacija i tko je bliži politiÄarima završava mnogo više posla u budžetima, na grantovima koji podrazumijevaju financiranje odreÄ‘enih kulturnih manifestacija. Kultura ne može da se samofinancira, kultura nema tržišnu vrijednost kojom može da preživi, i onda kad god guraju kulturu na tu varijantu da bude tržišno isplativa oni zapravo gase autentiÄnu kulturu. Ramić je u kratkom uvodnom izlaganju još govorio o anticiviliznoj, nehumanoj odluci Vlade entiteta RS da podrži projekt najniže umjetniÄe vrijednosti u koji je ukljuÄen Emir Kusturica i Äija je kljuÄna posljedica guranje bosanskohercegovaÄkog kulturnog pamćenja BiH u zaborav. Tome se moramo organizovano i institucionalno suprostaviti. Konstatujući da je na sceni kolonizacija bosanskohercegovaÄkih kulturno-povijesnih spomenika od strane pojedinaca, što je politiÄki usmjeren projekt rušenja bosanskohercegovaÄkog povijesnog naslijeÄ‘a, oliÄenog u Ideji Bosne i Bosanskom duhu, Ramić je na kraju ponudio rješenje u jaÄanju bosanskohercegovaÄkih državnih institucija, dakle jaÄanje države BiH. U ovom Äasu jaÄanje države BiH izgleda kao utopijski cilj jer postoji razraÄ‘en plan razaranja cijelog bosanskohercegovaÄkog državnog i društvenog institucionalnog okvira koji je baziran da Dejtonskom sporazumu koji donio mir ali i legalizovao rezultate agresije i genocida i proizveo nemoguće funkcionalnu državu kao eksperiment svijetskih sila. U nefunkcionalnoj državi nema mjesta za kulturu, tradiciju, umjetnost.
Ramić je zatim dao rijeÄ poštovanom i uvaženom gostu prof. dr. Ibrahimu Kajanu, predsjedniku Skupštine Udruženja pisaca BiH Äije uvodno izlaganje koje nosi veliku poruku, ali i pouku prenosimo u cjelosti.
Prof. dr. Ibrahim Kajan - Institucije kulture u BiH, njihova tranzicija ili smrt
„Potpuno je razvidno da naslov snažno sugerira kako su strukturlni i funkcionalni oblici institucija kakvi su postojali do rata 1992-1995. i do raspada državno-politiÄkih sistema koji su ih održavli, umrli zajedno sa smrću filozofija koje su ih opsluživale. Država, naravno, postoji iskljuÄivo na instituicjama – ali ne samo na politiÄkim, sudskim i policijskim - nego i na onima koje sabiru spoznaje o prosvjetnom, znanstvenom i kulturnom identitetu zemlje, a ta je slika Äini jedinstvenom i samosvojnom u odnosu na bilo koju drugu državu. ÄŒovjekovo biće poÄiva na dvije stvrnosti, vanjskoj i unutrašnjoj – s jezikom ko središnjom dimenzijom, jezikom kojim opisuje, promišlja i oblikuje supstancijalnu graÄ‘u svoga vlastitog jezgra. Narodnosnu supstancu izražava filozofija, a u kolektivitetima koji je, historijskim udesima, nisu uspjeli konstituirati kao pisani sustav, tu je ulogu preuzela usmena i pisana književnost. U tom svjetlu promatrano, nauÄne i kulturne institucije za strukturiranje misaonog svijeta u kojem obitava Äovjekova osobnost, od temeljne su važnosti.
INSTITUCIJE KULTURE I NAUKE DRŽAVNOG ZNAČAJA
Prva institucija i po starini i znaÄaju za kulturnu historiju BiH, neosporno je Zemljski muzej u Sarajevu, utemeljen u doba vladanja Austro-Ugarske Monarhije godine 1888. Nakon 126 godina postojanja, danas je ta provorazredna institucija svjetskog glasa – zatvorena za javnost, što se nije desilo ni u jednom od prethodnih politiÄkih i državnih sistema. Neprocjenjivo kulturno i nacionalno naslijeÄ‘e svih naroda BiH, nauÄno obraÄ‘eno, eksponatima razvrstano u odjelima arheologije, etnologije i prirodnih nauka, te raznovrsnim zbirkama kakve su folklorna, prirodoslovna, prahistorijska, antiÄka, srednjovjekovna itd. – nije dostupno javnosti jer se niko ne osjeća odgovornim financirati muzejsko održavanje i daljnji rad na istraživanjima muzejskih struÄnjaka.Kako se to dogodilo? Krizu je generirala ustavna struktura države koja ne podrazumijeva da BiH treba imati, kao i svaka država na svijetu, ministarstvo kulture na razini cijele svoje teritorije, a ne (samo) ministrastva kulture na razinama dvaju entiteta i distrikta BrÄko koji strukturiraju BiH, te deset kantona od kojih je sastavljena Federacija BiH. Institucije koje su po svom sadržaju državne i koje, zbog toga, i imaju u svojim naslovima njezino ime – nisu zaštićene Daytonskim Ustavom BiH, nego su zapravo progonjene tim istim Ustavom! U istom položaju se nalazi i najviša znanstvena institucija naše države: Akademija nauka i umjetnosti BiH. O njoj se u javnosti govori manje, jer je po svojoj prirodi Akademija drukcija i samozatajnija od Muzeja kao javne kulturne ustanove.Zbog nepostojanja Ministarstva kulture BiH, Muzej i Akademija žive od dobrovoljne sadake Ministarstva prosvjete, kulture i sporta Sarajevskog kantona i Ministarstva kulture Federacije BiH.
DRUŠTVO PISACA BIH I PEN CENTAR BIH
U poznate bosanskohercegovaÄke institucionalne oblike spadaju i Društvo pisaca Bosne i Hercegovine i PEN Centar BiH. Društvo je asocijacija književnika BiH pod nazivom Udruženje književnika osnovana je 8. septembra 1945. Od svojih poÄetaka pa do današnjih dana ova jedinstvena asocijacija bosanskohercegovaÄkih pisaca permanentno je, po svom opredjeljenju, konceptu i djelovanju, bila i ostala multinacionalnog karaktera. Agresija na BiH, ubrzo će se pokazati, imala je svoje ne samo gorljive pristaše i ideolge u samom Udruženju, nego i glavne nositelje agresije koji su obećali „uništiti jedan narod“ (upravo i samog Karadžića) – pa je godine 1993., od „ostataka Udruženja“ formirano novo Društvo pisaca BiH. Pored književnih programa, koje organizira Društvo, predstavnici Društva sudjeluju na mnogim internacionalnim skupovima književnika i književnim manifestacijama. Društvo je pokretaÄ i organizator najznaÄajnije meÄ‘unarodne književne manifestacije u BiH “Sarajevski dani poezije”, te posebno važne izdavaÄke djelatnosti, od kojih je posebno znaÄajan Äasopis „Život“, koji kontinuirano izlati duže od 60 godina. Bez tog Äasopisa nemoguće je pristupiti izradi bilo kakve ozbiljne teme iz bh. književnosti, od seminarskod rada do doktorske disertacije. Od Uduženja književnika koje je u socijalizmu bilo gotovo mezimÄe sistema, do poslijeratnog tretmana Društva pisaca – u kojem je postalo pastorak Äak i u prostorijama koje je nekoć dobilo od komunistiÄkih vlasti, razlika je poražavajuća! Do prve ratne godine u BiH, do oktobra mjeseca 1992., naša višenacionalna država u sastavu bivše Jugoslavije – po tadašnjem Satutu internacionalne asocijacije pjesnika, esejista i novelista (P.E.N.) – nije imala pravo na samostalni Centar. PEN Centri su osnivani iskljuÄivo kao nacionalne asocijacije (engleski, francuski, njemaÄki, hrvatski, srpski itd.) – pa otuda, u tom traženju da se primi i višenacionalna BiH, nije ostao neprimjećen ni usamljen glas Nedžada Ibrišimovića, da bosanski PEN ponese ime po imenu bosanskog stanovništva, kao Bošnjacki PEN Centar, kad su već bh. pisci hrvatskog i srpskog porijekla postajali Älanovima svojih nacionalnih PEN-ova u Hrvatskoj i Srbiji. Ipak, osnivaÄka je skupština, održana 31. oktobra 1992. „u jednom od najtežih dana bombardiranja Sarajeva“, prihvatila odluku da se asocijacija naziva PEN Centar Bosne i Hercegovine, što je prihvaćeno na Kongresu meÄ‘unarodnog PEN-a u Španjolskoj u jesen 1993. godine. Svoje dublje razumijevanje za multikulturalnu historijsku sliku Bosne i Hercegovine MeÄ‘unarodni PEN je pokazao i usvajanjem nove Deklaracije svog komiteta za mir, apstrofirajući potrebu da bh. Centar „bude i ostane jedinstven“. PEN Centar danas ima oko 100 književnika, filozofa i estetiÄara. Društvo pisaca BiH i PEN Cenatr BiH, nažalost, dijele sudbinu pastoraka savremene bosanskohercegovaÄke stvarnosti: oni koji proizvode humanistiÄke obrasce jednoga društva svojim djelima nacionalnog i svjetskog znaÄenja, baÄeni su, zajedno sa svojim djelima na smetljište današnjeg vremena.
KULTURNE INSTITUCIJE U PODIJELJENOM GRADU
Ako je srpska a potom i hrvatska agresija na BiH zaista bila i to pokazala u svakom svom segmentu – rat za zemlju, za prostor, i pod cijenu genocida nad Bošnjacima – onda su neke posljednice Daytonskog sporazuma unutar kojeg je i Ustav BiH – o Äijim pogubnim elementima upravo govorimo na primjeru državnih institucija kulture – još više pogodovale na razini prostora gdje su vojni agresorski ciljevi ostali nedosegnuti. Najilustrativniji primjer je u odnosima vladajućih struktura i kulturnih institucija u (i dalje) podijeljenom gradu Mostaru. Mostar je manji grad (s užim gradskim podruÄjem od nekih 80 do 100.000 stanovnika. Do rata je imao Univerzitet „Džemal Bijedić“, Gradsku narodnu biblioteku, dva profesionalna pozorišta – Narodno i Lutakarsko pozorište, Centar za kultutu itd. Kroz ratne godine, od pokušaja da se Univerzitet preimenuje u Hrvatsko sveuÄiliste, nastala su dva univerziteta: Bošnjaci su s malobrojnim ostalim Srbina saÄuvali Univerzitet „Džeml Bijedić“ a Hrvati su utemeljili potpuno novo SveuÄilište u Mostaru. Uz postojeće Narodno pozorište, u ratu je osnovano Hrvatsko narodno kazalište, uz Pozorište lutaka – Hrvatsko lutkarsko kazalište, Gradska biblioteka je postala Hrvatska narodna knjižnica, a od DjeÄjeg odjela je vremenom nastajala (nova) Gradska biblioteka. ŽeÄ‘ za nacionalnim, baš se na primjeru dviju teatraskih kuća pokazuje paradoksalnim s funkcionalnog i umjetniÄkog stajališta! Budući da se svaki pisac u principu ostvaruje u svom jeziku, onda je potpuno nebitno hoće li se on u Mostaru ili bilo kojem bh. kazalištu izvoditi u Narodnom pozorištu, Hrvatskom narodnom kazalištu (ili pak Srpskom narodnom pozorištu u Banja Luci) – kad se njegovo dramsko djelo hoće i mora izvoditi na jeziku naroda kojem dramski pisac i piše! Ovaj primjer takoÄ‘er ukazuje i u tvroglavu upornost nacionalnih ideja koje ne poÄivaju na „ugroženim“ nacinalnim premisama, koje radije izabru smrt nego život, i koje – kao takve – prestaju biti nacionalnim, nego nacionalistiÄkim.
Mali Mostar i HercegovaÄko-neretvanski kanton jendostavno nisu u stanju financirati sve te institucije; bjelodani primjer je bijeda mostarskih teatara, Äije su scene veći dio godine u mraku, a kroz dvorane puše vjetar i urlaju duhovi podjele“.
Poslije izlaganja prof. dr. Ibrahima Kajana uslijedila je diskusija i postavljanje pitanja. Na kraju medijator okruglog stola je proÄitao zakljuÄke bazirane na svim izlaganjima.
Potpuno je razvidno da (Daytonski) Ustav BiH, kako vrijeme protjeÄe, proizvodi sve više pukotina i da, na naše oÄi, „voda prodire u brod“. Ustavni „propusti“ proizvode potonuće zajedniÄkih, državnih institucija, a podstiÄe osnivanje i „državotvorno institucionalno zaokruživanje entiteta“. BiH prolazi kroz okamenjenu i upravo tako režiranu tranziciju. Privremeni Ustav donešen u sklopu Mirovnog sporazuma postao je trajni, ni-od-kog donešen, i ni-od-kog zaprimljen. Smrtonosna agonija kroz koju prolaze kulturne institucije BiH, poput naosjetljivijeg lakmusa – zorno pokazuju da je (samo) njihova tranzicija nemoguća bez tranzicije temeljnih zakona na kojima poÄiva država u kojoj su te institucije meÄ‘u najvažnijima. Po njihovoj sudbina – Bosna i Hercegovina je bespravna zemlja“. Sudionici okruglog stola se slažu da ne može opstati državna konstrukcija koja je stvorena na kostima jednog naroda, na zloÄinima agresije i genocida, državna konstrukcija koja produkuje politiÄko ubojstvo kulture. ZajedniÄki je konstatovana potreba što hitnije stvaranja kulturne zajednice Bošnjaka Preprod u bošnjaÄkoj dijaspori, zajednice koja se organizovano, institucionalno mora suprostaviti svim napadima na bilo koju komponentu bošnjaÄkog nacionalnog bića