Vijesti

Značaj novog suđenja Stanišiću i Simatoviću se ogleda u utvrđivanju odgovornosti političkih, vojnih, policijskih I obavještajnih organa Srbije u zločinima agresije i genocida u BiH

Značaj novog suÄ‘enja Stanišiću i Simatoviću se ogleda u utvrÄ‘ivanju odgovornosti političkih, vojnih, policijskih I obavještajnih organa Srbije u zločinima agresije i genocida u BiH

 

Prvi put od početka rada Haškog tribunala jedan postupak se obnavlja u cjelosti. Slična situacija je bila u slučaju Haridinaj, ali je tada postupak obnovljen samo djelimično. Novo suÄ‘enje može polučiti sudske činjenice {naučno istraživačke činjenice su već dobro poznate} o agresiji na RBiH i genocidu nad njenim graÄ‘anima, posebno Bošnjacima. Prvi značaj novog suÄ‘enja tiće se udruženog zločinačkog poduhvata. Žalbeno vijeće je u svojoj presudi navelo da je Prvostepeno vijeće prvo trebalo utvrditi da li postoji zločinački poduhvat, pa da onda utvrdi odgovornost Stanišića i Simatovića. Prvostepeno vijeće je to propustilo učiniti. Drugi značaj novog suÄ‘enja se tiče pomaganja i podržavanja zločina. Prvostepeni sud neispravno je primijenio pravnu normu direktne usmjerenosti.  To znači da bi oni koji su slali Crvene beretke u BiH, bi im trebali izdati nareÄ‘enje da idu tamo i da počine zločine, odnosno da vojni efektivi budu tačno striktno namijenjeni da se počine zločini. To je apsurdan pravni i logički standard. Dakle, ako šaljete nekome vojne, paravojne, policijske formacije, oružije i druga vojna i policijska sredstva, jasno je da ih šaljete da se ubija neko drugi. Upravo zato što Prvostepeni sud u slučaju Simatovića i Stanišića nije mogao dokazati da je bilo direktne usmjerenosti, oni su 2013. osloboÄ‘eni.  U varijanti u kojoj bi sudsko vijeće Perišiću ili Stanišiću i Simatoviću odustalo od tog pravnog standarda, jasno bi bilo da je najviši politički, vojni, policijski I obavještajni vrh Republike Srbije slao vojne efektive da se bore na strani jednog naroda, što nedvojbeno povezuje Srbiju sa agresijom u genocidom u BiH.  U  slučaju Perišić, tadašnji predsjednik Haškog tribunala Teodor Meron presudio je da nije bila dokazana pravna norma o direktnoj usmjerenosti, te je Perišić i pušten na slobodu. No, to se neće desiti u slučaju Stanišić i Simatović, jer je Prvostepeno vijeće nedvojbeno utvrdilo da je Srbija opremala, organizirala i slala vojne efektive  za izvršenje ratnog zločina protiv nesrpskog stanovništva, na području Hrvatske i BiH od aprila '91. do kraja '95. godine. Rušenje standarda iz slučaja Perišić i ponovo utvrÄ‘ivanje odgovornosti srbijanskih organa u zločinima u BiH u okviru udruženog zločinačkog poduhvata daje nove mogućnosti kojima bi se intezivirale akcije na pronalasku novih dokaza za moguću reviziju tužbe Bosne i Hercegovine protiv Srbije pred MeÄ‘unarodnim sudom pravde.

Emir Ramić

Vijesti: