Žrtve zaslužuju da budu tretirane kao moralni pobjednici, kao ljudi sposobni da žive u skladu sa standardima pravde i istine. A da bi se to desilo suditi treba ne samo zloÄincima, već i agresivno genocidnim idejama i projektima iza kojih stoji državni apart. Zato politiÄki establišment žrtve nema pravo da ostane indiferentan na agresiju i genocid. Jer svjedoci smo politiÄkih poziva da se prošlost zaboravi, odnosno da se gradi “blistava budućnost”, koja neće uopće podrazumjevati razgovor o istini i pravdi. Takva politika za rezultat imala samo nove genocide koji su se cikliÄno dogaÄ‘ali na ovim prostorima. Narod koji dopusti da ga oslobodi drugi narod, umjesto da se sam oslobodi – postaje rob svog oslobodioca.