Prilikom nedavne posjete Kanadskom parlamentu posjetili smo spomenik Mirovnih misija i pomirenja u Otav

Prilikom nedavne posjete Kanadskom parlamentu posjetili smo spomenik Mirovnih misija i pomirenja u Otavi. Prijatno smo bili iznenaÄ‘eni srdačnim dočekom sa bosanskohercegovačkim i kanadskim zastavama, te sa predstavnicima Ministarstva za veterane Kanade i bivšim članovima kanadskog mirovnog kontigenta u BiH. Kanadske mirovne snage sa kontigentom od 4000 vojnika boravile su u svim mirovnim misijama u BiH u periodu od 1992 do marta 2010. godine. Zahvalili smo se Kanadi na tome. MeÄ‘u 400 pripadnika UNPROFOR-a koji su od srpskih agresorskih vojnih i policijskih snaga zločinački uzeti kao taoci bilo je i KanaÄ‘ana. Podsjetili smo naše domaćine da je to znak da fašizam nije bio pobjeÄ‘en u Evropi u Drugom svijetskom ratu. Kriza sa taocima osokolila je pripadnike vojnih formacija RS i Jugoslavije da u narednom periodu intenziviraju napade na Srebrenicu i Žepu i ostvare planove iz Direktive br. 7, kao i djelimično iz “strateških ciljeva srpskog naroda” koja se odnosi na eliminisanje rijeke Drine kao granice izmeÄ‘u srpskih država. U meÄ‘uvremenu, u BiH su stizale Snage za brze intervencije koje su trebale služiti kao pomoć pripadnicima UNPROFOR-a, ukoliko doÄ‘e do zračnih udara NATO-a. No, pravilo “dvostrukog ključa”, prema kojem je generalni sekretar UN trebao pozvati NATO na intervenciju, njihovo nedjelovanje i nesprečavanje genocida u Srebrenici, ohrabrujuća pisma specijalnog izaslanika generalnog sekretara UN-a Yasushija Akashija Radovanu Karadžiću, sastanci Janvier – Mladić povodom oslobaÄ‘anja talaca, njihovi tajni dogovori, kao i Janvierovi javni otpori vojnoj intervenciji imali su za posljedicu činjenje genocida i u Srebrenici, te se konstatacija Radovana Karadžića - “Mi smo sretni što imamo UN s kojima sreÄ‘ujemo sve ove poslove”, pokazala kao precizno tačna. Spomenuli smo i kanadskog generala Lewis MacKenzie. Bio je komandant UNPROFOR-a za BiH, februar-septembar 1992, prosrpski orijentisan, zastupao je tezu o “zaraćenim stranama” i, s tim u vezi, kako su “sve strane u ratu krive za zločine”, pri čemu je bezočno i besramno izmišljao da su “svi u BiH meÄ‘usobno pobili toliko mnogo majki i djece svojih suparnika”; umanjivao je razmjere zločina, kako on kaže, zvjerstava u Republici BiH, čime je negirao zločin genocida i na taj način i sam učestvovao u tom zločinu, učestvovao u silovanju Bošnjakinja. Sramna je šutnja političkih establišmenata Kanade, UN i BiH o o ovom generalu koji je ponizio Kanadu, UN, BiH i posebno žrtve agresije i genocida u BiH.