Radi istine, pravde i jaÄanja procesa pomirenja sada je nužno pokrenuti reviziju presude Internacionalnog suda pravde po tužbi BiH protiv Srbije i Crne Gore
Svjedoci smo politiÄkih poziva da se prošlost zaboravi, odnosno da se gradi "blistava budućnost", koja neće uopće podrazumjevati razgovor o žrtvama agresije i genocida. Takva politika koja se u BiH i regionu provodi nekoliko stotina godina je za rezultat imala samo nove genocide i sukobe koji su se cikliÄno dogaÄ‘ali na ovim prostorima. Postoji odgovornost Srbije, koja je pravni sljedbenik prvo Jugoslavije, pa onda SRJ-a, te Državne zajednice Srbije i Crne Gore, za agresiju genocid u BiH.Identitet žrtve je u dobroj mjeri odreÄ‘en agresijom i genocidom, ali i istinom i pravdom o tim najveÄim zloÄinima poslije Drugog svijetskog rata u Evropi. Stradanje žrtve, prije svega bošnjaÄke žrtve, se kontinuirano negira. Moramo shvatiti da su ratni zloÄinci još meÄ‘u nama, poÄinioci, pomagaÄi i posmatraÄi genocida. Samo na izgled preobraženi i dalje njeguju duhovnu prazninu koja ne voli borbu za istinu i pravdu, koja se odrekla ljudskih vizija i vrijednosti. Još smo daleko od toga da je veliÄina poraza oslobaÄ‘anje od zla. Svijest o zloÄinu, priznavanje istine i pravde, katarza i duhovno ÄišÄ‡enje je uslov ulaska BiH u evroatlanske integracije. Upravo zbog toga, bošnjaÄki politiÄari bi sada trebali insistirati na reviziji presude Internacionalnog suda pravde. Jer, ako to ne uÄine, svijet, ali i žrtve će to protumaÄiti kao da se oni slažu s presudom iz 2007. godine. Na žalost bošnjaÄki politiÄki establišment se nije ni potrudio da realizira dio presude Internacionalnog suda pravde koji govori o vojsci i policiji enititeta RS kao neposrednim izvršiocima genocida, što je sasvim dovoljan argument, najznaÄajnije svijetske pravne instance da se pokrene inicijativa za ukidanje rezultata presuÄ‘enog genocida. MeÄ‘unarodni kriviÄni tribunal za bivšu Jugoslaviju uskoro završava rad s nedoreÄenom istinom i nepotpunom pravdom. Za genocid u Srebrenicu, odnosno BiH će odgovarati samo pojedinci iz vojnog i politiÄkog vrha entiteta RS. Apsurdno je da osim Miloševića, niko od srbijanskog politiÄkog establišmenta nije bio optužen za genocid u Srebrenici, odnosno BiH. Izgubilo se puno vremena od 2007. godine, kada je donesena presuda Internacionalnog suda pravde. Jedino taj sud može presuditi Srbiji za zloÄine agresije i genocida u BiH i tako smanjite šanse kontinuitetu revizije historijskih i nauÄno istraživaÄkih Äinjenica o agresiji na BiH i genocidu nad njenim graÄ‘anima, prije svega Bošnjacima. Pred Äinjenicom od više stotina hiljada ubijenih Bošnjaka, više desetina hiljada mućenih u koncentracionim logorima smrti, više desetina hiljada silovanih Bošnjakinja, više stotina hiljada na silu protjeranih, a bez istine i pravde o tim zloÄinim pada demokratija, Äovjek, civilizacija. A novih dokaza za reviziju tužbe ima. Oni su pohranjeni i srbijanskim i crnogorskim arhivima. Dijelili su nas, Äupali iz korijena, preseljavali, ubijali, mijenjali nam tradiciju, kulturu i identitet. Poslije vojnog dijela agresije i genocida nas uvjeravali da ima nešto važnije od istine i pravde. Bez istine i pravde nismo narod, već stanovništvo, amorfna masa koja se može oblikovati po želji više od 25 000 slobodnih ratnih zloÄinaca u BiH koji se još slobodno kreću i kreiraju bosanskohercegovaÄko državno i društveno tkivo. Dakle dominacija zloÄinaÄkog uma ne miruje. Žrtve zaslužuju da budu tretirane kao moralni pobjednici, kao ljudi sposobni da žive u skladu sa standardima sudske pravde i istine.
Emir Ramić
http://bh-sloboda.blogspot.ca/2016/01/emir-ramic-zasto-je-sada-nuzno.html
Dakle, prema svim pravnim odredbama, rok je deset godina od presude, a ne od predaje tužbe. Bosna i Hercegovina ima još godinu dana da podnese zahtjev za revizijom procesa protiv Srbije pred ovim najmoćnijim meÄ‘unarodnim sudom u svijetu. Drugi problem tiÄe se mogućnosti predaje takvog zahtjeva. Naime, srpska strana u državnim organima može uvijek napraviti problem za aktiviranje takve tužbe.
Niko do sada nije ni preduzeo korake za otvaranje i pristup arhivi Vrhovnog savjeta odbrane Jugoslavije. Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu održano je 57 sjednica.
Slobodan Milošević je bio jedini Älan VSO koji je bio prisutan na sve 74 sjednice. Po nareÄ‘enju uÄesnika, na 17 sastanaka nije bilo stenografskih zapisa, od kojih je devet održano 1995. godine, prije i poslije srebreniÄkog genocida.
U prošlosti stalni Älanovi VSO su bili predsjednici republika, predsjednik SRJ/Srbije i Crne Gore, ali po posebnoj odluci i ministar odbrane SRJ i komandant Vojske Jugoslavije, a po potrebi su pozivani ili su bili ukljuÄivani u rad i drugi državno-politiÄki dužnosnici SRJ i republika, predsjednici republiÄkih vlada, kao i vojno-policijski rukovodioci, ne samo iz SRJ nego u vrijeme agresije na Republiku BiH i vojno-politiÄki rukovodioci iz Republike Srpske (RS) Ratko Mladić i drugi i tzv. Republike Srpska Krajina.
Ako bi se skinula oznaka tajnosti sa ovih dokumenata, Srbija bi bila bez sumnje pred osudom za genocid u Srebrenici te brojne zloÄine protiv ÄovjeÄnosti.
Bosna i Hercegovina je dužna obnoviti presudu, jer je obiÄnim politiÄkim vetom Rusije u Ujedinjenim nacijama skinuta historijska krivica Srbije za poÄinjene zloÄine, a presuda za genocid praktiÄno odbaÄena da kao takva uÄ‘e u udžbenike historije Srbije, Bosne i Hercegovine i svijeta.
Odnos Srbije prema zloÄinu genocida u Srebrenici prisiljava BiH da napravi reviziju tužbe.