SEDMIČNI DNEVNIK PROFESORA RAMIĆA : OD TORONTA DO ATLANTE !
Profesora Emira Ramića, aktuelnog direktora Instituta za istraživanje genocida, Kanada, na pisanje Klikerove sedmice u vrijeme obilježavanja roÄ‘endana Bosne i Hercegovine, preporuÄila je jednostavno njegova intelektualna pronicljivost i gotovo neobjašnjiva odluÄnost da cijelog sebe stavi u službu matiÄne domovine, ne oÄekujući pri tome nikakvu nagradu.
Zbog takvog životnog stava stekao je prvo naziv bošnjaÄkog “don Kihota “, potom poštovanje preživjelih žrtava agresije i genocida u BiH, da bi na kraju postao jedinstveni svjetionik bosanske dijaspore na uzburkanom moru asimilacija. I ovaj dnevnik to zorno pokazuje i daje za pravo onima koji su davno predložili da po ovom tihom i hrabrom PrijedorÄaninu bude nazvana i utemeljena godišnja nagrada za bosanski patriotitam i entuzijazam.
Subota: 21. 11. 2015.
Priprema za tradicionalnu Akademiju kanadske bosanskohercegovaÄke zajednice povodom dana državnosti BiH u Torontu. Pomješan osjeÄaj prkosa, ponosa i odgovornosti za pripremu uvodnog izlaganja. Ove godine govoriću ne samo o znaÄaju Dana državnosti, već i o Dejtonskom sporazumu. Pišem o veliÄini i historijskoj vrijednosti ZAVNOBiH-a, koji je umjesto mržnje ponudio bratstvo, umjesto razdora jedinstvo, umjesto podvojenosti ravnopravnost, umjesto sluganstva tuÄ‘inu samostalnost, nezavisnost, suverenost u vlastitoj državi.
ZAVNOBIH je naglašavao jedinstvenu bosanskohercegovaÄku državu u kojoj susret sa državom Äini radost u kojoj susret sa drugim i drugaÄijim opet Äini radost. Doista je BiH na Äist i Äastan naÄin branila i odbranila svoju državnu, politiÄku, pravnu opstojnost, nezavisnost, samostalnost, suverenost u višestrukoj agresiji i genocidu nad njenim graÄ‘anima od 1992 do 1995. godine u antifašistiÄkom, narodnooslobodilaÄkom ratu. I uvijek će to Äasno i pošteno odbraniti jer ima višestoljetnu tradiciju susretanja i miješanja razliÄitih civilizacija i kultura koje su se sintetizovale u specifiÄnoj duhovnosti koja se ne može naći u njenih susjeda.
Zato oni BiH ne razumiju i vrše nad njom agresije i genocide. Upravo ta njena specifiÄna duhovnost oliÄena u Ideji Bosne i Bosanskom duhu na Äijim osnovama se gradi savremeni Äovjek i civilizacija Äini bosanskohercegvaÄko društvo specifiÄnom i nedjeljivom politiÄkom zajednicom i državom. To joj je pomoglo da preživi do danas. Odluke ZAVNOBiH-a su bile dio borbe za ideale i projekat jedinstvene, slobodne, ravnopravne i demokratske BiH koju niko i nikada ne može uništiti.
Moram u uvodnom izlaganju nešto reÄi i o Dejtonskom sporazumu. Izabrao sam tri problema u vezi Dejtonskog sporazuma. Prvi problem: Dejtonski sporazum je okonÄao rat ali na pogrešnim pretpostavkama koristeći etniÄko-teritorijalni pristup. TaÄnije, da bi se Srbi podstakli da prihvate ovaj sporazum, dobili su entitet Republika Srpska što je bio ratni cilj njihovog rukovodstva, dobili su teritoriju što je bio njihov glavni cilj, kao i mnoge atribute državnosti u svom entitetu. Drugi problem koji iz njega proistjeÄe jeste u tome što su sporazum u Dejtonu neki njegovi sudionici prihvatili s uvjerenjem da BiH već u bliskoj budućnosti neće opstati. Po njihovom uvjerenju, istina javno neizreÄenom, prihvaćeni ustavni aranžman samo je poÄetna i polazna osnova za podjelu BiH.
Dokaz tome vidjeli su i u reguliranoj mogućnosti uspostave specijalnih veza (što su oni smatrali eufemizmom za konfederalne veze) izmeÄ‘u Federacije BiH i Republike Hrvatske, s jedne, odnosno Republike Srpske i Republike Srbije (ondašnje Savezne Republike Jugoslavije), s druge strane. Treći problem: BiH je priznata kao Republika BiH, a Dejtonom je izbrisan naziv Republika i ostalo je država BiH. BiH je 1992. godine priznata i primljena u Ujedinjene nacije bez ikakvih entiteta. Dejtonskim sporazumom BiH je izgubil nešto što je bilo prisutno u cijeloj Evropi, a to je da je bila država graÄ‘ana i naroda.
Ustavnost BiH govori da je BiH država graÄ‘ana i naroda, a Dejtonskim sporazumom smo dobili Ustav koji nas je odredio kao državu tri konstitutivna naroda i graÄ‘ana. Iako su narodi bili poslije graÄ‘ana prema ranijoj ustavnosti, nikada nisu narodi u BiH bili konstitutivni, oni su bili ravnopravni. Nama je podvaljeno. Velikosrpska politika je stalno ponavljala konstitutivni narodi da su na kraju naši politiÄari prihvatili termin konstitutivni narodi. Tokom Akademije srdaÄan susret sa zamjenikom ambasadora BiH u Kanadi, Fuadom Äidićem koji je imao zapažen govor. Susret sa njim je iskorišten da se ukaže potreba za poÄetkom zvaniÄnih pregovora o Sporazumu o socijalnom osiguranju izmeÄ‘u Kanade i BiH. TakoÄ‘e smo govorili o potrebi ponovnog otvaranja ambasade Kanade u BiH.
Nedelja: 22. 11. 2015.
Već 15 godina uÄim našu djecu bosanski jezik u školi koja je u sastavu BIC Hamilton. Više od 700 djece je prošlo kroz školu. Bosanski jezik je Ävrsti i bitni temelj za oÄuvanje naše omladine, te budućnosti naše zajednice. Sa bosanskim jezikom odgajamo kako našu djecu tako i osiguravamo stabilniju budućnost naše zajednice.
Svake godine u školi pozivam roditelje da poÄnu više komunicirati sa djecom u lijepom bosanskom jeziku. Znanje bosanskog jezika i preko njega naše kulture, historije, tradicije i obiÄaja je najbolja brana asimilaciji u kanadsko društvu, te najbolji filter za prihvatanje pozitivnih vrijednosti kanadskog Kulturnog mozaika. Još jedna Äinjenica koja treba natjerati roditelje naše djece da sa njima govore bosanskim jezikom.
Naime negiranje bosanskog jezika je jedan od bitnih ciljeva srpskog historijskog pamćenja za nastavak morbidne velikosrpske ideologije i glavno oruÄ‘e u izvrtanju historijskih Äinjenica za ciljano debljanje i uÄvršÄ‡avanje granica manjeg bosansko-hercegovaÄkog entiteta. BošnjaÄki narod zapravo sebe legitimira sa bosanskim jezikom. Ne postoji nijedan fenomen svijesti kroz koji se bolje oslikava bošnjaÄka prošlost, sadašnjost i budućnost, nego što je to bosanski jezik. Naziv „bosanski jezik“ jeste aspiracija i na BiH jer je nastajao na bosanskohercegovaÄkoj zemlji.
Bosanski jezik je neosporna, nauÄno utemeljena, historijska i kulturološka Äinjenica. Kao što Bošnjaci imaju pravo da svoj jezik imenuju bosanskim, tako isto bosanski jezik je bio, jeste i ostaće kljuÄna dimenzija BiH. Nikada, niko i nigdje nije prisiljavao neki narod na to kako će zvati svoj jezik. Svaki narod ima pravo da zove svoj jezik kako on hoće. U našem sluÄaju, imamo povijest, imamo gramatike i rjeÄnike bosanskog jezika stare više 100 godina, tako da su i nauÄne Äinjenice na našoj strani.
Na kontinuiranu dehumanizaciju ideje Bosne i bosanskog duha i posebno bošnjaÄkog bića je opasno odgovoriti šutnjom prema bosanskom jeziku u vlastitoj porodici. Stalno trebamo našoj djeci objašnjavati nacionalno ime Bošnjak, ime jezika bosanskog i ime države i društva BiH. Trebamo ih našoj djeci promovirati kao prirodno pravo na bošnjaÄku i bosansko-hercegovaÄku tradiciju. Naša djeca moraju znati da je negiranje bosanskog jezika negiranje bošnjaÄkog naroda i negiranje BiH.
Ponedeljak: 23. 11. 2015.
Dan kada preseljavam u novu kuću.Težak je to proces, mnogo papira ali i teškog fiziÄkog rada. I pored toga našao sam vremena razgovarati sa nekoliko muslimanskih lidera iz Hamiltona. Slažemo se da je islam vjera mira. Taj mir je naša najveća snaga. MeÄ‘utim, danas se poziv na mir slabo Äuje. Živimo u vremenu nemira koga su zlikovci nametnuli. Nasilje u svijetu se širi. Stradaju mnogi nevini ljudi. OsuÄ‘ujemo zloÄine nad ljudima. Nećemo biti nijemi kada se ubijaju nevini, kada se nameću teror i mržnja.
Ubijanje nedužnih se ne može niÄim opravdati. Zlikovci ne predstavljaju našu vjeru, ne pripadaju našoj zajednici. Osnovni cilj naše vjere je dobrobit ljudskog roda. Taj cilj će kanadski Bošnjaci njegovati. Kanadski Bošnjaci su protiv onih koji šire mržnju i prizivaju na teror. Kanadska bošnjaÄka zajednica je cijenjen elemenat kanadskog društva – Kulturnog mozaika, sa izuzetno važnom ulogom u društvenom i ekonomskom životu kanadske države. KanaÄ‘ani trebaju shvatiti da su i kanadski Bošnjaci žrtve terorista, žrtve agresije i genocida. Zato svi moramo stati protiv tog zla, zajedniÄki smo konstatovali.
Utorak: 24. 11. 2015.
I ako sam još zauzet oko selidbe uspjevam naći vremena da odgovorim izabranim Älanovima Kanadskog parlamenta, prijateljima BiH. Izborom liberala Borys Wrzesnewskyj i Rob Oliphant, te izborom Brian Masse iz Nove demokratske partije u Kanadski parlament lobiranje za bosanskohercegovaÄki interes u Ottawi biće mnogo uspješnije. Pobjeda Liberalne partije na izborima u Kanadi je odraz jasne želje kanadskih graÄ‘ana za istinskim promjenama u kanadskom društvu. To je pobjeda politike za pravednijim društvom, pravednijim i humanijim odnosom prema izbjeglicama, boljom zaštitom životne sredine.
Pobjedom Liberala, Kanada se vraća praksi Pjera Trudoa iskazanoj u njegovim rijeÄima: “Naša oÄekivanja su visoka. Naša vjera u ljude je ogromna. Naša hrabrost je snažna. I naši snovi za ovu prelijepu zemlju nikada neće umrijeti“. Još malo razmišljam o mojoj drugoj domovini. Kanada je druga po veliÄini na svijetu koja se prostire na gotovo 10 miliona kvadratnih kilometara, a ima samo 35 miliona stanovnika. Kanadski društveni sistem Kulturni mozaik koji prihvata, priznaje, poštuje i toleriše drugo i drugaÄije je zaista blizak Ideji Bosne i Bosanskom duhu.
Srijeda: 25. 11. 2015.
Odahnuo sam. Selidba završena. Imam više vremena da se posvetim razmišljanjima o Danu državnosti BiH. Pišem Äesttku za Dan državnosti. BiH je doista historijska Äinjenica koja ima svoj vlastiti identitet, kulturu, tradiciju, historiju. Naziv bosanski nije termin koji odreÄ‘uje nacionalnu, regionalnu ili teritorijalnu pripadnost. To je naziv za historijski i civilizacijski proces, nešto što kroz sve historijske promjene i politiÄke suprotnosti traje jedan cijeli milenij. Zbog te neosporne Äinjenice BiH je nemoguće osvojiti, uništiti.
Što je više rušite ona se brže vraća Ideji Bosne i Bosanskom duhu. Zato je svaki kompromis prema Ideji Bosne i Bosanskom duhu sramna izdaja izvora bosanskohercegovaÄke bitnosti i bitisanosti. Pomirenje nam treba radi povratka nade Äovjeku i civilizaciji kroz vraÄanje Ideje Bosne i Bosanskog duha svome bosanskohercegovaÄkom izvoru, ali uz neopoziv uvjet da ratni zloÄinci budu gonjeni i kažnjeni, žrtva obešteÄena. Bez toga nema niti može biti ni mira ni pomirenja, ni istine, ni pravde, ni historijskog vraÄanja Ideje Bosne i Bosanskog duha svome izvoru. Odgovorio sam na mnoge Äestitke za Dan državnosti.
ÄŒetvrtak:26. 11. 2015.
Ne radim. Spremam se na put za Atlantu. Rano ujutro sam razgovarao sa bošnjaÄkim Vizentalom, prof. dr. Smailom ÄŒekićem. Dogovaramo svijetsku promociju njegoog historijskog djela u dva toma o Dejtonskom sporazumu koja bi trebala biti u Torontu poÄetkom sljedeće godine. Doprinos jednog od najvećih živih bošnjaÄkih umova, najveÄeg bošnjaÄkog i bosanskohercegovaÄkog borca za istinu o zloÄinima na RBiH i genocida nad njenim graÄ‘anima, najveÄeg borca za pravdu za sve žrtve tih zloÄina, ali i borca za istinu o svim zloÄinima u svijetu i pravde za žrtve tih zloÄina, profesora doktora Smaila ÄŒekića je ogroman.
Bošnjaci i svi drugi narodi nad kojima su se vršili, vrše ili će se vršiti zloÄini, kao stalni proces i zadatak svih njihovih generacija mora biti izgradnja kulture pamćenja, kao neodvojiv dio njihove nacionalne emancipacije, ne u ime osvete, već u ime izgradnje svijeta bez genocida, zloÄina protiv ÄovjeÄnosti, ratnog zlÄina ili bilo kojeg drugog oblika zloÄina. A, poseban doprinos profesora ÄŒekića ogleda se u sljedećem:
– genocid nad Bošnjacima rezultat je kolektivne srpske ekstremne nacionalistiÄke ideologije i politike, kao i genocidne zloÄinaÄke prakse istrebljenja Bošnjaka, zloÄin genocida je osmislio i razvio akademik Dobrica Ćosić, na kojeg su uticali Milorad EkmeÄić i drugi,
– osnov srpskog ekstremnog nacionalizma je srž srpske nacionalne kulture, koja u biti svog mita sadrži ogromnu koliÄinu mržnje i nasilja, tendenciju ka izvršenju genocida, a kultura mržnje njeguje se unutar porodiÄne tradicije,
– kroz mit o Kosovu i Njegošev „Gorski vjenac“, gdje je po srpskoj nacionalnoj kulturi istrebljenje Bošnjaka sveti i herojski Äin, projekat je genocidnog karaktera jer sadrži dva povezana elementa: teritorijalnu ekspanziju (osvajanje tuÄ‘ih teritorija ukljuÄujući i BiH) i genocid, proširenje životnog prostora je po srpskoj nacionalistiÄkoj ideologiji i politici, a što je potvrdila i politiÄka praksa, primarni kriterijum za širenje i održavanje etniÄke Äistoće,
– srpski ekstremni nacionalizam se temelji na srpskoj velikodržavniÄkoj ideologiji, politici i praksi od poÄetka 19. Vjeka, nosioci projekta su istaknuti i ugledni srpski intelektualci, ukljuÄujući i voÄ‘stvo Srpske pravoslavne crkve, srpskog književnog kluba i SANU,
– srpski ekstremni nacionalizam je masovnog karaktera zahvaljujući srpskoj intelektualnoj, svetovnoj i duhovnoj, i politiÄkoj eliti, zbog koje je dobijao na masovnosti i masovnoj podršci srpskog naroda,
– iza srpskog ekstremnog nacionalizma uvjek je stajala država, srpski ekstremni nacionalizam je patološki opsjednut pravoslavljem i srpstvom.
Let aviona do Atlante je prošao u najboljem redu. DoÄekao nas je veliki borac za bolju BiH, profesor Semir Äulić. Profesora Äulića sam upoznao 2009. godine. Intelektualac koga bi poželjela svak bosanskohercegovaÄka zajednica. Njegova borba za bolju budućnost Bošnjaka i BiH je inspiracija mnogim generacijama. U Atlanti se osjećam kao kod svoje kuće. Okružen prijateljima ostajemo dugo u noć u razgovorima o mnogobrojnim temama iz naše društvene aktivnosti. Poseban doÄek nam je pripremio Fadil Cvrk iz Srebrenice u svojoj kuću u Atlanti. Divna bošnjaÄka atmosvera i velika pažnja svih Fadilovih ukuÄana prema nama uÄinili su ovu noć nezaboravnom.
Petak: 27. 11. 2015.
Ujutro još jedan susret sa prof. dr. Senadinom Lavićem, predsjednikom BZK „Preporod“ . To je institucija koja traje više od jednog stoljeća i svjedoÄi o bošnjaÄkom kulturno-povijesnom angažmanu i odgovornosti. BZK “Preporod” predstavlja bošnjaÄku instituciju kulture koja baštini sve bitne sadržaje, dogaÄ‘aje i procese unutar bosanske I bošnjaÄke kulture u dvadesetom stoljeću. Lavić me je upoznao sa osnivanjem BZK „Preporod“ za Sjevernu Ameriku.
OsnivaÄka skupština je održana prošle sedmice u Chicagu. Još prije desetak dana kontaktirala me je aktuelna predsjednica BZK „Preporod“ za Sjevernu Ameriku Senada Cvrk Pargan i zamolila da budem u njenom poÄasnom odboru. Prihvatio sam jer sam duboko ubjeÄ‘en u znaÄaj ove institucije za ameriÄke i kanadske Bošnjake. BošnjaÄko narodno biće mora razvijati ravnopravno sve tri svoje komponente, vjeru, naciju i pripadnost bosanskohercegovaÄkoj državnoj i društvenoj zajednici. Bez tih komponenti sjevernoameriÄki Bošnjaci su obiÄna amorfna masa koju će lagano asimilirati ameriÄki Melting pot i kanadski Kulturni mozaik.
Poslije džuma namaza zajedno sa Lavićem u pratnji prof. Semira Äulića obišli smo Muzej genocida u Zajednici Bošnjaka Džordžia. Izuzetno vrijedni eksponati koji svjedoće istinu o agresiji i genocidu u BiH. Äulić nam govori da će muzej uskoro biti mjesto okupljanja svih graÄ‘ana SAD, mjesto na kome će se uÄiti o najveÄem zloÄinu poslije holokausta u Evropi, agresiji i genocidu u BiH. Institut za istraživanje genocida, Kanada je ustupio dio svojih nauÄno istraživaÄkih tekstova ovom muzeju. Poslije podne sam se susreo sa mladim bošnjaÄkim politiÄarem Senadom Šepićem.
Mladi intelektualac i politiÄar koji misli svojom glavom. Rijetko to susrećemo kod bosanskohercegovaÄkih politiÄara. Ono što mi se posebno dojmilo jeste hrabrost ovog politiÄara koji smatra da se mnogi problemi u funkcionisanju države BiH mogu lagano prevazići ulaskom u evroatlanske integracije. Mnogi problemi u funkcionisanju države BiH, proizašli iz Dejtonskog ustava se po njemu mogu prevazići ulaskom u evroatlanske integracije. ÄŒak i borba za istinu o zloÄinu u BiH i borba za pravdu za žrtve tih zloÄina u ulaskom u Evropsku uniju dobiva drugi karakter, vrši se drugim metodama, ali što je veoma važno ne prestaje. Šepić pripada grupi lidera SDA koji traže promjenu kursa aktuelnog rukovodstva SDA. Na kraju ovog dana prisustvovao sam djelu sjednice UO KBSA na njihov poziv. Kasno sam otišao na spavanje da se odmorim pred sutrašnji dan bogat raznovrsnim aktivnostima.
Subota: 28. 11. 2015.
Osvanuo je divan sunÄan dan. Odmah ujutro prisutvovao sam Konvenciji KBSA. Veoma dobro organizovana Konvencija. Pozdravio sam Konvenciju u ime Instituta za istraživanje genocida, Kanada, zahvalio se prošlom predsjedniku KBSA Hamdiji ÄŒustoviću na odliÄnom liderstvu i Äestitao novom predsjedniku Eldinu Elezoviću. KBSA djeluje 15 godina i za to kratko vrijeme izrastao je u lidersku nacionalnu organizaciju ameriÄkih i kanadskih Bošnjaka. KBSA je uspješno radio na oÄuvanju i jaÄnju bošnjaÄkog bića i odliÄno promovisao interese BiH u Sjevernoj Americi. Na Konvenciji sam upoznao i dr. Mirzu Mujadžića, ratnog lidera SDA u Prijedoru. Veoma dirljiv susret sa Mirzom I njegovom familijom koji je mnogo uÄinio dobra za naš narod.
Odmah poslije Konvencije srdaÄan susret sa Harisom Hrle, ambasadorom BiH u SAD. Odavno se poznajemo. Još od njegove diplomatske misije u Kanadi. Diplomata koji interese BiH brani snažnom kombinacijom znanja i umjetnosti. Kamo sreće da BiH ima više takvih diplomata. Dugo smo priÄali. Dotakli smo više dogaÄ‘aja vezanih za BiH, ali i svijet. Vrlo koristan razgovor. Poslije smo zajedno otišli na forum mladih na kome je osnovan Institut za produkciju mladih bosanskohercegovaÄkih lidera u Sjevernoj Americi. Obojica smo bili ponosni na našu omladinu. Budućnost sjevernoameriÄkih Bošnjaka je sada malo svijetlija. Tu svijetlost unose mladi, veoma obrazovani muškarci i žene, svjesni svoga porijekla, svoga jezika, svoje domovine, svoje historije, kulture, tradicije. Veliko je blago imati takvu nacionalno svjesnu omladinu.
U danu bogatom dogaÄ‘ajima i prezentacijama slijedi panel diskusija: 20 godina poslije Dejtonskog mirovnog sporazuma: budućnost BiH i BošnjaÄkog identiteta. Pošto je moderator Eldin Elezović predstavio uÄesnike, pažljivo sam saslušao izlaganja Semira Äulića, Senada Šepića, Senadina Lavića, Hamdije ÄŒustovića. Moje izlaganje je bilo vezano za moduse kako da se bolje Äuje glas dijaspore u državnom i društvenim procesima u BiH, sa posebnim osvrtom na ulogu dijaspore u evroatalnskim integracionim procesima, te promjeni dejtonske državne i društvene bosanskohercegovaÄke strukture.
Obrazovana, ekonomski jaka, nacionalno svjesna dijaspora može biti pogonski motor u procesu približavanja BiH evroatlanskim integracijama, te u procesu boljeg državnog i društvenog ureÄ‘enja BiH. Dejtonski ustav ne može biti budućnost BiH, on je naša prošlost. Modusi za promjenu Dejtonskog ustava su razliÄiti. Možda bi valjalo razmisliti o formiranju jednog tima od predstavnika politike, akademske strukture i dijaspore koji bi ponudilo program za bolje ustavno ureÄ‘enje BiH. Uloga Senada Šepića u ovome može biti velika. Na kraju napornog dana Akademija povodom Dana državnosti BiH. Kao i uvijek u odliÄnoj organizaciji Zajednice Bošnjaka Džordžia.
Brzo je prošla ova sedmica. Poslije Toronta i Atlante ostala mi je velika nada da ovdašnja dijaspora može imati snažnu ulogu u transformaciji bosanskohercegovaÄke države i društva. Znanje i iskustvo na najrazvijenijem kontinentu može biti snažan zamah u potrebnim državnim i društvenim reformama. Ko prvi od bosanskohercegovaÄkih politiÄara to vidi biće upisam u historiju kao istinski bosanskohercegovaÄki lider.