Još jedan pokušaj revizije historijskih Äinjenica o žrtvama Drugog svjetskog rata
Još jedan pokušaj revizije historijskih Äinjenica o žrtvama Drugog svjetskog rata
Narodna skupština entiteta Republike Srpske je usvojila Deklaraciju o genocidu Nezavisne države Hrvatske nad Srbima, Jevrejima i Romima tokom Drugog svjetskog. Radi se o kontinuitetu negiranja historijskih Äinjenica o žrtvama Drugog svjetskog rata. Deklaraciji nije bazirana na nuaÄnim Äinjenicama o žrtvama jer ne pominje muslimane, Hrvate i druge narode stradale u Drugom svjetskom ratu. Tako je Deklaracija jednostran politiÄki dokument srpskih revizionista i kvazi nauÄnika za upotrebu planera i izvršilaca „Memorandumu 2“ SANU za nastavak velikosrpske politike kojim se predlaže koordiniranje institucija iz Republike Srbije i Republike Srpske, radi onemogućavanja konsolidacije stanja u BiH i konaÄnog odcjepljenja teritorija Republike Srpske od BiH i njenog sjedinjenja Srbiji.
Prema dosadašnjim istraživanjima, uglavnom srpskih historiÄara: Kocovića, Zerjavića, Dedijera i Miletića, Drugi svjetski rat je odnio 106.000 muslimanskih života, uglavnom civila. Ovaj broj naravno, nije konaÄan jer mnogi sluÄajevi nisu rasvijetljeni do današnjih dana. Prije svega ovdje spadaju žrtve ÄetniÄka. Srpsko-ÄetniÄki genocid nad Bošnjacima ima duboke korijene. Na jednoj strani to je ukorijenjena vjerska mržnja i netrpeljivost, a na drugoj želja srpskih ideologa i politiÄara da pod svaku cijenu stvore etniÄki Äistu državnu teritoriju. Stoga su Äetnici od samog poÄetka rata 1941. pristupili sistematskoj fiziÄkoj likvidaciji Bošnjaka, odnosno genocidu. To je, kao trajno programsko naÄelo, izriÄito formulirano u spisima jednog od glavnih ÄetniÄkih ideologa, Stevana Moljevića. U Älanku ‘Homogena Srbija’ i nekim pismima drugim ÄetniÄkim ideolozima on piše da zemlju treba “oÄistiti od svih nesrpskih elemenata”. To bi se radilo kažnjavanjem smrću na licu mjesta ili prisilnim raseljavanjem. Ljeti i u jesen 1941. brojno bošnjaÄko stanovništvo, posebno seljaštvo, osobito u istoÄnoj Bosni, istoÄnoj Hercegovini i Bosanskoj krajini, bilo je izloženo pljaÄki i masovnim ubistvima od strane šovinistiÄki orijentiranih ustanika, naroÄito od strane Äetnika Draže Mihajlovića. Posebno su stradali Bošnjaci na podruÄju srezova istoÄne Bosne (FoÄa, ÄŒajniÄe, Goražde, Višegrad, Vlasenica, Srebrenica i Rogatica). Pobijeno je i poklano više desetaka hiljada muškaraca, žena i djece, a preživjeli su tražili spas u napuštanju svojih domova, pa je veliki broj izbjeglica (muhadžira) preplavio Sarajevo, Visoko, Mostar, Banju Luku, Bosansku Gradišku, Tuzlu, BrÄko, GradaÄac i druga mjesta u centralnoj i sjeveroistoÄnoj Bosni. U cilju stvaraju etniÄki Äiste teritorije Äetnici Draže Mihajlovića su izvršili u tri navrata masovne pokolje nad bošnjaÄkim stanovništvom u istoÄnoj Hercegovini, istoÄnoj i zapadnoj Bosni, te dijelovima Sandžaka. Prvi val ÄetniÄkog genocida nad Bošnjacima obuhvatio je vrijeme od juna 1941. do februara 1942, drugi tokom augusta 1942. pretežno u FoÄi, dok se treći zbio poÄetkom 1943. godine. U tim pokoljima masovno su stradali Bošnjaci na podruÄju Ljubinja, Avtovca, Bileće, Kulen-Vakufa, Koraja, Višegrada, Rogatice, Goražda, ÄŒajniÄa, Vlasenice, Srebrenice, Nevesinja, FoÄe, Prozora, Jablanice, Pljevalja, Ustikoline, itd.
IGK