Karadžić je najgori živi ratni zloÄinac u Evopi poslije holokausta
Tekst objavljen u “ Preporod”, br. 167 društveno politiÄkom mjeseÄniku Bošnjake Hrvatske
Hoće li MeÄ‘unarodni kriviÄni tribunal za podruÄije bivše Jugoslavije u Hagu konaÄnom presudom za genocid optuženom zloÄincu Radovanu Karadžiću spasiti potonuće istine, pravde, Äovjeka i civilizacije?
Pet godina nakon što je suÄ‘enje zapoÄelo na MeÄ‘unarodnom kriviÄnom tribunalu za podruÄije bivše Jugoslavije u Hagu ovih dana se Äuju završne rijeÄi tužioca i odbrane u procesu optuženom ratnom zloÄincu Radovanu Karadžiću. Ovo suÄ‘enje arhitekti agresije na nezavisnu, suverenu, samostalnu, meÄ‘unarodno priznatu državu Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocida nad prije svega Bošnjacima, još jednom opominje da je u eri takozvane najveÄe zaštite ljudskih prava i sloboda u takozvanoj modernoj Evropi i civilizovanom svijetu moguće bez ikakvih problema izvršiti najstrašnije zloÄine protiv Äovjeka, civilizacije, društva i države, zloÄine agresije, genocida, kulturocida, ekocida, etnocida, urbicida, elitocida, sociosida, zloÄine muÄenja i ubijanja u koncentracionim logorima smrti, zloÄine namjernih, masovnih silovanja, zloÄine namjernih, nasilnih protjerivanja, najdužu opsadu jednog grada u historiju – opsadu Sarajeva, genocid u Srebrenici.
Optuženi ratni zloÄinac Radovan Karadžić je bio politiÄki komesar, a optuženi ratni zloÄinac Ratko Mladić vojni komesar udruženog zloÄinaÄkog poduhvata, fašistiÄkog projekta stvaranja Äiste nacionalistiÄke srpske države u kojoj je predviÄ‘eno mjesto življenja samo za Äistu srpsku rasu, iz koje je na silu protjerana Ideja Bosne i Bosanski duh, kao bosanskohercegovaÄko svjedoćenje Äovjeku i civilizaciji o toleranciji, priznavanju, prihvatanju, poštovanju drugog i drugaÄijeg. Udružena zloÄinaÄka garnitura koju je vodio Radovan Karadžić, ujedinjena s vojnom garniturom koja je neposredno odgovarala ratnom zloÄincu Slobodanu Miloševiću, a u kojoj su veliku ulogu odigrali patološke ubice mnogih paravojnih formacija, izazvali je agresiju i genocid u Bosni i Hercegovini. PoÄinili su najgore i najmasovnije zloÄine poslije holokausta u Evropi sa ciljem da Republika Bosna i Hercegovina prestane postojati za raÄun Äiste srpske Velike Srbije. Dokazi protiv zloÄinca toliko su jaki da Radovan Karadžić mora dobiti najveću moguću kaznu koju MeÄ‘unarodni kriviÄni tribunal za bivšu Jugoslaviju može izreći. Žao nam je što taj tribunal ne predviÄ‘a smrtnu kaznu
AmeriÄki profesor Robert J. Donia koji je već 17 godina kljuÄni ekspert-svjedok Tužilaštva na MeÄ‘unarodnom kriviÄnom tribunalu za podrućije bivše Jugoslavije u Hagu je hirurški precizno rekonstruisao nastanak entiteta Republike Srpske i njenih institucija, kao i ulogu glavnih aktera agresije i genocida. Njegovo poznavanje historije Bosne i Hercegovine ide dalje od perioda posljednje agresije i autor je nekoliko knjiga koje su obavezna literatura za sve koji izuÄavaju agresiju i genocid u Bosni i Hercegovini. U svojoj najnovijoj knjizi, “Radovan Karadžić: “Arhitekt bosanskog genocida”. Donia pokazuje kako se “rodio” ratni zloÄinac Radovan Karadžić. Istražujući njegov život, Donia je shvatio da je Karadžić bezobziran inicijator i agresivan lider, sa mnogo jadnih namjera i ideja.
Već pomalo slomljene od permanentne borbe za istinu i pravdu, preživjele žrtve agresije i genocida u Bosni i Hercegovini, na kojima otuÄ‘ena meÄ‘unarodna zajednica, ali i mnogi bosanskohercegovaÄki politiÄki subjekti zaraÄ‘uju mnogo novca, vide zadnju nadu da će istina o zloÄinima agresije i genocida i pravda za žrtve tih zloÄina biti zadovoljena presudom optuženom ratnom zloÄincu Radovanu Karadžići za genocid, ne samo u Srebrenici koji je već pravno i sudski dokazan, već i za genocid u svim opštinama za koje je optužen.
U Bosni i Hercegovini Äija država i društvo su poharani agresijom i genocidom nije bilo poravnanja raÄuna, što je bio preduvjet istine, pravde, pomirenja. Niko od arhitekata agresije i genocida u Bosni i Hercegovini se nije izvinuo, a da ne govorimo o materijalnoj, historijskoj, politiÄkoj nadoknadi žrtvama i svjedocima tih zloÄina. Umjesto toga bosanskohercegovaÄka država, društvo i zemlja iz koje je zloÄinima agresije i genocida protjerana Ideja Bosne i Bosanski duh koji su tu živjeli hiljadu godina, su ilegalno razdvojeni zbog Dejtonskog mirovnog sporazuma, koji je arhitekti agresije i genocida Radovanu Karadžiću dao entitet sa državnim oznakama, Republiku Srpsku u kojoj još uvijek bošnjaÄka i hrvatska djeca ne mogu uÄiti svoj jezik, svoju historiju, kulturu, tradiciju, u kojoj se negira zloÄin agresije i genocida, u kojoj se ponižavaju žrtve tih zloÄina, u kojoj se veliÄaju srpski ekstremni nacionalisti kao heroji, u kojoj su jednostavno pogažena sva osnovna ljudska prava i slobode.
Za to vrijeme za dvadeset godina rada MeÄ‘unarodnog kriviÄnog tribunala za podruÄije bivše Jugoslavije veoma malo se dalo istini i pravdi, žrtvama i svjedocima. PoÄeli smo sumnjati u rad MeÄ‘unarodnog kriviÄnog tribunala za podruÄije bivše Jugoslavije.
Osnovna ljudska prava i slobode su odavno postali samo « oružje » moćnih nacija, « oružije » koje je uništilo moral, deklasiralo Ujedinjene nacije, ponizilo istinu i pravdu. To « oružije » kontinuirano koristi baštinik zloÄinaÄkog djela optuženog zloÄinca Radovana Karadžića, Milorad Dodik u svome anticivilizacijskom pokušaju, doista samo pokušaju, negiranja države Bosne i Hercegovine, bošnjaÄkog naroda i bosanskog jezika. A, Bosna i Hercegovina, Bošnjaci i bosanski jezik su kontinuirano opstali u svim ponorima civilizacija jer nude alternativu ljudskoj moralnoj bijedi, alternativu zvanu Ideja Bosne i Bosanski duh. Zato Dodikova histeriÄna antidržavna hajka sa ciljem Äuvanja vlastite stolice ide prije svega na štetu srpske komponente Ideje Bosne i Bosanskog duha. Na potezu je ta komponenta da se konaÄno uzdigne iz vlastitog zloÄina prema drugom, ali i prema sebi, i priznanjem zloÄina, pokajanjem za zloÄin pokaže da još ima šanse da bude u zagrljaju Ideje Bosne i Bosanskog duha. U tom takozvanom hrabrom, novom svijetu zaštite ljudskih prava i sloboda istina, pravda, žrtve i svjedoci nisu važni. Osnovna ljudska prava i slobde su postali oružije moćnih politiÄkih, ekonomskih i akademskih kartela. U slućaju oslobaÄ‘anja optuženog ratnog zloÄinca Radovana Karadžića od genocida u svim opštinama u Bosni i Hercegovini za koje je optužen u situaciji kada prije svega bošnjaÄke žrtve još traže svoje najmilije, bio bi konaÄni poraz istine i pravde, poraz Äovjeka i civilizacije.
U završnoj rijeÄi tužilac Alan Tiger je Radovana Karadžića nazvao lažovom i mafijašem koji je bio pokretaÄka snaga etniÄkog ÄišÄ‡enja dijelova Bosne i Hercegovine koji su Srbi smatrali svojima. PoÄinjeni zloÄini "nisu bili upereni protiv pojedinaca, već protiv pripadnika neželjene zajednice" u namjeri da se silom promijeni demografska slika Bosne i Hercegovine. "Pravilno ime za taj zloÄine je genocid", smatra tužilac. Tako treba da smatra i Sudsko vijeÄe MeÄ‘unarodnog kriviÄnog tribunala za podruÄije bivše Jugoslavije.
I na kraju o genocidu koga sam liÄno svjedoćio, genocidu u Prijedoru. "PriÄa o Prijedoru je jeziva" - rekao je tužilac Tiger u dijelu završne rijeÄi posvećene takozvanom "sveobuhvatnom" udruženom zloÄinaÄkom poduhvatu etniÄkog ÄišÄ‡enja velikih dijelova Bosne i Hercegovine, koji je u pojedinim opštinama - ukljuÄujući i Prijedor - dosegao razmjere genocida. U samo nekoliko mjeseci, ukazao je tužilac, na hiljade ljudi je ubijeno, a više hiljada je zatoÄeno u logore u neljudskim uslovima gdje su bili muÄeni i izloženi seksualnom nasilju. Do oktobra 1992. godine iz opštine Prijedor je protjerano 38.000 ljudi, a ta brojka se do maja sljedeće godine povećala na 44.000. "Radi se o sasvim jasnoj namjeri da se unište muslimanska i hrvatska zajednica u Prijedoru", rekao je tužilac i dodao da je istu tu namjeru Karadžić iskazao i uoÄi rata kada je podižući prst prijetio da Hrvati i Muslimani "idu ka istrebljenju".
20 godina poslije agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocida nad njenim graÄ‘anima preživjele žrtve i svjedoci tih najveÄih zloÄina poslije holokausta u Evropi još su daleko od istine i pravde. Dok Äekaju istinu i pravdu od MeÄ‘unarodnog kriviÄnog tribunala za podruÄije bivše Jugoslavije ni jedna politiÄka garnitura koja je do sada pobjeÄ‘ivala na izborima u Bosni i Hercegovini nije predstavljala glas žrtava. Samo priÄa u predizbornoj kampanji, a po dolasku na vlast šutnja kako o istini o zloÄinima tako i o pravdi za žrtve zloÄina. To je razlog što još nemamo Zakon o zabrani negiranja, minimiziranja ili opravdavanja holokausta, genocida i zloÄina protiv ÄovjeÄnosti u Bosni i Hercegovini, što još nemamo Zakon o proglašenju 11 jula Danom sjećanja na genocid u Srebrenici u cijeloj Bosni i Hercegovini i što još nemamo Zakon o proglašenju 30 augusta Danom sjećanja na sve nestale u Bosni i Hercgovini. Žrtve najveÄih zloÄina poslije holokausta u Evropi moraju dobiti ono što zaslužuju, istinu i pravdu, kako na MeÄ‘unarodnom kriviÄnom tribunalu za podruÄije bivše Jugoslavije, MeÄ‘unarodnom sudu pravde i nacionalnim sudovima, tako i u svojoj domovini, zakonsko regulisanje svojih prava i sloboda.
Profesor Emir Ramić
Direktor Instituta za istraživanje genocida, Kanada