Pravo na bolju budućnost podrazumjeva obavezu da se gradi strategija kulture pamćenja
Kultura pamćenje, kao program opstanka žrtve, mora nadjaÄati suze, ojaÄati moral, oÄvrsnuti ambiciju i postati apsolutni kompas u ponašanju i Äinjenju svega. Kultura pamćenja će svjedoÄiti da žrtva nije broj, već je žrtva život, život koji se mora pamtiti suosjećanjem, utoliko više što smo svi mi mogli biti, i svi možemo postati, komadi odjeće koji se vade iz masovnih grobnica. U svakoj je žrtvi ispisan i naš život. Žrtva mora baštiniti i podsticati pisane, umjetniÄke oblike kulture pamćenja, budući da samo ono što je pisano može emotivno iskustvo prenijeti kroz vrijeme i prostor. Stoga je podsticanje pisanog izraza o zloÄinu jedna od strateških razvojnih taÄaka kulture pamćenja.
Institut za istraživanje genocida, Kanada {IGK} izražava zadovoljstvo i podržava Savez logoraša u BiH koji je održao okrugli sto u sklopu sedmice sjećanja “Kulturom sjećanja protiv kulture nasilja“ koju Savez obilježava od 22 – 26. februara. Povod za odabir 22. februara, kao datum na koji Savez logoraša u BiH kreće u kampanju podizanja svijesti o kulturi sjećanja, jeste 15. godišnjica od presude MKSJ (22.02.2001.) kojom su Dragoljub Kunarac, Radomir KovaÄ i Zoran Vuković osuÄ‘eni na 28, 20 i 12 godina zatvora zbog silovanja i porobljavanja Bošnjakinja (žena i djevojÄica) u FoÄi, od juna 1992. do februara 1993. godine.Pridružujuću se ovoj znaÄajnoj kampanji IGK još jednom upozorava da se kultura sjećanja u BiH nalazi na marginama politiÄkih i javnih interesa, a koje pogoduju stvaranju napetosti, zaborava i ponavljanja zloÄina iz prošlosti. U Deklaraciji o strategiji kulture pamćenja koja je na prijedlog IGK usvojena prošle godine u Kanadi istaknuta je potreba za sistematskim upoznavanjem sa politikama sjećanja, praksama obilježavanja mjesta zloÄina i komemorativnom kulturom.Smatrajući da je neophodno poticanje javnog dijaloga o kulturi pamćenja i osnaživanje struÄnih timova zainteresiranih za suoÄavanje s prošlošÄ‡u u Deklaraciji IGK se izmeÄ‘u ostalog kaže:” Kolektivno pamćenje mora biti kolektivna strategija, namjera i sistem. Osnovni elementi strategije kolektivnog pamćenja su: oÄuvanje sjećanja na zloÄine, djelovanje na suzbijanju negacije zloÄina, djelovanje protiv dehumanizacije pojedinaÄnog i kolektivnog identiteta, djelovanje protiv legalizovanih rezultata zloÄina i djelovanje da se zajedniÄki život poÄne graditi na moralnom, politiÄkom, znanstvenom i kulturno umjetniÄkom odnosu prema zloÄinu, posebno genocidu. Žrtva ima pravo i odgovornos na sjećanje i pamaćenje. Genocid u Srebrenici, odnosno BiH je simbol stradanja ne samo Bošnjaka, već simbola stradanja svih nevinih ljudi u Evropi i svijetu. Zato se genocid u BiH ne tiÄe se samo Bošnjaka i BiH, on je sastavni dio evropske i svijetske svijesti i savjesti. Budućnost BiH će se graditi na moralnom, nauÄno istraživaÄkom, politiÄkom i kulturnom odnosu prema genocidu, odnosno na strategiji kulture pamćenja i pojedinaÄnoj i kolektivnoj memoralizaciji zloÄina. Strategija kulture pamćenja posebno podrazumijevalo ukljuÄenje akademskih i umjetniÄkih potencijala u nauÄno i kreativno osmišljavanje formi putem kojih bi se žrtva saživjela sa cijenom svoga opstanka. Dostojanstvo žrtve se brani i jaÄa od individue preko porodice, do akademskih, kulturnih, istraživaÄkih ustanova, zajednica, društva”.
IGK