Zašto kultura sjećanja?

Zašto kultura sjećanja? Zašto udružena akcija za registraciju i glasanje na lokalnim izborima za Srebrenicu, Mostar, Stolac, Prijedor…? Zbog povratka najbolje bosanskohercegovačke vrijednosti - udruženog bosanskohercegovačkog pothvata prihvatanja, priznavanja, poštovanja drugog i drugačijeg.
BiH je veliki historijski pothvat gradnje plurarnog društva u kojem ljudi različitih pripadanja, porijekla i tradicija pokušavaju uspostaviti pravedni politički poredak. To je jedan od najvećih pothvata u historiji čovjeka i civlizacije bez koga nema čovjeka, civilizacije, Evrope, Svijeta. Srpskohrvatske velikonacionalističke ideologije i prakse transformisale su taj pothvat u sukobljene strane, u udruženi agresivno genocidni zločinaćki pothvat što je potpuno suprotno idealu bosanskohercegovačkih ljudi i žena. Tako je porazžena temeljna bosanskohercegovačka vrijednost, a time i temeljna vrijednosti humanizma. Od 1992. godine traje to dehumaniziranje zemlje, ljudi, društva i države BiH. Evropa i Svijet su dozvolile agresiju i genocida na BiH. Zatim je BiH na silu ugarana u dejtonsku konstrukciju. Danas se prodaje Srebrenica, grad u kome je izvršen genocid, onima koji su počinili genocid. Prodaje se Mostar, Stolac, Prijedor… prodaje se BiH. Paktiranje sa srpskohrvatskim snagama koje su projektovale i izvršile agresiju i genocid, srpskohrvatsko eksperimentisanje i praštanje za konstantno razvaljivanje države BiH je kraj vrijednosti humanizma u koje se mnogi zaklinju. U BiH su mnogi, strani i unutrašnji subjekti žrtvovali osnovne principe humanizma, osnovne principe Ideje Bosne i Bosanskog duha, principe istine i pravde. Evropska i svijetska humanost je poražena u BiH. Na margini tog strašnog poraza ostala je još univerzalna bosanskohercegovačka vrijednost, ostala je Ideja Bosne i Bosanski duh, ostali su jer bosanskohercegovački čovjek i žena još nisu poraženi. Ali njih je sve manje. Svake godine iz BiH ode više od 8o hiljada ljudi i žena.
BiH tako postaje zemlja staraca i stranaca kojima univerzalnost bosanskohercegovačke ideje, duha, prakse nije interesantna.
Emir Ramic