Na današnji dan kada je otvoren obnovljeni Stari most u Mostaru, taj svjetski zaštićeni spomenik kulture se ponovo zacrvenio od stida

Pucanj u Stari most je pucanj u srce cijelog demokratskog, savremenog čovjećanstva, pucanj u bosanskohercegovačku slobodu koju ćuva Ideja Bosne i bosanski duh, pucanj u čovjeka i civilizaciju koji su se pobjedom nad fašizmom, poslije Holokausta, zavjetovali nikada više. Rušenje Starog mosta je strašni simbol urbicda u agresiji na RBiH i genocida nad njenim graÄ‘anima. Rušenje Starog mosta je vrhunac fašizma i zločina. Onaj ko može srušiti takvu arhitektonsku ljepotu i svjetski ukras pred čijom lepotom i monumentalnošÄ‡u čovjek, ali samo čovjek, postaje dobar i miroljubiv, taj rušitelj ne može pripadati čovjeku i civilizaciji. On pripada barbarima, neljudima, zločincima. 

Kao što je rušenje Starog mosta pucanj u bosanskohercegovačku slobodu, tako je i današnje potpisivanje „Mostarske povelje mira“ od strane Mile Đukanovića još jedan u nizu ataka na Ideju Bosne i Bosansku duh koje tako dobro oličava Stari most.

Dvije ključne tačke u Ðukanovićevoj biografiji, a koje se mogu vezivati za njegovu komandnu odgovornost svakako su imenovanje na položaj crnogorskog premijera 1991 i prisustvo i aktivno učestvovanje na sjednicama Vrhovnog savjeta odbrane u periodu 1992–1995, kao premijera Crne Gore. Te dvije činjenice imaju izuzetnu važnost zbog toga što se zahvaljujući njima dolazi i do pouzdanih dokaza o tome kako je i na koji način Đukanović zajedno sa Bulatovićem i Miloševićem po komandnoj odgovornosti učestvovao u agresiji i genocidu u BiH. 

Oni koju su pozvali Đukanovića da potpiše „Mostarsku povelju mira“, oni su još jednom dehumanizirali žrtve, ponizili istinu i pravdu. Gospodo sjetite se srpsko crnogorske agresije na RBiH i genocida nad njenim graÄ‘anima, posebno Bošnjacima, sjetite se Srebrenice, Prijedora, Bijeljine, Sarajeva, istočne Hercegovine, sjetite se cijele BiH poharane od vojnih, policijskih i paravojnih formacija iz Crne Gore na čelu koje je tada bio Đukanović. Preživjele žrtve i potomci žrtava svjedoće največi zločin poslije Holokausta u Evropi i opominju po ko zna koji put bosanskohercegovački, posebno bošnjački politički establišment da Đukanović svojim anti bosanskohercegovačkim djelovanjem zavrijedio da nikada ne dobiju nijednu nagradu, već da budu predmet krivičnog gonjenja. Njegovo potpisivanje „Mostarske povelje mira“ je još jedan pokušaj negacije pravnih i naučno istraživačkih činjenica o agresiji i genocidu u BiH, te pokušaj prekrajanja savremene bosanskohercegovačke historije.

Emir Ramić