Vijesti

Saopćenje Institut za istraživanje genocida Kanada povodom pravosnažne presude Žalbenog vijeća Haškog tribunala, kojom je potvrđena prvostepena presudu od 22 godine Mići Stanišiću, bivšem ministru unutrašnjih poslova Republike Srpske, i Stojanu Župljaninu, nekadašnjem načelniku Centra za regionalnu bezbjednost u Banjaluci.

 
Saopćenje Institut za istraživanje genocida Kanada povodom pravosnažne presude Žalbenog vijeća Haškog tribunala, kojom je potvrÄ‘ena prvostepena presudu od 22 godine Mići Stanišiću, bivšem ministru unutrašnjih poslova Republike Srpske, i Stojanu Župljaninu, nekadašnjem načelniku Centra za regionalnu bezbjednost u Banjaluci. 

Presuda je značajna jer je  Å½albeno vijeće Haškog tribunala dokazalo udruženi zločinaćki poduhvat u dvadeset opština širom Bosne i Hercegovine i to sada od 24.10 1991., dakle od momenta održavanja Skupštine Srba u Bosni i Hercegovini. Znaći planovi te Skupštine su označeni kao početak udruženog zločinačkog poduhvata, to jest početak trajnog i nasilnog uklanjanja Bošnjaka i Hrvata s velikih dijelova teritorije Bosne i Hercegovine, koji bi, po planu, ušli u novu srpsku državu. MeÄ‘u najtežim zločinima iz presude su ubistva oko 200 muslimanskih zarobljenika na Korićanskim stijenama na planini Vlašić, počinjena u avgustu 1992, te strijeljanje "više od 100 osoba" u "sobi broj tri" logora Keraterm u julu iste godine. Ta zlodjela počinile su, po presudi, policijske snage nad kojim su Stanišić i Župljanin imali efektivnu kontrolu. 

To je prva presuda Haškog tribunala koja se odnosi na policijsko rukovodstvo Republike Srpske. Pravosnažnom presudom Haški tribunal je dokazao zajedničko djelovanje policijskih i vojnih struktura Republike Srpske u udruženom zločinačkom poduhvatu u kome je putem agresije i genocida stvarana etnički čista srpska država na teritoriji meÄ‘unarodno priznare Republike Bosne i Hercegovine.
Na kraju pravosnažna presuda dokazuje i postojanje komandne odgovornosti čelnika policijskih struktura, struktura koje su presudom Međunarodnog suda pravde presuđene za genocid u Srebrenici.

Kao istraživači genocida  smatramo da visina kazne nije odgovarajuća imajući u vidu dokazanost zločina. Umjesto zaštite svih naroda i graÄ‘ana bez obzira na narodnost i vjeru, iza policijskih snaga bosanskih Srba ostali su najteži zločini protiv čovjećnosti i ratni zločini,  koncentracioni logori smrti Omarska, Keraterm, Trnopolje, Manjaća, brutalna ubojstva na Korićanskim stijenama, žive lomače bošnjačkih civila u Višegradu, masovna silovanja i mnogi drugi zločini, najteži od Drugog svijetskog rata u Europi.

Ne izazvani napadi na nesrpska područja, zatvaranje nenaoružanih civila u koncentracione logore smrti, njihov organizirani transport van srpskih teritorija, masovno ubijanje, silovanje, uništavanje materjalnih i kulturnih dobara  i kasnije svjesno propuštanje optuženih da urade bilo šta u vezi sa ubicama iz redova policije  Äiji su identitet znali, su jasni pokazatelji koji idu u prilog vremenski mnogo duže zatvorske kazne.

Vijesti: