27. 02. 2015.
Povodom 1. marta – Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine
Prvi mart je prelomni historijski trenutak savremene Bosne i Hercegovine jer potvrÄ‘uje bosanskohercegovaÄko državno, pravno, politiÄko i društveno trajanje i uzdizanje. Ovo je historijska Äinjenica koja je nauÄno i društveno verificirana. ÄŒinom nezavisnosti Bosna i Hercegovina se u formi nezavisne države politiÄki reuspostavila. Tog dana je više od 64 posto graÄ‘ana Bosne i Hercegovine potvrdno odgovorilo na referendumsko pitanje “Da li ste za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih graÄ‘ana, naroda?” Referendum za nezavisnost Bosne i Hercegovine održan je na preporuku Arbitražne komisije meÄ‘unarodne konferencije o Jugoslaviji u završnoj fazi disolucije bivše Jugoslavije. Zato se demokratska narav Äina stjecanja nezavisnosti kao i karakter cjelokupne procedure –demokratski referendum - ni na koji naÄin ne može delegitimirati.
Referendumom za suverenost i nezavisnost Bosne i Hercegovine su potvrÄ‘eni njena državnost, samostalnost i nezavisnost kao većinsko politiÄko opredjeljenje graÄ‘ana Bosne i Hercegovine. Referendumskim izglasavanjem Bosna i Hercegovina je prvi put poslije 1463. godine povratila i ostvarila svoj puni državni kapacitet. ÄŒinom referenduma i prijema u Ujedinjene Nacije 6. aprila 1992. ona je konaÄno postala država u punom obimu znaÄenja tog pojma.
Taj historijski datum i nauÄno verificiranu Äinjenicu, vlasti manjeg entiteta još ne prihvataju. Ali znaÄaj ovog historijskog datuma i verificirane Äinjenice daleko prevazilazi dnevnu antibosanskohercegovaÄku politiku. Historijska i verficirana Äinjenica je da je Bosna i Hercegovina tim danom postala Älanica meÄ‘unarodne zajednice, internacionalno priznata 177. Älanica Ujedinjeih Nacija. To je nepobitna stvarnost s kojom antibosanskohercegovaÄka politika mora raÄunati, jer se ta pravna stvarnost ne može dovesti u pitanje.
Prvi mart je i krucijalni dan za Bosnu i Hercegovinu jer su referendumom stvoreni preduvjeti za meÄ‘unarodno priznanje državnog suvereniteta i politiÄke nezavisnosti Bosne i Hercegovine, suvereniteta, teritorijalnog integriteta i državno, pravno, politiÄkog kontinuiteta koji omoguÄuju egzistenciju najveÄih bosanskohercegovaÄkih vrednota Ideje Bosne i Bosanskog duha. I baš na te vrednote, koje su stotinama godina utemeljivale Bosnu i Hercegovinu, koje su stotinama godina hranjene iz bosanskohercegovaÄke historije, tradicije, kulture, odmah poslije meÄ‘unarodnog priznanja, izvršena je agresije i genocid. Strategija agresvno genocidnog zla udarila je na simbol bosanskohercegovaÄkog trajanja i uzdizanja, na bosanskohercegovaÄke Äuvare. To se ne smije i neće zaboraviti. To se mora i hoće pamtiti u ime života bosanskohercegovaÄkih vrednota. Obnova vjere u te vrednote je strateški cilj svih onih koji poštuju državu Bosnu i Hercegovinu.
Samo slobodan Äovjek, graÄ‘anin, svojom uutrašnjom energijom može doći do te vjere. Ali Bosna i Hercegovina još nema državnih garancija za svoju slobodu. Gdje postoji strah nema slobode. Gdje se ne može govoriti svojim maternjim jezikom nema demokratije, ljudskih prava i sloboda. Dok se Bosna i Hercegovina progoni zbog svojih vrednota, dok Bosna i Hercegovina još traga za istinom i pravdom, dok Bosna i Hercegovina još broji svoje mrtve i traži nestale u znak poštovanja prema svima onima koji su prepoznali znaÄaj nezavisnosti i suvereniteta države i dali svoj glas za nezavisnost i budućnost, dužni smo graditi demokratsku, jedinstvenu državu Bosnu i Hercegovinu, dužni smo obilježavati Dan nezavisnosti, dužni smo se boriti protiv stratega i ideologija zla.
Dužni smo vratiti državu i politiÄki sistem u legalno stanje koje je poremećeno agresijom i genocidom. To je naš strateški cilj i on je najteži zadatak koji stoji pred nama. Ovo je pravni i politiÄki zahtjev i on se rješava u okviru prava i politike. Politika samo može biti pomoć pravu, ali ne smije ga totalno odrediti ili devalvirati. Pravni sistem Bosne i Hercegovine tokom agresije i genocida je nezakonito odstranjen i suspendiran. Nametnuto je ratnim sredstvima novo stanje u kojem je država podijeljena na dva entiteta. To je osnov ilegalnog stanja u kojem živimo od 1995. godine. Stanje je po svome sadržaju apsolutno antibosanskohercegovaÄko. Ovim je procesom Republika Bosna i Hercegovina potisnuta i cjelokupna država je dovedena u ilegalno stanje.
Nauka ne smije dopustiti da se historijske Äinjenice o agresiji i genocidu potisnu. Ne može se agresijom i genocidom pola Bosne i Hercegovine pretvoriti u “srpsku zemlju“ i administrativnom entitetu dati ime „republika srpska“, a oduzeti prefiks Republika državi Bosni i Hercegovini. Tu se pokušava nametnuti stanje agresijom i genocidom dostignuto i na internacionalnoj konferenciji podmetnuto kao prihvatljivo i kao realnost koju moramo prihvatiti. Ne može se ratnim sredstvim Bosna i Hercegovina podijeliti i da to bude pravno prihvatljivo, jer je zloÄinom nametnuto. Dakle, velikosrpski i velikohrvatski projekti moraju biti sankcionirani, kao i oni koji su ih izvršavali na privremeno okupiranoj teritoriji Republike Bosne i Hercegovine. Uz sve to, velikosrbi i velikohrvati pokušavaju i dalje disciplinirati Bošnjake i prisiliti ih da prihvate i poštuju „realnosti“ koje su stvorene genocidom i agresijom. Iza ovih procesa je vidljiv antibosanskohercegovaÄki i posebno antibošnjaÄki „stav“ kojim se Bošnjaci dijele, dovode u zablude, optužuju jedni druge, upadaju u bespotrebne svaÄ‘e. Ne smijemo i nećemo pristati na to da se agresijom i genocidom može praviti država i da se onda to prizna kao realno stanje.
BosanskohercegovaÄka, posebno bošnjaÄka politika ne može zaokružiti vlastito politiÄko mišljenje bez koncepta o bosanskohercegovaÄkim, posebno bošnjaÄkim graÄ‘anima u dijaspori. S njima se mora ostvariti kontakt na razini državnih institucija. Tek će ozbiljna institucionalna saradnja otvoriti prostor za intelektualne aranžmane vrhunskih ljudi iz dijaspore. BosanskohercegovaÄka posebno bošnjaÄka politika mora uvažiti ovaj potencijal. Dijaspora ne može zamijeniti rad graÄ‘ana u Bosni i Hercegovini, ali može znaÄajno doprinijeti kvalitetu i brzini neophodnih promjena u bosanskohercegovaÄkoj državi i društvu i suprostaviti se antibosanskohercegovaÄkoj politici i strategiji.
Oni koji poštuju jedinstvenu, suverenu, nezavisnu, demokratsku Bosnu i Hercegovinu, oni koji priznaju historijske rezultate referenduma iz 1992. godine, oni koji priznaju nauÄno verificiranu Äinjenicu da je Bosna i Hercegovina priznata tada kao nezavisna država, treba da se osjećaju poÄastvovano zbog historijske Äinjenice da pripadaju generaciji utemeljitelja nezavisne države Bosne i Hercegovine. Ostale koji reÄeno negiraju nećemo moliti, već poruÄiti Dan nezavisnosti je bio jeste i vjeÄno će ostati simbol bosanskohercegovaÄkog državnog i društvenog trajanja i uzdizanja. Slavili ga ili ne Bosna i Hercegovina je nezavisna država koja kao takva postoji.
Profesor Emir Ramić
Direktor Instituta za istraživanje genocida, Kanada