Moralna veliÄina preživjele žrtve i svjedoka genocida - Zijada Ribića - je poziv na jedinstvo u borbi za istinu i pravdu
Genocid je najteže kriviÄno djelo koje je pravno definisano. Da bi se genocid tretirao kao genocid mora postojati mentalna spremnost nekog kolektiviteta, državnog, nacionalnog, etniÄkog, vjerskog ili rasnog, da potpuno ili djelimiÄno uništi neki drugi kolektivitet. Ako postoje presude da je nad Bošnjacima, Romima i drugim nesrbima uÄinjen genocid, i zna se od kojeg zloÄinca, onda znaÄi da je u svijest tog zloÄinca unešena mentalna spremnost da uništi odreÄ‘enu etniÄku grupu. Agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocid nad nesrbima Äine suštinu udruženog zloÄinaÄkog poduhvata Srbije i Crne Gore. Agresori na Republiku Bosnu i Hercegovinu su kroz korištenje državnih policijskih i vojnih snaga u saradnji sa svojom iredentom unutar Bosne i Hercegovine, imali namjeru da osvoje, podijele i unište Republiku Bosnu i Hercegovinu kao suverenu i nezavisna državu, Älanicu Ujedinjenih Nacija, kroz uništenje Bošnjaka kao najbrojnijeg naroda, ali i svih drugih nesrba. Svi relevantni svjetski nauÄno istraživaÄki izvori potvrÄ‘uju da je agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocid nad njenim graÄ‘anima, prije svega Bošnjacima, smišljeno, organizirano, isplanirano zloÄinaÄko djelo srpskog i crnogorskog agresora.
ÄŒetiri Zijadove sestre: Zlatija (13), Zijada (7), Suvada (5) i Almasa (4), koje su mućki ubijene 12. jula 1992. godine zajedno sa majkom Šefikom i ocem Ismetom, ukupanih prethodnih godina, te sestre Ismeta i Zlata, za Äijim posmrtnim ostacima se još traga, su ne samo svjedoci, već i trajni opominjajući simboli mentalne spremnosti srpskog državnog, vjerskog, akademskog kolektiviteta da potpuno ili djelimiÄno uništi prije svega bošnjaÄki kolektivitet, ali i nesrbske kolektivitete kako bi zagospodario bosanskohercegovaÄkom zemljom.
12. jula 1992. godine, zloÄinci iz paravojne formacije “Simini Äetnici”, Zijadu su ubili šest maloljetnih sestara, maloljetnog brata, majku i oca. Prije likvidacije porodice Ribić i njihove rodbine i komšija, silovali su 13-godišnju Zlatiju, kojoj je danas klanjana dženaza. Zijada su odveli do jame, gaÄ‘ali ga nožem, pucali u njega i bacili na tijela ubijenih. Osmogodišnji djeÄak je nekim Äudom preživio. Ovaj mladić, kojem su zloÄinci uzeli sve, a država nije dala ništa, ostao je da opominje generacije preživjelih žrtava i svjedoka genocida da je na kraju dvadesetog vijeka na jednu suverenu, samostalnu, nezavisnu državu izvršena agresije i genocid. Bosna i Hercegovina je opstala, ali je i ostala stjecište ratnih zloÄinaca. Njih neko štiti. Iza njih je politiÄki establišment manjeg bosanskohercegovaÄkog entiteta, Srbija, vlast stranih zemalja, te pasivnost politiÄkog, akademskog i duhovnog predstavnika žrtve. Koliko je takvih danas širom Bosne i Hercegovine koji su ubijali, oni koji danas na slobodi žive.
Pogubno je za istinu i pravdu i tragiÄno za preživjele žrtve i svjedoke agresije i genocida da je na beogradskom sudskom procesu poništena presuda zloÄinaÄkoj grupi “Simini Äetnici”. Još bolniji je odnos politiÄkog predstavnika žrtve genocida prema idejnim tvorcima, naredbodavcima i izvršiocima agresije i genocida. Takav odnos politiÄkih predstavnika žrtve je znak da su zloÄincima prepustili da diktiraju uslove istine, pravde i pomirenja. Zaboravili su da samo onaj ko je pretrpio bol i štetu, samo on zna i mjeru prihvatljivog izvinjenja, pokajanja i pretrpljene kazne.
A ta mjera je odreÄ‘ena Äinjenicom da je entitet Republika Srpska genocidna tvorevina velikosrpskog nacizma, nastala na teškim kršenjima meÄ‘unarodnog humanitarnog prava, obilježena i natopljena, uglavnom krvlju, te omeÄ‘ena i prekrivena brojnim masovnim grobnicama i koncentracionim logorima, u kojoj i dan danas legalno djeluju fašistiÄke organizacije. PolitiÄko rukovodstvo i druge strukture entiteta Republike Srpske, u skladu sa velikosrpskom genocidnom ideologijom, politikom i praksom, na sve moguće naÄine kontinuirano sve do danas, opstruiraju jaÄanje države Bosne i Hercegovine i konstantno sprovode politiku secesije i uništenja države Bosne i Hercegovine. Ove Äinjenice koje zaobilazi politiÄki predstavnik žrtve duboko su urezane u svijest svih žrtava genocida i drugih oblika zloÄina protiv ÄovjeÄnosti i meÄ‘unarodnog prava i utkane u aktuelnu surovu društvenu stvarnost, na kojoj se po svaku cijenu, u raznim oblicima, nastoje održati nacistiÄki projekti koji, pored ostalog, impliciraju trajnu nestabilnost na bosanskohercegovaÄkom prostoru, promovišući mržnju, politiku krvi i tla, i dovodeći najozbiljnije u pitanje univerzalne ljudske vrijednosti i civilizacijske i kulturne tekovine. Vrijeme je ujedinjenja i aktivnijeg angažovanja politiÄkih, akademskih u duhovnih predstavnika žrtve u borbi za opstojnost ljudskog dostojanstva u Bosni i Hercegovini. Moralna veliÄina Zijada Ribića je u tom smislu nezaobilazna i najjaÄa avangardna snaga i garancija da istina i pravda ne mogu ostati na gubitku.
Emir Ramić
Direktor Instituta za istraživanje genocida Kanada