Da se ne zaboravi - Sarajevo nikad nije palo u ruke agresora na Republiku Bosnu i Hercegovinu.
Na današnji dan, 2. maja 1992. godine voÄ‘ena je odluÄujuća bitka za opstanak Sarajeva i Bosne i Hercegovine. Specijalne jedinice tadašnje Jugoslovenske narodne armije uz pomoć brojnih paravojnih srpskih jedinica, 2. maja 1992. godine, u koordiniranoj vojnoj akciji pokušali su zauzeti zgradu Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Agresorsko genocidnoj vojsci nije dozvoljeno da uÄ‘e u Sarajevo i zauzme glavni grad Bosne i Hercegovine. Zato je 2. maj bio kljuÄni za odbranu države Bosne i Hercegovine. Sarajevo nije palo. No, Sarajevo je ostalo u najdužoj opsadi modernog ratovanja, a državu Bosnu i Hercegovinu, koja je netom proglasila svoju nezavisnost i koju je svijet priznao samo nekoliko dana prije toga, nastavila je braniti Armije Republike Bosne i Hercegovine.
Na Sarajevo su Äetiri ratne godine padale granate i na njegove goloruke graÄ‘ane pucalo se iz snajpera sa okolnih brda. Kraj agresije i genocida nije doÄekalo 1.600 sarajevskih djeÄaka i djevojÄica, budućnosti za koju će ovaj grad zauvijek ostati uskraćen. Za vrijeme opsade koja je trajala 1.460 dana, ubijeno je izmeÄ‘u 11.000 i 14.000 ljudi, a oko 50.000 je ranjeno meÄ‘u kojima su brojni ostali teški invalidi. GraÄ‘ani Sarajeva su ubijani iz svih naoružanja, ali i muÄeni i iznurivani dugim prekidima u snabdijevanju pitkom vodom, elektriÄnom energijom i prirodnim plinom, izgladnjivani nedozvoljavanjem ulaska humanitarnih konvoja u grad.
IGK