Vijesti

Moralna veličina preživjele žrtve i svjedoka genocida - Zijada Ribića - je poziv na jedinstvo u borbi za istinu i pravdu

Moralna veličina preživjele žrtve i svjedoka genocida -  Zijada Ribića -  je poziv na jedinstvo u borbi za istinu i pravdu

 Genocid je najteže krivično djelo koje je pravno definisano. Da bi se genocid tretirao kao genocid mora postojati mentalna spremnost nekog kolektiviteta, državnog, nacionalnog, etničkog, vjerskog ili rasnog, da potpuno ili djelimično uništi neki drugi kolektivitet. Ako postoje presude da je nad Bošnjacima, Romima i drugim nesrbima učinjen genocid, i zna se od kojeg zločinca, onda znači da je u svijest tog zločinca unešena mentalna spremnost da uništi određenu etničku grupu.  Agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocid nad nesrbima čine suštinu udruženog zločinačkog poduhvata Srbije i Crne Gore. Agresori na Republiku Bosnu i Hercegovinu su kroz korištenje državnih policijskih i vojnih snaga u saradnji sa svojom iredentom unutar Bosne i Hercegovine, imali namjeru da osvoje, podijele i unište Republiku Bosnu i Hercegovinu kao suverenu i nezavisna državu, članicu Ujedinjenih Nacija, kroz uništenje Bošnjaka kao najbrojnijeg naroda, ali i svih drugih nesrba. Svi relevantni svjetski naučno istraživački izvori potvrđuju da je agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocid nad njenim građanima, prije svega Bošnjacima, smišljeno, organizirano, isplanirano zločinačko djelo srpskog i crnogorskog agresora.

Četiri Zijadove sestre: Zlatija (13), Zijada (7), Suvada (5) i Almasa (4), koje su mućki ubijene 12. jula 1992. godine zajedno sa majkom Šefikom i ocem Ismetom, ukupanih prethodnih godina, te sestre Ismeta i Zlata, za čijim posmrtnim ostacima se još traga, su ne samo svjedoci, već i trajni opominjajući simboli mentalne spremnosti srpskog državnog, vjerskog, akademskog kolektiviteta da potpuno ili djelimično uništi prije svega bošnjački kolektivitet, ali i nesrbske kolektivitete kako bi zagospodario bosanskohercegovačkom zemljom.

12. jula 1992. godine, zločinci iz paravojne formacije “Simini četnici”, Zijadu su ubili šest maloljetnih sestara, maloljetnog brata, majku i oca. Prije likvidacije porodice Ribić i njihove rodbine i komšija, silovali su 13-godišnju Zlatiju, kojoj je danas klanjana dženaza. Zijada su odveli do jame, gađali ga nožem, pucali u njega i bacili na tijela ubijenih. Osmogodišnji dječak je nekim čudom preživio. Ovaj mladić, kojem su zločinci uzeli sve, a država nije dala ništa, ostao je da opominje generacije preživjelih žrtava i svjedoka genocida da je na kraju dvadesetog vijeka na jednu suverenu, samostalnu, nezavisnu državu izvršena agresije i genocid. Bosna i Hercegovina je opstala, ali  je i ostala stjecište ratnih zločinaca. Njih neko štiti. Iza njih je politički establišment manjeg bosanskohercegovačkog entiteta, Srbija, vlast stranih zemalja, te pasivnost političkog, akademskog i duhovnog predstavnika žrtve. Koliko je takvih danas širom Bosne i Hercegovine koji su ubijali, oni koji danas na slobodi žive.

Pogubno je za istinu i pravdu i tragično za preživjele žrtve i svjedoke agresije i genocida  da je na beogradskom sudskom procesu poništena presuda zločinačkoj grupi “Simini četnici”. Još bolniji je odnos političkog predstavnika žrtve genocida prema idejnim tvorcima, naredbodavcima i izvršiocima agresije i genocida. Takav odnos političkih predstavnika žrtve je znak da su zločincima prepustili da diktiraju uslove istine, pravde i pomirenja. Zaboravili su da samo onaj ko je pretrpio bol i štetu, samo on zna i mjeru prihvatljivog izvinjenja, pokajanja i pretrpljene kazne.

A ta mjera je određena činjenicom da je entitet Republika Srpska genocidna tvorevina velikosrpskog nacizma, nastala na teškim kršenjima međunarodnog humanitarnog prava, obilježena i natopljena, uglavnom krvlju, te omeđena i prekrivena brojnim masovnim grobnicama i koncentracionim logorima, u kojoj i dan danas legalno djeluju fašističke organizacije. Političko rukovodstvo i druge strukture entiteta Republike Srpske, u skladu sa velikosrpskom genocidnom ideologijom, politikom i praksom, na sve moguće načine kontinuirano sve do danas, opstruiraju jačanje države Bosne i Hercegovine i konstantno sprovode politiku secesije i uništenja države Bosne i Hercegovine. Ove činjenice koje zaobilazi politički predstavnik žrtve duboko su urezane u svijest svih žrtava genocida i drugih oblika zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava i utkane u aktuelnu surovu društvenu stvarnost, na kojoj se po svaku cijenu, u raznim oblicima, nastoje održati nacistički projekti koji, pored ostalog, impliciraju trajnu nestabilnost na bosanskohercegovačkom prostoru, promovišući mržnju, politiku krvi i tla, i dovodeći najozbiljnije u pitanje univerzalne ljudske vrijednosti i civilizacijske i kulturne tekovine.  Vrijeme je ujedinjenja i aktivnijeg angažovanja političkih, akademskih u duhovnih predstavnika žrtve u borbi za opstojnost ljudskog dostojanstva u Bosni i Hercegovini. Moralna veličina Zijada Ribića je u tom smislu nezaobilazna i najjača avangardna snaga i garancija da istina i pravda ne mogu ostati na gubitku.

Emir Ramić

Direktor Instituta za istraživanje genocida Kanada

 

Vijesti: