Zašto se donacijama u Srebrenici trenira um protiv istine o genocidu i pravde za žrtve genocida?
Jedanaesti novembar je Dan sjećanja. Dan kada se sjećamo svih onih koji su svoje živote dali za slobodu. Dan kada se sjećamo svih oni koji su širom svijeta položili svoje živote za ljudska prava i slobode, za demokratiju, za tolerisanje drugog i drugaÄijeg. Posebno se danas sjećamo onih koji su dali svoje živote za suverenu, nezavisnu, slobodnu, jedinstvenu BiH koja na žalost još to nije. I baš na Dan sjećanja u gradu simbolu najveÄeg zloÄina poslije holokausta, genocida u Srebrenici, treba doći predsjednik vlade države koja još ne priznaje pravnu, politiÄku, historijsku i nauÄnuu Äinjenicu o genocidu u Srebrenici. Njega po ko zna koji put doćekaše politiÄki predstavnici žrtava. Ima li kraja našem samouništenju, našem samoponižavanju, samoiživljavanju, šta će biti s našom djecom, našim unucima? Zašto se tako odustaje od borbe za istinu i pravdu? Zašto se tako trenira um protiv istine i pravde? Zašto je znaÄajnije biti sa predstavnikom sistema uništenih vrijednosti, nego istinski predstavljati žrtvu? Dijelili su nas, Äupali iz korijena, preseljavali, ubijali, mijenjali nam tradiciju, kulturu i identitet. Poslije vojnog dijela agresije i genocida nas uvjeravali da ima nešto važnije od istine i pravde. Bez istine i pravde nismo narod, već stanovništvo, amorfna masa koja se može oblikovati po želji više od 25 000 slobodnih ratnih zloÄinaca u BiH koji se još slobodno kreću i kreiraju bosanskohercegovaÄko državno i društveno tkivo. Dakle dominacija zloÄinaÄkog uma ne miruje. Moramo shvatiti da su ratni zloÄinci još meÄ‘u nama, poÄinioci, pomagaÄi i posmatraÄi genocida. Samo na izgled preobraženi i dalje njeguju duhovnu prazninu koja ne voli borbu za istinu i pravdu, koja se odrekla ljudskih vizija i vrijednosti. Još smo daleko od toga da je veliÄina poraza oslobaÄ‘anje od zla. Svijest o zloÄinu, priznavanje istine i pravde, katarza i duhovno ÄišÄ‡enje je znaÄajnije za budućnost od ekonomije. Ne, nisam protiv ekonimje. Pogotovo ne ekonomskog razvoja Srebrenice. Naprotiv. Ali bez katarze, bez priznavanje istine i pravde, bez duhovnog ÄišÄ‡enja, sam ekonomski razvoj može biti kontraproduktivan. Istina i pravda se ne kupuju novcem. Novac bez katarze hrani društvenu destrukciju u kojoj destruktivne snage dobijaju sve veći društveni i državni prostor. Jedna od manifestacija kontinuiteta destruktivnog uma je veliÄanja ratnih zloÄinaca, kojom se ne samo nasljeÄ‘uje mržnja već se generacije uÄe mržnji što predstavlja potpuno rastrojstvo pameti. Druga manifestacija istog kontinuiteta je kontinuirano Äupanje žrtava iz njihovog duhovnog, nacionalnog, društvenog i državnog korijena. U kontinuitetu usporenog genocida nad Bošnjacima i dalje se ostvaruje strateški cilj srpskog veliko nacionalistiÄkog programa – etniÄki Äista Republika Srpska. Svijet i mnogi Älanovi bošnjaÄkog politiÄkog i akademskog establišmenta su vjerovali ratnom zloÄincu Slobodanu Miloševiću. A, on ih u tom slijepom vjerovanju izigrao i putem agresije i genocida krenuo u bitku za Veliku Srbiju. Zašto da se vjeruje VuÄiću koji ne priznaje agresiju i genocid, koji bježi od istine i pravde. Pred Äinjenicom od više stotina ubijenih Bošnjaka, više desetina hiljada mućenih u koncentracionim logorima smrti, više desetina hiljada silovanih Bošnjakinja, više stotina hiljada na silu protjeranih..., pada demokratija, Äovjek, civilizacija. Žrtve zaslužuju da budu tretirane kao moralni pobjednici, kao ljudi sposobni da žive u skladu sa standardima pravde i istine.
Emir Ramić