Projekat genocida u Prijedoru je imao za cilj uništiti pluralnost grada uništenjem bošnjaÄkog i hrvatskog identiteta. Genocid u Prijedoru je ciljao na nemogućnosti da se živi zajedno. Kontinuirano, organizovano i sistematiÄno sprijeÄavanje podizanja spomen-obilježja ubijenoj djeci u postgenocidnom vremenu je zapravo potvrÄ‘ivanje ciljeva poÄinitelja genocida. U epidemiji nacizma u Prijedoru ne postoji treća strana: ili ste uz žrtvu, ili ste poÄinitelj. U većini sluÄajeva genocida žrtva je ono što se naziva 'treća strana'. Smatramo da žrtve holokausta i svih dosadašnjih genocida moraju biti uz žrtve genocida u Prijedoru, uz roditelje ubijene djece. U suprotnom su poÄinitelji genocida.
Poricanjem genocida, zabranom podizanja spomenika ubijenoj djeci dokida se sloboda, dokida se pluralnost, dokida se jedno od najbitnijih ljudskih prava - pravo na organizovano izražavanje memorizacije i kulture pamćenja. Srpsko poricanje genocida i uskraÄivanje prava roditelja da svojoj ubijenoj djeci kroz spomenik bar malo namaknu istine i pravde nije samo problem preživjelih žrtava, svjedoka i potomaka genocida u Prijedoru, već i problem cijelog svijeta, problem ÄovjeÄanstva. Bez priznanja genocida se ne može oporaviti od traume. Ako društvo negira status žrtve, ne može se zapoÄeti proces oporavka. A za status žrtve se mora boriti sada, a ne nakon sto godina poricanja. A s žrtvama genocida u Prijedoru i BiH se moraju boriti i žrtve holokausta i svih drugih genocida, kako bi genocid priznali i Srbi i cijelo ÄovjeÄanstvo.
Problem su i UN, Evropa, SAD, Kanada cijela meÄ‘unarodna zajednica koji su u tom genocidu bili sauÄesnici. Njima poruÄujemo da ne postoji ’treća strana’. Postoje žrtve i postoje poÄinitelji. Ako niste na strani žrtve, onda ste, po definiciji, na strani poÄinitelja. Ako se ne angažujete u vezi s tim da li je nad Bošnjacima i Hrvatima Prijedora izvršen genocid ili ne, onda podržavate politiku agresije i genocida. Kad se kažete da nije jasno da li je u BiH izvršen genocid, podržavate srpsku politiku poricanja.
Obaveza ljudskih bića je da se bore za priznanje genocida u BiH. Kad se genocid poriÄe priprema se teren za novi genocid. Srbi tvrde da su žrtve oni. Oni kultiviraju identitet bivanja žrtvom. I oni vjeruju da jesu žrtve, i nisu spremni da se nose sa svojim zloÄinima. Srbi se moraju suoÄti sa svojom prošlošÄ‡u. Ako to ne urade njihovo će društvo ostati bolesno, a bolesno društvo raÄ‘a nove bolesne umove, nove generatore agresije i genocida.
BošnjaÄkom i bosanskohercegovaÄkom politiÄkom establišmentu poruÄujemo da nema pravo da zbog politiÄkog interesa izda uspomenu na žrtve. Kad se poriÄe genocid, kada se brani kultura pamćenja, kada se zabranjuje podizanje spomenika ubijenoj djeci, ne samo da se izdaje uspomenu na žrtvu genocida koji se poriÄe, nego se izdaje uspomenu i na žrtve holokausta i svih do sadašnjih genocida.
Dok je spomenik za ubijenu djecu zabranjen, a preživjelima žrtvama, svjedocima i potomcima genocida dokinuta upotreba termina genocid i dokinuta sloboda izražavanja memorizacije i kulture pamćenja podizani su spomenici idejnim tvorcima i izvršiocima agresije i genocida u Prijedoru. Ova kontinuirana, diskriminatorna, zloÄinaÄka praska prijedorskog poltiÄkog establišmena koji je i kreirao i izvršio genocid predstavlja jedno od najnapadnijih kršenja ljudskih prava i sloboda u savremenoj ljudskoj civilizaciji. Nakon definicije genocida Raphaela Lemkina, zloÄinaÄka politika zabrane spomen-obilježja i komemorativnih praksi u Prijedoru i manjem bh. entitetu nije ništa drugo nego nastavak genocida: druga faza genocida osmišljena kako bi se osiguralo trajno brisanje skoro uništene bošnjaÄke i hrvatske tradicije u Prijedoru u ime definitvnog ubijanja pluralnosti u gradu koji je nekada bio oliÄenje multidimenzionalne bitnosti i bitisanosti. Ove enormne povrede ljudskih prava, sloboda i nastavak genocida u Prijedoru muÄni je dokaz neuspjeha savremenog Äovjeka i civilizacije, ali i bošnjaÄkog i bosanskohercegovaÄkog politiÄkog establišmenta koji bi trebao prije svega biti predstavnik žrtve, predstavnik istine i pravde, predstavnik i zaštitnik ljudskih prava i sloboda. Odbijanje inicijative za izgradnju spomenika ubijenoj djeci Prijedora je znak kontinuiteta poricanja genocida, blokiranje pluralnosti gradskog identiteta Prijedora i ubijanje veliÄanstvne ideje Bosne i bosanskog duha, oliÄenih u priznavanju, poštovanju, prihvatanju, priznavanju drugog i drugaÄijeg.
Emir Ramić
Direktor Instituta za istraživanje genocida, Kanada