Uskoro ću biti u Valenciji – Španija okupan ne samo divnim mediteranskim suncem, već nećim mnogo dražim, okupan najdražim rijeÄima, koje su obasjale moje srce i koje može samo mati kazati. Divno je biti u okruženju osobe koja mi zauvjek želi svako dobro, od koje sam nauÄio da razumijem i vrednujem vrijednosti znanja kao jedinog alata za razlikovanje dobra od zla.
Još jedno porodiÄno zajedništvo poslije agresije na RBiH i genocida nad njenim graÄ‘anima. Na žalost ne u Prijedoru koji je u agresiji i genocidu izgubio obrise grada, već u dalekoj Španiji u Valenciji na obalama Mediterana. Radost zbog okupljanja ali i tuga zbog agresijom i genocidom osakaÄenih Prijedora i BiH.
ER