O neospornim naučno utemeljenaim historijskim i kulturološkim aksiomima raspravljaju samo oni koji se ne mogu nazvati ljudima, jer je samo ljudima dato razumjevanje

O neospornim naučno utemeljenaim historijskim i kulturološkim aksiomima raspravljaju samo oni koji se ne mogu nazvati ljudima, jer je samo ljudima dato razumjevanje

Bosanski jezik ima svoje utemeljenje u stotinama godina historije Bosne i Hercegovine. On je sebe kroz prošlost nazvao bosanskim i on je, primarno, jezik bošnjačkih naroda te svih onih koji Bosnu i Hercegovinu doživljavaju kao svoju domovinu. Bošnjački narod sebe legitimira sa bosanskim jezikom. Ne postoji nijedan fenomen svijesti kroz koji se bolje oslikava bošnjačka prošlost, sadašnjost i budućnost, nego što je to bosanski jezik. Naziv bosanski jezik jeste aspiracija i na Bosnu i Hercegovinu jer je nastajao na bosanskohercegovačkoj zemlji. Zato je negiranje bosanskog jezika smiješno. To negiranje je ideološko-politička, a ne akademska ili naučna stvar. Dvadeset godina poslije genocida u Srebrenici, najvećeg zločina u Evropi poslije Drugog svijetskog rata i dvadeset godina poslije Dejtonskog sporazuma koji je bosanskohercegovačkoj državi onemogućio funkcionisanje i koji je legalizovao agresivno genocidne ciljeve i tako ostavio prostor novim agresivno genocidnim nasrtajima na Bosnu i Hercegovinu, Bošnjaci kao slobodni ljudi, kao slobodan narod, kao slobodni graÄ‘ani Bosne i Hercegovine i Evrope ne mogu zaštiti svoja kulturna, ljudska i jezička prava i slobode. Na najgrublji i najsiroviji način u manjem bosanskohercegovačkom entitetu i dalje se negira Bošnjacima pravo da bude ono što jesu, da misli i govori jezikom kojim misle i govore.

O neospornim naučno utemeljenaim historijskim i kulturološkim aksiomima raspravljaju samo oni koji se ne mogu nazvati ljudima, jer je samo ljudima dato razumjevanje.

Emir Ramic