ZloÄin Korićanskim stijenama nuka o genocidu tretira kao genocidno istrebljenje prijedorskih logoraša
Prije 24 godine na lokalitetu Korićanske stijene strijeljano je 200 prijedorskih logoraša. Masakr na Korićanskim stijenama preživjelo je 12 osoba Äija su svjedoÄenja doprinijela da se dio odgovornih procesuira i kazni, te da istina o ovom masakru bude zabilježena.
Radi se o namjernom genocidnom istrebljenju oko 200 prijedorskih logoraša. Nauka o genocidu korićansko genocidno istrebljenje nevinih logoraša tretira kao jedan od najsnažnijih dokaza genocida u Prijedoru. Radi se o kolektivnom zloÄinu kako u pogledi izvršenja zloÄina, tako i u pogledu prikrivanja zloÄina. ZloÄin je izvršen po naredbi Kriznog štaba opštine Prijedor kao dio udruženog zloÄinaÄkog poduhvata tadašnjeg politiÄkog, vojnog i policijskog establišmenta grada Prijedora sa konaÄnim ciljem etniÄkog ÄišÄ‡enja Prijedora od Bošnjaka i Hrvata. Ovaj zloÄin nije sluÄajan i nije sporadiÄan. Ovaj zloÄin je jedan u nizu zloÄina poÄinjenih u izvršenju zloÄina genocida u cilju stvaranja Velike Srbije zatiranjem države Bosne i Hercegovine i zatiranjem prije svega njenog najmnogobrojnijeg naroda, Bošnjaka. ZloÄin na Korićanskim stijenama posebno karakteriše kolektivno prikrivanje i zloÄina i mjesta masovne grobnice gdje su tijela logoraša sakrivena. Premještanje tijela izvršeno je od strane pripadnika prijedorske policije i Civilne zaštite iz Skender Vakufa. U neposrednoj blizini mjesta izvršenja nalazi se naseljeno mjesto Äiji su stanovnici znali i Äuli za genocidno istrebljenje. Prema svjedoÄenjima nekih preživjelih (od ukupno njih 12 koji su preživjeli masakr), vidjeli su Äak i mještane kako i sami silaze u provaliju i pucaju na logoraše. Tijela su u pokušaju prikrivanja zloÄina spaljivana, da bi se, nakon što su se mještani „pritužili“ da im ptice raznose dijelove tijela po krovovima kuća, u, još jedno, „ÄišÄ‡enje“ terena ukljuÄila i Civila zaštita iz Skender Vakufa izmjestivši tijela logoraša na drugu lokaciju, lokaciju koju niti danas ne žele otkriti. Sve žrtve ovog masakra još uvijek nisu pronaÄ‘ene. Još uvijek se traga za 80 posto skeletnih ostataka. Tijela ubijenih logoraša prebaÄena su i zakopana na drugim lokalitetima o Äemu svjedoÄe i snimci Službe javne bezbjednosti Prijedor nastali 4. septembra 1992. godine. Za zloÄin na Korićanskim stijenama pred MeÄ‘unarodnim kriviÄnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju i Sudom Bosne i Hercegovine osuÄ‘eni su: Darko MrÄ‘a na 17 godina zatvora, Damir Ivanković na 14 godina, Gordan Äurić na 8 godina, Ljubiša ÄŒetić na 13 godina, Zoran Babić na 22 godine, Milorad Škrbić na 21 godinu, Dušan Janković na 21 godinu, Željko Stojnić na 15 godina, Saša ZeÄević na 23 godine, Marinko Lepoja na 23 i Radoslav Knežević na 23 godine zatvora.
IstraživaÄi nauke o genocidu još jednom podsjećaju da je genocid na podruÄju općine Prijedor trajao kontinuirano u periodu 1992-1995, kada je ubijeno 102 djece, 256 žena, ukupno 3.173 civila, 31.000 ljudi je zatoÄeno u koncentracionim logorima smrti, 53.000 osoba su žrtve progona i deportacije. U samo tri mjeseca je istrebljeno 94 posto Bošnjaka. Danas se genocid u Prijedoru nastvalja drugim sredstvima. Preživjele žrtve nemaju pravo obilježiti istinu o tim zliÄinima, nemaju pravo na pravdu, nemaju pravo da se sjete zloÄina koji su uzbunili Äitav svijet, dokazjući da lekcija iz holokausta nije nauÄena. Bez istine o genocidu u Prijedoru i pravde za žrtve tih zloÄina nema prijedorske zajedniÄke budućnosti. Do kada će svijet šutiti o zloÄinu uklanjanje i istrbljenja 94 posto Bošnjaka i Hrvata sa teritorije opštine Prijedor, tolerišući kršenje prava žrtava genocida i dozvoljavajući smotru Ravnogorskog ÄetniÄkog pokreta koji je u Drugom svijetskom ratu bio na strani fašizma. Do kada će bosanskohercegovaÄki, posebno bošnjaÄki politiÄki establišment šutiti o genocidu u Prijedoru, mirno posmatrajući nastavak mućenja preživjelih žrtava genocida, dodvoravajući se neprijateljima Bosne i Hercegovine i posebno Bošnjaka, tolerišući svakodnevno kretanje prijedorskih zloÄinaca ulicama Prijedora, tolerišući negatore genocida? Do kada će se tolerisati dvostruka dehumanizacija žrtava?
IstraživaÄi nauke o genocidu još jednom istiću da je nauka o genocidu došla do kredibilnih nauÄno istraživaÄkih Äinjenica da je manji bosanskohercegovaÄki entitet genocidan po svome nastanku i genocidan po svome trajanju. Tu genocidnu tvorevinu nikada nije priznala ona većina bosanskohercegovaÄkih graÄ‘ana koja je na referendumu 1992.g. izglasala nezavisnost bosanskohercegovaÄke države. Ta genocidna tvorevina nikada nije ratificirana u Parlamentarnoj skupštini BiH, niti na bilo kojem referendumu. Dejtonski ustav je nagrada agresoru time što mu se dao entitet sa nazivom „Srpska“ iako je na podruÄju toga entiteta do 1992.g. živjelo 49% uglavnom bošnjaÄkog i hrvatskog stanovništva (oko 900.000 ljudi, od toga više od 700.000 Bošnjaka).
IstraživaÄi genocida će nastaviti borbu protiv velikosrpske politike revzije historijske istine o agresiji i genocidu, protiv politike negiranja genocida i protiv politike terora nad povratnicima.
Institut za istraživanje genocida, Kanada