Vijesti

Godišnjica genocida u Žepi

Godišnjica genocida u Žepi
Ubojstva trojice vodećih vojnopolitičkih predstavnika Bošnjaka u Žepi, Mehmeda Hajrića, Amira Imamovića i Avde Palića Raspravno vijeće Haškog tribunala je ocijenio kao djelo genocida jer su trebala poslužiti kao primjer da nema nade za opstanak bošnjačkog stanovništva u UN zaštičenoj enklavi.  27. jula 1995. godine vojska i policija manjeg bosanskohercegovačkog entiteta su, nakon potpunog egzodusa i nakon što je iz Žepe izašao posljednji autobus sa civilima, zarobili komandanta odbrane Avdu Palića, predsjednika Ratnog predsjedništva Općine Žepa Mehmeda ef. Hajrića i komandanta Civilne zaštite Amira Imamovića. Oni su učestvovali u pregovorima kojima je posredovao Ukrajinski bataljon UNPROFOR-a i nakon što su na njihovom punktu predati vojsci manjeg bosanskohercegovačkog entiteta, ubijeni su. Zbog toga se  godišnjicu genocida obilježava upravo na dan njihovog hapšenja. Stanovnici Žepe su ubijani, ranjavani, protjerani, u Žepi je spaljeno i porušeno sve što se moglo porušiti, a učinjeno je sve da se prognanima onemogući i pomisao na povratak. U zaštićenoj zoni UN Žepa, vojska manjeg bosanskohercegovačkog entiteta je počinila genocid u akciji kojom je rukovodio neosuđeni ratni zločinac, Ratko Mladić. Da događaji iz jula 1995. godine koji su se desili u Žepi imaju sve karakteristike genocida, odnosno postoji genocidna namjera,  potvrdilo je i Pretresno vijeće Haškog tribunala u presudi koju je donijelo u slučaju Zdravko Tolimir, a u kojoj je ovog ratnog zločinca osudilo na doživotnu kaznu zatvora za zločin genocida u Žepi. U presudi po tužbi BiH protiv Srbije za agresiju i genocid navodi se da je manji bosanskohercegovački entitet kriva za genocid u Srebrenici i Žepi, a Srbija za njegovo nesprečavanje. To je pravno uporište da zločine nad Žepom istraživači unutar Internacionalnog ekspertnog tima Instituta za istraživanje genocida, Kanada nazivaju genocidom.

Da Se Ne Zaboravi legendarni Žepski Komadant Avdo Palić
Esma Palić s kćerkama Semrom i Nejlom na dženazi Avdi Paliću
Kada je 17. jula 1995. godine ratni komandant odbrane Žepe, pukovnik Armije RBiH Avdo Palić razgovarao s dr. Bećirom Heljićem, predstavnikom Žepljaka u Sarajevu, težinu situacije u Žepi, na koju je Mladić odmah nakon počinjenog genocida u Srebrenici pokrenuo operaciju pod kodnim nazivom "Stupčanica", opisao je ovako: "Bećire, recite, ovdje se bore i djeca. Prenesi to Izetbegoviću. Diglo se na noge sve što hoda da se odbrani Žepa".
Brutalno zarobljavanje
Žepa nije izdržala. Dogovorena je evakuacija stanovništva. Nakon što je 25. jula 1995. godine iz Žepe evakuiran veći dio civila, Ratko Mladić blokira posljednji konvoj sa 806 starijih ljudi, žena i djece. Od Avde Palića traži predaju vojske koja se koncentrirala na planini Sijemač iznad Žepe ili će sve civile pobiti. Sarajevo je informirano o svemu šta se dešava i zbog novonastale situacije general Rupert Smit (Smith), tada komandant snaga UN-a u BiH, odlučuje se na odlazak u Žepu.
I tek nakon što je obaviješten da će Smit doći u Žepu Avdo prihvata pregovore sa srpskom stranom u bazi UN-a u Žepi.
Bio je 27. juli 1995. godine kada se "golf" plave boje, koji je vozio Palićev vozač Mujo Bičić, pokvario nedaleko od kapije Ukrajinskog bataljona UNPROFOR-a u Žepi. Avdo je sam ušao u bazu na pregovore, a Mujo ostao da popravi auto. Kada je osposobio auto, vozač je pokušao ući u bazu, ali je na 100 metara od kapije zarobljen od pripadnika 5. višegradske brigade Vojske Republike Srpske.
UN-ov posmatrač Edvard Džozef (Edward Joseph) bio je svjedok Palićeve otmice unutar UNPROFOR-ove baze, pred očima pripadnika Ukrajinskog bataljona koji ništa nisu učinili da spriječe Palićevu otmicu.
Smit nije došao
- Avdo je silazio niz stepenice ljut što na pregovore nije došao general Smit. Tada su mu prišla dvojica srpskih vojnika i na brutalan način lišila ga slobode, tako što su mu svezali ruke. Ugurali su ga u džip i odvezli iz baze - ispričao je Džozef.
Nakon kraćeg vremena pred zarobljenim Palićevim vozačem ukazuje se pukovnik Radomir Furtula, komandant Višegradske brigade Vojske RS, i Muju pita: "Znaš li čiji je ovo pištolj?" Mujo odgovara: "Znam, komandantov".
Automobil u koji je Avdo uvučen uputio se u pravcu Brezove Ravni iznad Žepe, gdje se ubrzo spustio helikopter u kojem je, prema nekim izjavama, po Palića došao lično Ratko Mladić. Palićev vozač Mujo Bičić se spletom sretnih okolnosti uspio osloboditi. General Smit se nije pojavio na pregovorima i do danas nije razjašnjena ta misterija njegovog nedolaska na sastanak u Žepu, kada je kidnapovan Palić.
Nakon zarobljavanja komandant Palić je, navodno, prvih 15 dana bio zatvoren u Rogatici, u tajnim odajama zločinca Rajka Kušića. Kasnije je 15 dana čuvan u stanu jednog lokalnog oficira, da bi krajem avgusta bio prebačen u Bijeljinu, u logor Vanekov mlin.
U Vanekov mlin 5. septembra 1995. dolazi major Dragomir Pećanac s vozačem Željkom Mijatovićem. Odlazi kod upravnika zatvora i traži da mu preda zarobljenika Avdu Palića. Nakon toga, komandantu se gubi svaki trag.
Jedan od najodgovornijih za ubistvo pukovnika Palića, major Dragomir Pećanac, bivši oficir za bezbjednost i obavještajne poslove pri Generalštabu Vojske RS, posljednjih 30 dana centralna je figura haškog suđenja za genocid u Srebrenici u procesu protiv generala Zdravka Tolimira. Pećanac je optužen za nepoštivanje Haškog tribunala, jer je odbio svjedočiti protiv svog nadređenog generala Tolimira.
Nalog za Pećančevo hapšenje izdat je 21. septembra i on je prebačen u pritvorsku jedinicu u Sheveningenu. Pećanac je pokušao prevariti i ismijati Tribunal pravdanjem da se psihički ne osjeća dobro i da nije sposoban za svjedočenje.
Ratni trofej
Paralelno s imenom Dragomira Pećanca, za otmicu i ubistvo rahmetli Avde Palića i njegovih saradnika, efendije Mehmeda Hajrića i Amira Imamovića odgovornim se smatraju još pukovnik Radomir Furtula i pukovnik Rajko Kušić, ratni komandant Rogatičke brigade vojske bosanskih Srba.
Furtula je, kao i Pećanac, vojni penzioner bivše Vojske Jugoslavije, živi u beogradskom naselju Voždovac, dok Rajko Kušić, penzioner Vojske RS, sasvim mirno se u Srbiji (prema nekim nezvaničnim informacijama u Lazarevcu) bavi privatnim biznisom.
Pedesetpetogodišnji pukovnik Furtula i danas u Beogradu pokazuje pištolj komandanta Palića kao svoj najveći ratni trofej.
Tajna o Avdi Paliću još caruje nad Bosnom. Otišao je tiho, kao što je i komandovao i živio sa svojim herojima Žepe, da ga niko nije ni vidio kad izlazi iz Žepe. Nad herojskom Žepom i krvavom Drinom, i pored sve ovodunjalučke nepravde koja ga je pratila kao vjerna sjenka, još dugo će lebdjeti riječi pukovnika Avde Palića koje izreče nekoliko dana prije zarobljavanja: "Ne bojte se narode Žepe. Meni ova Žepa, osim ove moje Esme, ništa nije dala, ali ja sam posljednji koji će izaći iz Žepe. Ničije dijete neće ostati siroče prije moga."
Komandant u opancima
Avdo Palić, "komandant u opancima", kako su ga zvali saborci, ne zbog toga što vojničke čizme imao nije, nego što se nije želio razlikovati od svog običnog vojnika koji ih nije imao, pa je stoga uglavnom, kao i njegovi borci, hodao u opancima, rođen je 4. aprila 1958. godine u mjestu Krivače kod Han-Pijeska. Palić, kao rezervni oficir JNA, odmah je na početku agresije na BiH stao na čelo odbrane herojske Žepe.
Kanjon u Budičinom potoku, nedaleko od Avdine rodne kuće, 4. juna 1992. godine postaje grobnica velikog broja srpskih vojnika koji su pod komandom kapetana Dragana Šuke, u koloni od dva kamiona, dvije "prage", dva transportera i jednog tenka, krenuli 4. juna 1992. godine s Pala i Sokoca u osvajanje Žepe, koja je oduvijek bila isključivo bošnjačko mjesto. Branioci Žepe su ih zaustavili i izvojevali jednu od najvećih ratnih pobjeda bosanske vojske.
Da je pobjegao, ne bi nikad mirno spavao
Četnički poraz na Žepi postaje glavna vijest od Žepe do Njujorka, a Avdina glava ucijenjena. Tokom svih ratnih godina Žepa, i bosa i gladna, odolijeva hiljadama četnika iz Srbije, i okolnih mjesta: Rogatice, Sokoca, Han-Pijeska, Vlasenice, Višegrada... Kada je Srebrenica pala 11. jula 1995. godine, iz zvučnika s okolnih brda urlaju četnički pozivi na predaju Žepe. Avdo je miran.

Taj mir širi među uspaničenim narodom. Žepa se 13 dana držala, i onda je postignut jedan vid dogovora da se evakuiraju civili. Avdo je u "golfu" s generalom Zdravkom Tolimirom išao u pratnji konvoja autobusa koji je krenuo 24. jula 1995. godine. Kada je evakuirao civile, među kojima je bila i njegova supruga Esma s malom djecom, pukovnik Palić se vratio u Žepu. Nije želio ostaviti svoju vojsku, htio je da riješi i to pitanje.
- Djeca me pitaju zašto on nije pobjegao kada je imao priliku, kad je već bio došao do slobodne teritorije u Kladnju, zašto nije spasio sebe, što ga je bilo briga za narod. Kažem im, da je tako uradio, ne bi mirno spavao cijeli život. On je bio takav čovjek - priča Esma Palić.
Esmina nadljudska borba
Punih 14 godina nadljudsku borbu vodila je Avdina supruga Esma Palić da pronađe njegovo tijelo. Međunarodna komisija za nestale osobe (ICMP) identificirala je 4. avgusta 2009. godine posmrtne ostatke Avde Palića, i to osam godina nakon što su pronađeni u novembru 2001. godine u masovnoj grobnici Vragolovi kod Rogatice zajedno s posmrtnim ostacima Mehmeda Hajrića i Amira Imamovića, ratnih članova Predsjedništva Žepe, koji su također kukavički kidnapovani i ubijeni.
Pukovnik Palić ukopan je u haremu Ali-pašine džamije u Sarajevu 26. avgusta 2009. godine.
Uživao ogromno Mladićevo povjerenje
Major Dragomir (Jove) Pećanac Pećko rođen je 6. juna 1964. u Sarajevu. Bio je jedan od najbližih i najpovjerljivijih saradnika Ratka Mladića. Kažu da je bio jedan od rijetkih s kojim je Mladić svakodnevno pio jutarnju kafu u komandi Glavnog štaba Vojske RS u Crnoj Rijeci kod Han-Pijeska.
Ogromno Mladićevo povjerenje Pećanac je stekao u ljeto 1991. godine u Kninu i okolini, u doba kada su zajedno razarali Hrvatsku. Na lični Mladićev poziv, Pećanac je sredinom maja 1992. godine došao u tek formirani Glavni štab Vojske RS.

Vijesti: