Deklaracija o osudi genocida nad Bošnjacima Sjenice iz 1809. godine

Republika Srbija

Predsjednik općine Sjenica

Skupština općine Sjenica

 

Zajednica bosnjačke dijaspore u Holandiji (ZBDH)

Mirsad Kuburović, predsjednik ZBD u Holandiji

Den Haag, 06.05.2015. godine

 

Predmet: Deklaracija o osudi genocida nad Bošnjacima Sjenice iz 1809. godine

Podnosilac Deklaracije: Zajednica bonjačke dijaspore u Holandiji

Potpisnici Deklaracije: 

-              Mirsad Kuburović- predsjednik Zajendice bosnjačke dijaspore u Holandiji;

-              Emir Ramic – predsjednik Instituta za istraživanje genocida;

-              Esad Krcić – redakcija bosnjaci.net;

-              Armin ÄŒusto, dip.iur. Magistrant na Pravnom fakultetu Mostar;

-              Sulejman Aličković-etnolog, književnik, Luxemburg;

-              Šefadil Ličina- Predsjednik Bošnjačkog kulturnog centra;

-              Nedžad Ćeman -predsjednik BKZ Belgija

-              Sahid Kandic - predsjednik BKZ Kosova

-              Ismet Petrović- BKZ New York

-              Sadet Graca -BICC New York.

-              Snajlq Srdanović Islamski centar Monticello New York

-              Sead Lekpek ,predsjenik Udruzenja Promjene - Holandija

-              Avdo Metjahic-pisac ,publicista

-              Alija Tandirovic,mr.poljoprivrede-Svedska

-              Zijad Siljkovic - New York biznismen

-              Mirsad Siljković -New York biznismen

-              Ago Redžić - New York biznismen

-              Admir F Beganović- BiH novinar,publicista

-              Nevzad Kurtagic - Boshniak American Community Center USA

-              Ago Kolenović -ZKC Plav-Gusinje New York

-              Muharem Purisić- Odbor za očuvanje sjećanja na žrtve genocida Plav-Gusinje

           1912/1913 i 1919

 

 

1.            Uvodne napomene

    Na današnji dan, 6. maja 1809. godine, srpski ustanici, predvoÄ‘eni KaraÄ‘orÄ‘em Petrovićem, na najsvirepiji način, na prevaru su ubili 2500 Bošnjaka, djece, žena, staraca iz Sjenice, Nove Varoši i okolnih sela. Iako su, prethodno postignutim dogovorom, srpske glavešine garantovale bezbjedan izlazak iz opkoljene Sjenice bošnjačkoj nejači, mučki si ih napali odmah nakon izlaska iz tvrÄ‘ave. Obezglavili ih, a glave nabili na kočeve o čemu svjedoče zapisi čak i srpskih istoričara.

Antonije Protić, savremenik tih zbivanja ovako je vidio napad na Sjenicu: “Sjenički grad osvojen je 23. aprila 1809.god. No, ovdje moram se groziti, a valja mi istinu kazati. KaraÄ‘orÄ‘e je Turcima učinio na častan način puštati Turke, sa ženama, djecom i malom. No, ujutru, kad su započeli Turci izlaziti iz grada, Srbi ne čekajući da izvrve iz grada, no započnu uskakati preko zida unutra. KaraÄ‘orÄ‘e je branio i odbijao, ali nije mogao vojsku zaustaviti. Turci (zapravo Bošnjaci) jedva uspiju tri časti izaći iz grada, a proći koji su se zatekli, okrenu na naše pucati i u tome se povede strašan po polju sjeničkom boj. Ovdje se nije gledalo ni muško ni žensko, a je li koji Turčin sa kadom umak'o to se ne zna. Pešak sasvim ostane po polju… KaraÄ‘orÄ‘e je zapovedio da se glave donesu u Sjenicu. I tako, svrši se ovaj boj. Glave su donijete, no nije bilo dosta kočića da se sve ponabijaju već su onako pomešane u paradu, a čislom, ako je jedna manje od 2.500.

Vuk S. Karadžić se gnušao sjeničkog pokolja i napisao je: Nije dužnost istoričara da krije od naroda njegovu sramotu nego da mu je, kao istinoljubac otkriva u cilju odbacivanja takve prošlosti. Zbog toga što je istinito prikazao zlodjela i nemanja časti pri davanju riječi i poštovanju dogovora (čojstva), koja su ustanici na čelu sa KaraÄ‘orÄ‘em počinili nad sjeničkim bošnjačkim življem.

Genocid kao najteži oblik krivičnog djela koji može pogoditi jednu etničku, nacionalnu, vjersku grupu ne smije nikada biti ostavljen na marginama društvenih aktivnosti, jer svako njegovo negiranje ili zataškavanje prijeti ka ponavaljanjem novom genocidu. Osuda genocida nad Bošnjacima Sjenice kroz Deklaraciju predstavlja jedan od faktora stabilizacije i svijetlije budućnosti Srbije, koja se mora suočiti sa vlastitom prošlošÄ‡u na način da će uspotaviti sistem u kojem niti jedan narod na njenoj teritoriji neće više nikada biti doveden pred neki novi genocid.

Genocid koji u terminološkom smislu potiče od grčke riječi 'genos', što znači rod ili pleme, i latinske riječi occidere što znači ubiti, a podrazumjeva potpuno ili djelomično istribljenje odreÄ‘ene nacionalne, vjerske, kulturne skupine. Bošnjaci Sjenice su bili izloženi potpunom uništenju, iz jednog prostog razloga, nacionalni i vjerski identitet Bošnjaka nije odgovarao tadašnjim vojnim i političkim strukturama. Institucionalno zataškvanje genocida nad Bošnjacima Sjenice će imati za posljedicu vršenje novih zločina, tačnije za vrijeme Prvog i Drugog svjetkog rata.

 Upravo iz navedene činjenice proizilazi obaveza donošenja Deklracije kojom će se osuditi genocid u Sjenici, kako više nikada Bošnjaci ali i drugi narodi ne bi bili izloženi novom genocidu. Pravna maksima da krivično djelo genocida ne može nikada zastariti, daje institucionalnu, moralnu obavezu na donošenje ovakve Deklaracije, koja će predstavljati jednu vrstu zaštite Bošnjaka, al istovremno i osudu istog zločina. Duh navedene Deklaracije mora biti biti usmjeren na poštivanje i zaštitu ljudskih prava Bošnjaka koji su kroz historju bili izloženi genocidu zbog njegovog nacionalnog i vjerskog porijekla. 

Kao potomci tih Bošnjaka, tražimo da se 6. maj proglasi za Dan sjećanja na nedužno stradale, obezglavljene i iskasapljene, tada, stanovnike Sjenice. Zaboravljanje zločina, prvi je korak ka njegovom ponavljanju, a žrtvama je zaborav teži čak i od samog zločina. Očekujemo zato, da odbornici Skupštine općine Sjenica, postupe onako kako ih obraz i čast obavezuju, podrže našu inicijativu, te na taj način pokažu da stradanje njihovih sugraÄ‘ana tog krvavog maja 1809. nije bilo uzaludno.

S tim u vezi molimo Vas da  kao zakonodavno tijelo Skupštine općine Sjenica, a skladu sa svojim nadležnostima usvojite Deklraciju o osudi genocida nad Bošnjacima Sjenice iz 1809. godine, kojem će se 6.maj proglasiti  Danom sjećanja na nedužno stradale, obezglavljene i iskasapljene stanovnike Sjenice.

Molimo Vas da u skladu sa navedenom molbom o usvajanju deklaracije kao i proglašenju 06. maja Danom sjećanja na nedužno stradale, obezglavljene i iskasapljene stanovnike Sjenice, zajedno sa općinskim načelnikom doneste odluku o izgradnju memorijalnog obiljžeja za nevino ubijene stanovnike Sjenice.

 

2. Deklaracija o osudi genocida nad Bošnjacima Sjenice iz 1809. godine

•             Polazeći od temeljnog ljudskog prava da se svaki čovjek raÄ‘a slobodan, da svaka osoba ima pravo na život, koje ne smije biti uskraćeno na osnovu njegovog porijekla, a da osiguranje i poštivanje ljudskih prava jednog naroda na prostoru odreÄ‘ene države, predstavlja za državu prioritet u stvaranju ambijenta vladavine prava, Bošnjaci Sjenice imaju pravo na istinu i pravdu;

•             U ime pravde, protiv zaborava, Deklaracija o osudi genocida nad Bošnjacima Sjenice predstavlja jedan od oblika insitucionanog mehanizma zaštite bošnjačkog naroda od novog genocida;

•             Dekleracijom kojom će se 6.maj proglasiti  Danom sjećanja na nedužno stradale, obezglavljene i iskasapljene stanovnike Sjenice, predstavlja simbol dostojanstva i čuvanja emeneta naših predaka koji su nevino ubijeni;

•             Deklaracija o osudi genocida nad Bošnjima Sjenice iz 1809. godine jeste ispravljanje historijske nepravde koja je zadesila bošnjački narod , koji nije imao pravo na istinu:

1.            budući da su na današnji dan, 6. maja 1809.godine, srpski ustanici, predvoÄ‘eni KaraÄ‘orÄ‘em Petrovićem, na najsvirepiji način, na prevaru  ubili 2500 Bošnjaka, djece, žena, staraca iz Sjenice, Nove Varoši i okolnih sela;

2.            budući da je genocid nad Bošnjacima Sjenice jedan od najmonsturoznijih zločina koji su se desili na prostoru Evrope;

3.            budući da je navedeni zločin institucionalno zataškavan od tadašnjih struktura, a Bošnjaci kao narod nisu imali pravo na istinu i pravdu;

4.            budući da nikada niko nije dogovarao za navedni zločin;

5.            budući da nema stvarnog mira i svijetlije budućnost bez objektivnog sagledavanja historijskih činjenica i osudi zločina koji je pretrpio jedan narod;

6.            budući da osuda genocida kroz Deklaraciju predstavlja jedna od načina sječanja i poštivanja žrtava sjeničkog genocida;

7.            budući da je navedena Deklaracija jasna poruka  budućim generacijama, da se više nikada i nikome ne desi genocid.

8.            da se Deklracijom o osudi genocida nad Bošnjacima Sjenice iz 1809, 6.maj proglasi  Danom sjećanja na nedužno stradale, obezglavljene i iskasapljene stanovnike Sjenice.