Vijesti

DANAS JE BIH PONOVO U OPASNOSTI

Danas je BiH ponovo u opasnosti

 Ovaj put prijetnja nije od agresije  i genocida, već od entitetskih  paradržavnih prostora. Agresorsko, genocidne metode su prihvaćene kao osnov budućnosti države BiH. Žrtva agresije i genocida, država BiH, ne tretira zločin  u domenu pravne istine. Dopušteno je da žrtva bude obespravljena tako što je pravni domen rješavanja problema napušten. Učinjena je cinična podvala žrtvi agresije i genocida,  strateškim preusmjeravanjem rješavanja problema. Pravno jasno definirani i dokumentirani zločin prebačen je iz domena prava u domene moraliziranja, javnih debata i humanitarnih djela. U toj podvali učestvuju domaći i strani  političari koji žrtvu predstavljaju riječima, ali ne i djelima. Sve to doprinosi uspjehu velikosrpske agresije na BiH. Pravo u BiH treba biti osnov politike u rješavanju problema. Sa zločincima treba komunicirati preko sudova.

 

Dok je BiH uništavana višestrukom agresijom, Evropa je posebnu pažnju posvetila anuliranju bilo kakve mogućnosti vojne intervencije internacionalne zajednice protiv agresorskih snaga. Republika BiH je od 22. maja 1992. godine internacionalno priznata članica Ujedinjenih nacija, 177. članica, te je na osnovu Povelje OUN imala pravo da bude zaštićena ili da joj se omogući da to pravo ostvari kako bi se suprostavila agresorima. Dejtonski sporazum je, s jedne strane, zaustavio genocid i daljnje razaranje države. S druge strane, sporazum je zaustavio oslobaÄ‘anje Republike BiH od agresora, omogućio zadržavanje status quo postignutog u ratu, jer nije doveo do pravde i instalirao je djelo genocida na tlu internacionalno priznate države. Dejtonskim sporazumom spriječeno je definitivno oslobaÄ‘anje RBiH. To je njegova paradoksalna dvosmislenost koju danas koristi agresorska propaganda u uslovima bošnjačke poltičke pasivnosti, koju diktira nedemokratizovano bošnjačko nacionalno biće, bez razvijene teritorijalne i državotvorne svijesti. Dejtonskim sporazumom su agresori nagraÄ‘eni, čime su prekršena sva moralna, ljudska i internacionalna načela u novijoj povijesti. Uništena je Republika BiH i na njenim temeljima konstruirana zločinačka tvorevina entitet RS, koja je djelo agresije i genocida. Iz ove nepravde proističe sva poslijeratna izopačenost države i društva u BiH.

 

U toj bosanskohercegovačkoj izopačenosti Bošnjake se nastoji gurnuti u tzv. religijski radikalizam, da bi se tako došlo do konačnog izjednačavanja i opravdanja zločina. Danas su Bošnjaci postali zarobljenici lutanja nedefiniranih političkih stavova koji ih vode u opasno polje egzistencije. stoljeća. Bez te bošnjačke agonije, oličene u nepostojanju bošnjačkih nacionalnih institucija, bošnjačkog kolektivnog pamćenja nije moguće instalirati genocidnu tvorevinu na tlu internacionalno priznate RBiH. Bošnjačka poltika  je reducirana na uzak krug ljudi koji nisu dorasli vremenu postgenocidnog življenja Bošnjaka. 

 

Ključno prvo pitanje savremene bošnjačke bitnosti i bitisanosti je: U ime kojih Bošnjaka se vodi bošnjačka politika. Bošnjaci su usljed neodgovorne pasivističke politike u položaju u kojem nemaju  vlastite stavove o pitanju države i njene budućnosti. Oni dopuštaju da internacionalna zajednica vodi bitne državne i narodne poslove koji direktno odreÄ‘uju njihovu sudbinu.

 

Ključno drugo pitanje savremene bošnjačke bitnosti i bitisanosti: Da li je moguće da opstane entitet RS kao proizvod stravičnog zločina i genocida? Postojanje entiteta RS kazuje da svi ljudi u BiH nisu jednaki. Bošnjaci imaju Presudu za genocid u Srebrenici, ali oni je uopće ne koriste kao moćno sredstvo za odbranu države BiH. Presudom je rečeno da je vojska i policija entiteta RS napravila genocid, a to je sasvim validan osnov da se bošnjački zahtjev za poštivanjem prava pred internacionalnom zajednicom jasno čuje.

 

Pravno je entitet RS djelo zločina, koji je nelegalno, agresijom i genocidom nametnut na tlu meÄ‘unarodno priznate RBiH. Entiteti FBiH i RS su odvoÄ‘enje RBiH od prava u priče o dogovoru „zaraćenih strana“ gdje su svi izjednačeni, tj. agresor i žrtva imaju istu pregovaračku poziciju. To je prevara i kršenje internacionalnog prava. BiH ni pod kojim uslovima se ne smije odreći prava u pitanjima sudbine države. Ne može se Ustav Republike BiH dokinuti u jednoj vojnoj bazi, uz „dogovor izmeÄ‘u moćnog zločinca i nemoćne žrtve. Država RBiH morala je biti zaštićena od UN kao punopravna članica, a ne prepuštena sumnjivim pregovaračima i internacionalnim konferencijama na kojima se rastakala njezina državna i društvena supstanca uz nemoć bosanskohercegovačke Vlade. RBiH bio je nametnut embargo na naoružanje kojim joj se sprječavalo pravo na samoodbranu . Oni koji su stajali na čelu UN trebaju biti pozvani na odgovornost, jer su saučesnici u zločinu nad RBiH.

 

Odustajanje od prava otvorilo je vrata opasnostima za državu RBiH – sva njezina problematika svedena je na humanitarno pitanje. U Daytonu je došlo do poništenja legitimiteta vlade RBiH, pogažen je Ustav RBiH, pregovaralo se s agresorom kao s ravnopravnim članom pregovaračkog procesa. Nakon toga otvara se internacionalni proces suÄ‘enja zločincima dok njihovo djelo ostaje.  To je proizvod toga da bošnjačka  politika onemogućava bosanskohercegovačku politiku, Bošnjaci moraju sa drugim graÄ‘anima BiH stvoriti uslove da se država gradi na pravu, a ne para džentlmenskim dogovorima ljudi koji ne znaju šta rade i koji nisu dorasli političkom trenutku u kojem smo se povijesno zatekli. Visoki predstavnici i OHR štite jedino Okvirni sporazum o miru u BiH, a ne Republiku BiH kao jedinstvenu, internacionalno potvrÄ‘enu državu. Visoki predstavnici čuvaju Dejtonski sporazum, a ne državu BiH.

 

Bošnjačka politička nesposobnost, cinizam internacionalne zajednice i nemoral diplomatskih tajnih igara, omogućavaju dominaciju velikosrpskog projekta nad državom BiH. Bošnjački još nisu u stanju priznati da Dejtonski mirovni sporazum nije izraz prava. Tim „dogovaranjem“ „priznato“ je djelo genocida na tlu RBiH i napuštena je norma o nepriznavanju nelegitimnih djela genocida i agresije. Pravo prethodi svakoj politici, a ne politika pravu.  Odavno je izigran i sam dogovor iz Daytona, velikosrpska ideologija priznaje samo entitet RS, kao rezultat velikosrpske agresije protiv države RBiH i  otvoreno se okreće protiv države u kojoj je on instaliran zločinom i genocidom. Danas je, takoÄ‘er, podvala velikosrpske ideologije da se entitet RS može „voljom“ samo jednog naroda (referendumom) otcijepiti od države BiH. To nije postignuto ni tokom velikosrpske agresije 1992. godine.

 

Internacionalna zajednica i bosanskohercegovački političari se moraju vratiti pravu, a to onda znači da se moraju poništiti rezultati genocida. Na tome bh političari uz pomoć internacionalne zajednice moraju insistirati ako doista zastupaju graÄ‘ane koji su odani državi BiH. BiH se danas brani tako što se na pravu zasniva buduća politika. S pravne tačke gledišta postoji Presuda za genocid u Srebrenici na osnovu koje internacionalna zajednica može i treba poduzeti korake primjene prava u vezi s ukidanjem RS. Presuda se mora ispoštovati.

 

BiH nije nastala u vojnoj bazi u Daytonu kao jedan izvanpravni projekt politike „dogovaranja zaraćenih strana“. Država BiH nije država na osnovu Daytona ili po Daytonu, već uprkos dejtonskoj izvanpravnoj, nelegalnoj podvali. Dayton je već odavno dezavuiran kao ilegalan dogovor, jer on nije imao cilj da se zaštiti legitimna država Republika BiH, već da se prikrije da je ratnim zločinima stvorena teritorija na kojoj je pobunjenička grupa zločinom i genocidom stvorila svoju vlast.  Entitet RS nije legalno priznata država. On je rezultat vojnog poduhvata velikosrpske ideologije i agresije koji je zločinima genocida i progona graÄ‘ana RBiH stvorio „srpsku teritoriju“ na njezinom području, a koja bi trebala u budućnosti da se priključi Srbiji kao ostvarenju velikosrpskog cilja – svi Srbi u jednoj državi.

 

Niko na svijetu nije mogao bez Skupštine Republike BiH, i predviÄ‘ene pravne procedure za izmjenu Ustava Republike, uraditi izmjenu ili dokinuti Ustav RBiH, te onda podmetnuti unutar Okvirnog ugovora o miru Ustav države na koju je izvršena agresija, Anex IV. Oktrojirani ustav je izvan legalnog Ustava Republike BiH. Zato „mirovni ugovor“ ne može zamijeniti Ustav države – Povelja UN, Bečka konvencija o ugovornom pravu iz 1969. godine. U Daytonu se nije mogao zanemariti Ustav Republike BiH i podmetnuti Ustav u Anexu IV. To je nelegalno i to je antidržavni akt. Na taj način su prekršene desetine internacionalnih pravnih normi na kojima počivaju internacionalni odnosi. RBiH je izvučena iz domena prava, a onda je njezina nesreća relativizirana. Zato se zločinci i agresori  ismijavaju nad žrtvama, jer se istina o stradanju ne ustanovljava pravno, nego prema dogovorima „lidera“ etničkih grupa, na moralnoj ili humanitarnoj razni.

 

Ponovo, pedeset godina nakon Varšavskog geta, jedan genocid u Evropi nad graÄ‘anima BiH u ime etničkih, nacionalističkih i religijskih ciljeva. Hipokrizija je srušila velike nade evropskog kontinenta – zato je pitanje BiH u Evropi apsolutno pravno pitanje. Povijest se stravično ponavlja Bošnjacima. Bošnjaci ništa ne uče iz povijesti. Sačuvano pamćenje na barbarski zločin, neviÄ‘eno divljaštvo  agresora, mora biti stožer budućnosti mladih bošnjačkih generacija, jer velikosrpski projekt nije mrtav. Niko normalan ne bi prihvatio da ga se nasilno izbaci iz vlastite države i da se onda pomiri s tim kao s nužnim, sudbinskim davanjem. Zbiljska nacionalna politika Bošnjaka u BiH jeste bosanskohercegovačka. Jednom će to shvatiti Bošnjaci.

 

Vijesti: