Duše ubijene djece u genocidu u Prijedoru su našim dušama i sjećanjima

Duše ubijene djece u genocidu u Prijedoru su našim dušama i sjećanjima 
Ubistvo prijedorske djece je pobjeda nečovječnosti u gradu koji je u agresiji i genocidu dehumaniziran. Grad koji je upotrebom sile i najstrašnijih zločina poslije holokausta u Evropi isključio iz gradskog identiteta, bosanskohercegovačku smisao egzistencije Ideje Bosne i Bosanskog duha čiju najvažniju komponentu čini dječija radost. Spomenik ubijenoj djeci je najbolji korak za ponovnu humanizaciju Prijedora, za ponovno vraćanje Ideje Bosne i Bosanskog duha u Prijedor, za ponovni dječiji osmjeh u gradu. Svaka srpska majka u Prijedoru treba da se pita da li zaista želi da živi u gradu koji negira zločin nad djecom, gradu koji zabranjuje sjećanje na ubijenu djecu, gradu koji je ostao bez dječije radosti, gradu punom dječije, majčine suze.
The souls of the children killed in the genocide in Prijedor, are in our hearts and memories. 
The killing of Prijedor’s children is a victory to inhumanity in a city which was dehumanized by aggression and genocide. The city, which relied on the use of force and was delivered the worst crimes in Europe after the Holocaust excluded from the urban identity of Bosnia and Herzegovina and even the meaning of existence. The ideas of Bosnia and the Bosnian spirit relies mainly on the component of children’s joy. A memorial to murdered children is the best step for the re-humanization of Prijedor. Each Serbian mother in Prijedor should be asked if she really wants to live in a city that denies crimes against children. The city that prohibits the memory of the murdered children, a city which has run out of children's joy, a city full of children's and mother's tears.
Emir Ramić