Vijesti

Pravo na bolju budućnost podrazumjeva obavezu da se gradi strategija kulture pamćenja

Pravo na bolju budućnost podrazumjeva obavezu da se gradi strategija kulture pamćenja

Kultura pamćenje, kao program opstanka žrtve, mora nadjačati suze, ojačati moral, očvrsnuti ambiciju i postati apsolutni kompas u ponašanju i činjenju svega. Kultura pamćenja  će svjedočiti da žrtva nije broj, već je žrtva život, život koji se mora pamtiti suosjećanjem, utoliko više što smo svi mi mogli biti, i svi možemo postati, komadi odjeće koji se vade iz masovnih grobnica. U svakoj je žrtvi ispisan i naš život. Žrtva mora baštiniti i podsticati pisane, umjetničke  oblike kulture pamćenja, budući da samo ono što je pisano može emotivno iskustvo prenijeti kroz vrijeme i prostor. Stoga je podsticanje pisanog izraza o zločinu jedna od strateških razvojnih tačaka kulture pamćenja.

Institut za istraživanje genocida, Kanada {IGK} izražava zadovoljstvo i podržava Savez logoraša u BiH koji je održao okrugli sto u sklopu sedmice sjećanja “Kulturom sjećanja protiv kulture nasilja“ koju Savez obilježava od 22 – 26. februara. Povod za odabir 22. februara, kao datum na koji Savez logoraša u BiH kreće u kampanju podizanja svijesti o kulturi sjećanja, jeste 15. godišnjica od presude MKSJ (22.02.2001.) kojom su Dragoljub Kunarac, Radomir Kovač i Zoran Vuković osuđeni na 28, 20 i 12 godina zatvora zbog silovanja i porobljavanja Bošnjakinja (žena i djevojčica) u Foči, od juna 1992. do februara 1993. godine.Pridružujuću se ovoj značajnoj kampanji IGK još jednom upozorava da se kultura sjećanja u BiH nalazi na marginama političkih i javnih interesa, a koje pogoduju stvaranju napetosti, zaborava i ponavljanja zločina iz prošlosti. U Deklaraciji o strategiji kulture pamćenja koja je na prijedlog IGK usvojena prošle godine u Kanadi istaknuta je potreba za  sistematskim upoznavanjem sa politikama sjećanja, praksama obilježavanja mjesta zločina i komemorativnom kulturom.Smatrajući da je neophodno poticanje javnog dijaloga o kulturi pamćenja  i osnaživanje stručnih timova zainteresiranih za suočavanje s prošlošću u Deklaraciji IGK se između ostalog kaže:” Kolektivno pamćenje mora biti kolektivna strategija, namjera i sistem. Osnovni elementi strategije kolektivnog pamćenja su: očuvanje sjećanja na zločine, djelovanje na suzbijanju negacije zločina, djelovanje protiv dehumanizacije pojedinačnog i kolektivnog  identiteta, djelovanje protiv legalizovanih rezultata zločina i djelovanje da se zajednički život počne graditi na moralnom, političkom, znanstvenom i kulturno umjetničkom odnosu prema zločinu, posebno genocidu. Žrtva ima pravo i odgovornos na sjećanje i pamaćenje. Genocid u Srebrenici, odnosno BiH je simbol stradanja ne samo Bošnjaka, već simbola stradanja svih nevinih ljudi u  Evropi i svijetu.  Zato se genocid u BiH ne tiče se samo Bošnjaka i BiH, on je sastavni dio evropske i svijetske svijesti i savjesti. Budućnost BiH  će se graditi na moralnom, naučno istraživačkom, političkom i kulturnom odnosu prema genocidu, odnosno na strategiji kulture pamćenja i pojedinačnoj i kolektivnoj memoralizaciji zločina. Strategija kulture pamćenja posebno podrazumijevalo uključenje akademskih i umjetničkih potencijala u naučno i kreativno osmišljavanje formi putem kojih bi se žrtva saživjela sa cijenom svoga opstanka. Dostojanstvo žrtve se brani i jača od individue preko porodice, do akademskih, kulturnih, istraživačkih ustanova, zajednica, društva”.  

IGK

Vijesti: