27. septembar 1993 - Dan kada je vraćeno nacionalno ime Bošnjak - nacionalno ime koje ima tradiciju utemeljenu na hiljadugodišnjoj historiji BiH
U prošlosti svi koji su živjeli u BiH bili su Bošnjani. RazluÄivanje je rezultat nacionalnih opredjeljenja u drugoj polovini XIX vijeka, kada su se bosanskohercegovaÄki pravoslavci iskazali kao Srbi, a katolici kao Hrvati. Muslimani su ostali Bošnjaci, držeći se svog nacionalnog imena jer se nisu nacionalno opredjeljivali ni kao Srbi ni kao Hrvati. Poslije je došao period potpunog nacionalnog negiranja s nadom da će se Bošnjaci ipak opredijeliti. Pošto se to nije dogodilo, krajem 60-tih godina uveden je termin Musliman sa velikim M, kao nacionalna kategorija, što je prvi put primijenjeno u popisu stanovništva 1971. godine. Da je tada neko predlagao termin Bošnjak smatralo bi se da zastupa tzv. kalajevštinu i bio bi politiÄki deklasiran. Danas, u slobodi, nema više razloga za bilo kakvu politiÄku mimikriju. Bošnjaci kao nacija nisu bili priznati od 1906. godine, kada je Austrija zabranila bošnjaÄko ime, ukinula Äasopis „Bošnjak“ i zabranila upotrebu termina bosanski jezik. Od tada do 1993. bošnjaÄko ime bilo je ilegalno. U komunistiÄko vrijeme rasprava o nacionalnom identitetu muslimana vodeći ljudi srpskog naroda, uvjetovali su priznanje bošnjaÄkog postojanja odricanjem od bošnjaÄkog identiteta. Nacionalna svijest Bošnjaka oblikovana je stoljećima i tokom svoje historije ona se potvrÄ‘ivala njihovim priznavanjem i oslovljavanjem imenom Bošnjak.
U vrijeme agresije i genocida na BiH, u opkoljenom Sarajevu 27. septembra 1993. održan je BošnjaÄki sabor, koji će ostati u historiji zabilježen po tome što je vratio na javnu scenu staro ime Bošnjak. Vraćanjem starog, povijesnog imena Bošnjak, Bošnjaci se Ävrsto vežu za BiH i njenu državnopravnu tradiciju, za bosanski jezik i sveukupnu bošnjaÄki duhovnu tradiciju. Bošnjaci vide BiH kao slobodnu i demokratsku zajednicu, koja će Äuvati i produbljivati stoljetne zasade tolerancije i meÄ‘usobnog poštovanja svih ljudi i svih tradicija što u njoj žive. BiH je jedina domovina Bošnjaka. Nikakva trenutaÄna rješenja ne može izbrisati hiljadugodišnju historijsku vertikalu sraslosti Bošnjaka sa BiH, ni bošnjaÄku vjeru u prolaznost svake agresije i genocida. Bošnjaci, su oduvijek bili miroljubiv narod, koji je svoju sudbinu i život vezao za povijesni prostor na kojem stoljećima postoji.
Ali termin Bošnjak nije izmišljen na tom Saboru. Bošnjak kao termin je poznat svakom ko imalo poznaje bosanskohercegovaÄku historiju i narodnu tradiciju. Deklaracijom kao izjavom o bošnjaštvu Sabor je želio da okonÄa višegodišnje razgovore o nužnosti vraćanja nacionalnog i historijskog imena, Bošnjak. Termin Musliman donosio je velike nesporazume i lišavao njegove nosioce prirodnoga prava i pojma o zemlji, jeziku i narodu. Termin Musliman u nacionalnom smislu, potkrijepljen velikim M i malim m, postao je potpuno deplasiran u mnogim jezicima koje ove termine pišu istim slovom. Nacionalno ime Bošnjak je historijski, etniÄki i kulturni termin koji simbolizije jedinstvo bošnjaÄke historije, kulture, tradicije, jezika i vjere unutar jedinstvenog multidimenzionalnog bošnjaÄkog bića, na osnovu kojih se to bošnjaÄko biće razlikuje od drugih bosanskohercegovaÄkih nacionalnih konstanti. Bošnjaci su dostigli svoj cilj, dobili su svoje nacionalno ime koje im historiski pripada, Äime je zaokružen bošnjaÄki nacionalni identitet.
Renominacijom nacionalnog imena, Bošnjaci su iz anonimnosti iskoraÄili na povijesnu scenu i prvi put se legitimirali kao ravnopravni subjekt u evropskoj zajednici naroda u uslovima kada su svi državni režimi i sve nacionalne ideologije susjednih naroda osporavali i negirali poseban bošnjaÄki nacionalni identitet. Vraćanje nacionalnog imena je ogroman povijesni dobitak za bošnjaÄki narod. Na identitetsko-kulturološkoj ravni realizirana postignuća koja su bošnjaÄki narod kolektivno definirala, a koja prethodnih decenija nisu bila izvodljiva. Bošnjaci su nasljednici onoga što je Bosna kao zemlja, kao država i kao povijesni subjekt bila i jeste. To bošnjaÄko svojstvo nikoga ne iskljuÄuje iz sudjelovanja u tom naslijeÄ‘u, ali neće da bude žrtva parcijalnih odluka dijelova prvobitnog bošnjaÄkog naroda da se identificira i veže za narodnosnu ideju, interese i državno pravo nekih drugih država i naroda.
Emir Ramić