Vijesti
Godišnjica genocida u Žepi
Godišnjica genocida u Žepi
Ubojstva trojice vodećih vojnopolitiÄkih predstavnika Bošnjaka u Žepi, Mehmeda Hajrića, Amira Imamovića i Avde Palića Raspravno vijeće Haškog tribunala je ocijenio kao djelo genocida jer su trebala poslužiti kao primjer da nema nade za opstanak bošnjaÄkog stanovništva u UN zaštiÄenoj enklavi. 27. jula 1995. godine vojska i policija manjeg bosanskohercegovaÄkog entiteta su, nakon potpunog egzodusa i nakon što je iz Žepe izašao posljednji autobus sa civilima, zarobili komandanta odbrane Avdu Palića, predsjednika Ratnog predsjedništva Općine Žepa Mehmeda ef. Hajrića i komandanta Civilne zaštite Amira Imamovića. Oni su uÄestvovali u pregovorima kojima je posredovao Ukrajinski bataljon UNPROFOR-a i nakon što su na njihovom punktu predati vojsci manjeg bosanskohercegovaÄkog entiteta, ubijeni su. Zbog toga se godišnjicu genocida obilježava upravo na dan njihovog hapšenja. Stanovnici Žepe su ubijani, ranjavani, protjerani, u Žepi je spaljeno i porušeno sve što se moglo porušiti, a uÄinjeno je sve da se prognanima onemogući i pomisao na povratak. U zaštićenoj zoni UN Žepa, vojska manjeg bosanskohercegovaÄkog entiteta je poÄinila genocid u akciji kojom je rukovodio neosuÄ‘eni ratni zloÄinac, Ratko Mladić. Da dogaÄ‘aji iz jula 1995. godine koji su se desili u Žepi imaju sve karakteristike genocida, odnosno postoji genocidna namjera, potvrdilo je i Pretresno vijeće Haškog tribunala u presudi koju je donijelo u sluÄaju Zdravko Tolimir, a u kojoj je ovog ratnog zloÄinca osudilo na doživotnu kaznu zatvora za zloÄin genocida u Žepi. U presudi po tužbi BiH protiv Srbije za agresiju i genocid navodi se da je manji bosanskohercegovaÄki entitet kriva za genocid u Srebrenici i Žepi, a Srbija za njegovo nespreÄavanje. To je pravno uporište da zloÄine nad Žepom istraživaÄi unutar Internacionalnog ekspertnog tima Instituta za istraživanje genocida, Kanada nazivaju genocidom.
Da Se Ne Zaboravi legendarni Žepski Komadant Avdo Palić
Esma Palić s kćerkama Semrom i Nejlom na dženazi Avdi Paliću
Kada je 17. jula 1995. godine ratni komandant odbrane Žepe, pukovnik Armije RBiH Avdo Palić razgovarao s dr. Bećirom Heljićem, predstavnikom Žepljaka u Sarajevu, težinu situacije u Žepi, na koju je Mladić odmah nakon poÄinjenog genocida u Srebrenici pokrenuo operaciju pod kodnim nazivom "StupÄanica", opisao je ovako: "Bećire, recite, ovdje se bore i djeca. Prenesi to Izetbegoviću. Diglo se na noge sve što hoda da se odbrani Žepa".
Brutalno zarobljavanje
Žepa nije izdržala. Dogovorena je evakuacija stanovništva. Nakon što je 25. jula 1995. godine iz Žepe evakuiran veći dio civila, Ratko Mladić blokira posljednji konvoj sa 806 starijih ljudi, žena i djece. Od Avde Palića traži predaju vojske koja se koncentrirala na planini SijemaÄ iznad Žepe ili će sve civile pobiti. Sarajevo je informirano o svemu šta se dešava i zbog novonastale situacije general Rupert Smit (Smith), tada komandant snaga UN-a u BiH, odluÄuje se na odlazak u Žepu.
I tek nakon što je obaviješten da će Smit doći u Žepu Avdo prihvata pregovore sa srpskom stranom u bazi UN-a u Žepi.
Bio je 27. juli 1995. godine kada se "golf" plave boje, koji je vozio Palićev vozaÄ Mujo BiÄić, pokvario nedaleko od kapije Ukrajinskog bataljona UNPROFOR-a u Žepi. Avdo je sam ušao u bazu na pregovore, a Mujo ostao da popravi auto. Kada je osposobio auto, vozaÄ je pokušao ući u bazu, ali je na 100 metara od kapije zarobljen od pripadnika 5. višegradske brigade Vojske Republike Srpske.
UN-ov posmatraÄ Edvard Džozef (Edward Joseph) bio je svjedok Palićeve otmice unutar UNPROFOR-ove baze, pred oÄima pripadnika Ukrajinskog bataljona koji ništa nisu uÄinili da sprijeÄe Palićevu otmicu.
Smit nije došao
- Avdo je silazio niz stepenice ljut što na pregovore nije došao general Smit. Tada su mu prišla dvojica srpskih vojnika i na brutalan naÄin lišila ga slobode, tako što su mu svezali ruke. Ugurali su ga u džip i odvezli iz baze - ispriÄao je Džozef.
Nakon kraćeg vremena pred zarobljenim Palićevim vozaÄem ukazuje se pukovnik Radomir Furtula, komandant Višegradske brigade Vojske RS, i Muju pita: "Znaš li Äiji je ovo pištolj?" Mujo odgovara: "Znam, komandantov".
Automobil u koji je Avdo uvuÄen uputio se u pravcu Brezove Ravni iznad Žepe, gdje se ubrzo spustio helikopter u kojem je, prema nekim izjavama, po Palića došao liÄno Ratko Mladić. Palićev vozaÄ Mujo BiÄić se spletom sretnih okolnosti uspio osloboditi. General Smit se nije pojavio na pregovorima i do danas nije razjašnjena ta misterija njegovog nedolaska na sastanak u Žepu, kada je kidnapovan Palić.
Nakon zarobljavanja komandant Palić je, navodno, prvih 15 dana bio zatvoren u Rogatici, u tajnim odajama zloÄinca Rajka Kušića. Kasnije je 15 dana Äuvan u stanu jednog lokalnog oficira, da bi krajem avgusta bio prebaÄen u Bijeljinu, u logor Vanekov mlin.
U Vanekov mlin 5. septembra 1995. dolazi major Dragomir Pećanac s vozaÄem Željkom Mijatovićem. Odlazi kod upravnika zatvora i traži da mu preda zarobljenika Avdu Palića. Nakon toga, komandantu se gubi svaki trag.
Jedan od najodgovornijih za ubistvo pukovnika Palića, major Dragomir Pećanac, bivši oficir za bezbjednost i obavještajne poslove pri Generalštabu Vojske RS, posljednjih 30 dana centralna je figura haškog suÄ‘enja za genocid u Srebrenici u procesu protiv generala Zdravka Tolimira. Pećanac je optužen za nepoštivanje Haškog tribunala, jer je odbio svjedoÄiti protiv svog nadreÄ‘enog generala Tolimira.
Nalog za PećanÄevo hapšenje izdat je 21. septembra i on je prebaÄen u pritvorsku jedinicu u Sheveningenu. Pećanac je pokušao prevariti i ismijati Tribunal pravdanjem da se psihiÄki ne osjeća dobro i da nije sposoban za svjedoÄenje.
Ratni trofej
Paralelno s imenom Dragomira Pećanca, za otmicu i ubistvo rahmetli Avde Palića i njegovih saradnika, efendije Mehmeda Hajrića i Amira Imamovića odgovornim se smatraju još pukovnik Radomir Furtula i pukovnik Rajko Kušić, ratni komandant RogatiÄke brigade vojske bosanskih Srba.
Furtula je, kao i Pećanac, vojni penzioner bivše Vojske Jugoslavije, živi u beogradskom naselju Voždovac, dok Rajko Kušić, penzioner Vojske RS, sasvim mirno se u Srbiji (prema nekim nezvaniÄnim informacijama u Lazarevcu) bavi privatnim biznisom.
Pedesetpetogodišnji pukovnik Furtula i danas u Beogradu pokazuje pištolj komandanta Palića kao svoj najveći ratni trofej.
Tajna o Avdi Paliću još caruje nad Bosnom. Otišao je tiho, kao što je i komandovao i živio sa svojim herojima Žepe, da ga niko nije ni vidio kad izlazi iz Žepe. Nad herojskom Žepom i krvavom Drinom, i pored sve ovodunjaluÄke nepravde koja ga je pratila kao vjerna sjenka, još dugo će lebdjeti rijeÄi pukovnika Avde Palića koje izreÄe nekoliko dana prije zarobljavanja: "Ne bojte se narode Žepe. Meni ova Žepa, osim ove moje Esme, ništa nije dala, ali ja sam posljednji koji će izaći iz Žepe. NiÄije dijete neće ostati siroÄe prije moga."
Komandant u opancima
Avdo Palić, "komandant u opancima", kako su ga zvali saborci, ne zbog toga što vojniÄke Äizme imao nije, nego što se nije želio razlikovati od svog obiÄnog vojnika koji ih nije imao, pa je stoga uglavnom, kao i njegovi borci, hodao u opancima, roÄ‘en je 4. aprila 1958. godine u mjestu KrivaÄe kod Han-Pijeska. Palić, kao rezervni oficir JNA, odmah je na poÄetku agresije na BiH stao na Äelo odbrane herojske Žepe.
Kanjon u BudiÄinom potoku, nedaleko od Avdine rodne kuće, 4. juna 1992. godine postaje grobnica velikog broja srpskih vojnika koji su pod komandom kapetana Dragana Šuke, u koloni od dva kamiona, dvije "prage", dva transportera i jednog tenka, krenuli 4. juna 1992. godine s Pala i Sokoca u osvajanje Žepe, koja je oduvijek bila iskljuÄivo bošnjaÄko mjesto. Branioci Žepe su ih zaustavili i izvojevali jednu od najvećih ratnih pobjeda bosanske vojske.
Da je pobjegao, ne bi nikad mirno spavao
ÄŒetniÄki poraz na Žepi postaje glavna vijest od Žepe do Njujorka, a Avdina glava ucijenjena. Tokom svih ratnih godina Žepa, i bosa i gladna, odolijeva hiljadama Äetnika iz Srbije, i okolnih mjesta: Rogatice, Sokoca, Han-Pijeska, Vlasenice, Višegrada... Kada je Srebrenica pala 11. jula 1995. godine, iz zvuÄnika s okolnih brda urlaju ÄetniÄki pozivi na predaju Žepe. Avdo je miran.
Taj mir širi meÄ‘u uspaniÄenim narodom. Žepa se 13 dana držala, i onda je postignut jedan vid dogovora da se evakuiraju civili. Avdo je u "golfu" s generalom Zdravkom Tolimirom išao u pratnji konvoja autobusa koji je krenuo 24. jula 1995. godine. Kada je evakuirao civile, meÄ‘u kojima je bila i njegova supruga Esma s malom djecom, pukovnik Palić se vratio u Žepu. Nije želio ostaviti svoju vojsku, htio je da riješi i to pitanje.
- Djeca me pitaju zašto on nije pobjegao kada je imao priliku, kad je već bio došao do slobodne teritorije u Kladnju, zašto nije spasio sebe, što ga je bilo briga za narod. Kažem im, da je tako uradio, ne bi mirno spavao cijeli život. On je bio takav Äovjek - priÄa Esma Palić.
Esmina nadljudska borba
Punih 14 godina nadljudsku borbu vodila je Avdina supruga Esma Palić da pronaÄ‘e njegovo tijelo. MeÄ‘unarodna komisija za nestale osobe (ICMP) identificirala je 4. avgusta 2009. godine posmrtne ostatke Avde Palića, i to osam godina nakon što su pronaÄ‘eni u novembru 2001. godine u masovnoj grobnici Vragolovi kod Rogatice zajedno s posmrtnim ostacima Mehmeda Hajrića i Amira Imamovića, ratnih Älanova Predsjedništva Žepe, koji su takoÄ‘er kukaviÄki kidnapovani i ubijeni.
Pukovnik Palić ukopan je u haremu Ali-pašine džamije u Sarajevu 26. avgusta 2009. godine.
Uživao ogromno Mladićevo povjerenje
Major Dragomir (Jove) Pećanac Pećko roÄ‘en je 6. juna 1964. u Sarajevu. Bio je jedan od najbližih i najpovjerljivijih saradnika Ratka Mladića. Kažu da je bio jedan od rijetkih s kojim je Mladić svakodnevno pio jutarnju kafu u komandi Glavnog štaba Vojske RS u Crnoj Rijeci kod Han-Pijeska.
Ogromno Mladićevo povjerenje Pećanac je stekao u ljeto 1991. godine u Kninu i okolini, u doba kada su zajedno razarali Hrvatsku. Na liÄni Mladićev poziv, Pećanac je sredinom maja 1992. godine došao u tek formirani Glavni štab Vojske RS.
Esma Palić s kćerkama Semrom i Nejlom na dženazi Avdi Paliću
Kada je 17. jula 1995. godine ratni komandant odbrane Žepe, pukovnik Armije RBiH Avdo Palić razgovarao s dr. Bećirom Heljićem, predstavnikom Žepljaka u Sarajevu, težinu situacije u Žepi, na koju je Mladić odmah nakon poÄinjenog genocida u Srebrenici pokrenuo operaciju pod kodnim nazivom "StupÄanica", opisao je ovako: "Bećire, recite, ovdje se bore i djeca. Prenesi to Izetbegoviću. Diglo se na noge sve što hoda da se odbrani Žepa".
Brutalno zarobljavanje
Žepa nije izdržala. Dogovorena je evakuacija stanovništva. Nakon što je 25. jula 1995. godine iz Žepe evakuiran veći dio civila, Ratko Mladić blokira posljednji konvoj sa 806 starijih ljudi, žena i djece. Od Avde Palića traži predaju vojske koja se koncentrirala na planini SijemaÄ iznad Žepe ili će sve civile pobiti. Sarajevo je informirano o svemu šta se dešava i zbog novonastale situacije general Rupert Smit (Smith), tada komandant snaga UN-a u BiH, odluÄuje se na odlazak u Žepu.
I tek nakon što je obaviješten da će Smit doći u Žepu Avdo prihvata pregovore sa srpskom stranom u bazi UN-a u Žepi.
Bio je 27. juli 1995. godine kada se "golf" plave boje, koji je vozio Palićev vozaÄ Mujo BiÄić, pokvario nedaleko od kapije Ukrajinskog bataljona UNPROFOR-a u Žepi. Avdo je sam ušao u bazu na pregovore, a Mujo ostao da popravi auto. Kada je osposobio auto, vozaÄ je pokušao ući u bazu, ali je na 100 metara od kapije zarobljen od pripadnika 5. višegradske brigade Vojske Republike Srpske.
UN-ov posmatraÄ Edvard Džozef (Edward Joseph) bio je svjedok Palićeve otmice unutar UNPROFOR-ove baze, pred oÄima pripadnika Ukrajinskog bataljona koji ništa nisu uÄinili da sprijeÄe Palićevu otmicu.
Smit nije došao
- Avdo je silazio niz stepenice ljut što na pregovore nije došao general Smit. Tada su mu prišla dvojica srpskih vojnika i na brutalan naÄin lišila ga slobode, tako što su mu svezali ruke. Ugurali su ga u džip i odvezli iz baze - ispriÄao je Džozef.
Nakon kraćeg vremena pred zarobljenim Palićevim vozaÄem ukazuje se pukovnik Radomir Furtula, komandant Višegradske brigade Vojske RS, i Muju pita: "Znaš li Äiji je ovo pištolj?" Mujo odgovara: "Znam, komandantov".
Automobil u koji je Avdo uvuÄen uputio se u pravcu Brezove Ravni iznad Žepe, gdje se ubrzo spustio helikopter u kojem je, prema nekim izjavama, po Palića došao liÄno Ratko Mladić. Palićev vozaÄ Mujo BiÄić se spletom sretnih okolnosti uspio osloboditi. General Smit se nije pojavio na pregovorima i do danas nije razjašnjena ta misterija njegovog nedolaska na sastanak u Žepu, kada je kidnapovan Palić.
Nakon zarobljavanja komandant Palić je, navodno, prvih 15 dana bio zatvoren u Rogatici, u tajnim odajama zloÄinca Rajka Kušića. Kasnije je 15 dana Äuvan u stanu jednog lokalnog oficira, da bi krajem avgusta bio prebaÄen u Bijeljinu, u logor Vanekov mlin.
U Vanekov mlin 5. septembra 1995. dolazi major Dragomir Pećanac s vozaÄem Željkom Mijatovićem. Odlazi kod upravnika zatvora i traži da mu preda zarobljenika Avdu Palića. Nakon toga, komandantu se gubi svaki trag.
Jedan od najodgovornijih za ubistvo pukovnika Palića, major Dragomir Pećanac, bivši oficir za bezbjednost i obavještajne poslove pri Generalštabu Vojske RS, posljednjih 30 dana centralna je figura haškog suÄ‘enja za genocid u Srebrenici u procesu protiv generala Zdravka Tolimira. Pećanac je optužen za nepoštivanje Haškog tribunala, jer je odbio svjedoÄiti protiv svog nadreÄ‘enog generala Tolimira.
Nalog za PećanÄevo hapšenje izdat je 21. septembra i on je prebaÄen u pritvorsku jedinicu u Sheveningenu. Pećanac je pokušao prevariti i ismijati Tribunal pravdanjem da se psihiÄki ne osjeća dobro i da nije sposoban za svjedoÄenje.
Ratni trofej
Paralelno s imenom Dragomira Pećanca, za otmicu i ubistvo rahmetli Avde Palića i njegovih saradnika, efendije Mehmeda Hajrića i Amira Imamovića odgovornim se smatraju još pukovnik Radomir Furtula i pukovnik Rajko Kušić, ratni komandant RogatiÄke brigade vojske bosanskih Srba.
Furtula je, kao i Pećanac, vojni penzioner bivše Vojske Jugoslavije, živi u beogradskom naselju Voždovac, dok Rajko Kušić, penzioner Vojske RS, sasvim mirno se u Srbiji (prema nekim nezvaniÄnim informacijama u Lazarevcu) bavi privatnim biznisom.
Pedesetpetogodišnji pukovnik Furtula i danas u Beogradu pokazuje pištolj komandanta Palića kao svoj najveći ratni trofej.
Tajna o Avdi Paliću još caruje nad Bosnom. Otišao je tiho, kao što je i komandovao i živio sa svojim herojima Žepe, da ga niko nije ni vidio kad izlazi iz Žepe. Nad herojskom Žepom i krvavom Drinom, i pored sve ovodunjaluÄke nepravde koja ga je pratila kao vjerna sjenka, još dugo će lebdjeti rijeÄi pukovnika Avde Palića koje izreÄe nekoliko dana prije zarobljavanja: "Ne bojte se narode Žepe. Meni ova Žepa, osim ove moje Esme, ništa nije dala, ali ja sam posljednji koji će izaći iz Žepe. NiÄije dijete neće ostati siroÄe prije moga."
Komandant u opancima
Avdo Palić, "komandant u opancima", kako su ga zvali saborci, ne zbog toga što vojniÄke Äizme imao nije, nego što se nije želio razlikovati od svog obiÄnog vojnika koji ih nije imao, pa je stoga uglavnom, kao i njegovi borci, hodao u opancima, roÄ‘en je 4. aprila 1958. godine u mjestu KrivaÄe kod Han-Pijeska. Palić, kao rezervni oficir JNA, odmah je na poÄetku agresije na BiH stao na Äelo odbrane herojske Žepe.
Kanjon u BudiÄinom potoku, nedaleko od Avdine rodne kuće, 4. juna 1992. godine postaje grobnica velikog broja srpskih vojnika koji su pod komandom kapetana Dragana Šuke, u koloni od dva kamiona, dvije "prage", dva transportera i jednog tenka, krenuli 4. juna 1992. godine s Pala i Sokoca u osvajanje Žepe, koja je oduvijek bila iskljuÄivo bošnjaÄko mjesto. Branioci Žepe su ih zaustavili i izvojevali jednu od najvećih ratnih pobjeda bosanske vojske.
Da je pobjegao, ne bi nikad mirno spavao
ÄŒetniÄki poraz na Žepi postaje glavna vijest od Žepe do Njujorka, a Avdina glava ucijenjena. Tokom svih ratnih godina Žepa, i bosa i gladna, odolijeva hiljadama Äetnika iz Srbije, i okolnih mjesta: Rogatice, Sokoca, Han-Pijeska, Vlasenice, Višegrada... Kada je Srebrenica pala 11. jula 1995. godine, iz zvuÄnika s okolnih brda urlaju ÄetniÄki pozivi na predaju Žepe. Avdo je miran.
Taj mir širi meÄ‘u uspaniÄenim narodom. Žepa se 13 dana držala, i onda je postignut jedan vid dogovora da se evakuiraju civili. Avdo je u "golfu" s generalom Zdravkom Tolimirom išao u pratnji konvoja autobusa koji je krenuo 24. jula 1995. godine. Kada je evakuirao civile, meÄ‘u kojima je bila i njegova supruga Esma s malom djecom, pukovnik Palić se vratio u Žepu. Nije želio ostaviti svoju vojsku, htio je da riješi i to pitanje.
- Djeca me pitaju zašto on nije pobjegao kada je imao priliku, kad je već bio došao do slobodne teritorije u Kladnju, zašto nije spasio sebe, što ga je bilo briga za narod. Kažem im, da je tako uradio, ne bi mirno spavao cijeli život. On je bio takav Äovjek - priÄa Esma Palić.
Esmina nadljudska borba
Punih 14 godina nadljudsku borbu vodila je Avdina supruga Esma Palić da pronaÄ‘e njegovo tijelo. MeÄ‘unarodna komisija za nestale osobe (ICMP) identificirala je 4. avgusta 2009. godine posmrtne ostatke Avde Palića, i to osam godina nakon što su pronaÄ‘eni u novembru 2001. godine u masovnoj grobnici Vragolovi kod Rogatice zajedno s posmrtnim ostacima Mehmeda Hajrića i Amira Imamovića, ratnih Älanova Predsjedništva Žepe, koji su takoÄ‘er kukaviÄki kidnapovani i ubijeni.
Pukovnik Palić ukopan je u haremu Ali-pašine džamije u Sarajevu 26. avgusta 2009. godine.
Uživao ogromno Mladićevo povjerenje
Major Dragomir (Jove) Pećanac Pećko roÄ‘en je 6. juna 1964. u Sarajevu. Bio je jedan od najbližih i najpovjerljivijih saradnika Ratka Mladića. Kažu da je bio jedan od rijetkih s kojim je Mladić svakodnevno pio jutarnju kafu u komandi Glavnog štaba Vojske RS u Crnoj Rijeci kod Han-Pijeska.
Ogromno Mladićevo povjerenje Pećanac je stekao u ljeto 1991. godine u Kninu i okolini, u doba kada su zajedno razarali Hrvatsku. Na liÄni Mladićev poziv, Pećanac je sredinom maja 1992. godine došao u tek formirani Glavni štab Vojske RS.
Vijesti: