Zašto se bosanskohercegovaÄke, posebno bošnjaÄke politiÄke elite odriÄu istine i pravde?
Jesu li žrtve najveÄeg zloÄina poslije holokausta u Evropi prepuštene biološkom nestanku u ime dodvoravanja onima koji hoće bosanskohercegovaÄku evropsku budućnost bez istine i pravde. Nedopustiv je odnos bosanskohercegovaÄkih, posebno bošnjaÄkih politiÄkih elita prema Haškom tribunalu. Dok srpske i hrvatske politiÄke elite imaju debelo plaÄene stalne dopisnike iz Haškog tribunala u ime medijske kampanje za njihove tako zvane istine, a u stvari laži , bosanskohercegovaÄke odnosno bošnjaÄke politiÄke elite koje bi trebale biti izmeÄ‘u ostalg i politiÄki ali i moralni predstavnici žrtava i svjedoka agresije i genocida, nemaju nikoga osim bošnjaÄkog oficira za vezu sa Tribunalom koji se bori za istinu i pravdu. Dok bosanskohercegovaÄke politiÄke elite sanjaju ulazak BiH u evroatlanske integracije bez dokućene istine i pravde, što je posebno opasno po bosanskohercegovaÄko društvo i državu koji se ne mogu iznutra ponovo integrisati bez istine i pravde, dotle plaÄena srpska medijska mašinerija u Haškom tribunalu konstruiše dvije notorne laži, laž o navodnom bošnjaÄkom zloÄinu na Markalama sa ciljem negiranja genocida u Sarajevu i navodni zloÄin Nasera Orića u negiranju genocida u Srebrenici. SluÄaj sa svjedoÄenjem anonimnog svjedoka GRM – 116 samo potvrÄ‘uje našu konstataciju. Odricanjem od istine i pravde bosanskohercegovaÄke, odnosno bošnjaÄke elite se zapravo odriću kako to nedavno reÄe jedan naš istaknuti diplomata, BiH kao kulturne fuzije koja je vezala mudrost istoka i ureÄ‘enost zapada. Bez sudski dokazane istine na Haškom tribunalu nema pravde za žrtve. A bez istine i pravde nema bosanskohercegovaÄkog Ävora i mosta kao nade Äovjeku i civilizaciji. Nema još mnogo vremena da naše politiÄke elite shvate znaÄaj zadnjih sudskih presuda u Hagu. Te sudske presude su za nas važnije od ulaska BiH u evroatlanske integracije.
Emir Ramic