Neprincipjelne politiÄke koalicje vode bitku za prošlost ili još preciznije za prekrajanje stvarnosti i falsifikovanje prošlosti, a ne za budućnost sa istinom i pravdom
Žrtva ne traži iskupljenje u osveti nego u izdizanju iznad zloÄinaca. Žrtva se ne želi definirati osvetom, već borbom za istinu i pravdu. U toj borbi neprincipjelne, anticivilizacijske, nehumane politiÄke koalicije vode bitku za prošlost ili još preciznije za falsifikovanje prošlosti, a ne za budućnost sa istinom i pravdom.
Mnogo je vremena proteklo dok šira javnost nije saznala za genocid u Prijedoru, za konclogore Keraterm, Trnopolje i Omarsku, za plahte na prozorima kuća i bijele trake na rukama nesrba, za 3.176 ubijenih Bošnjaka i Hrvata, od toga 102 djece i 256 žena, za pobijenu bošnjaÄku i hrvatsku inteligenciju, zatim za masovnu grobnicu Tomašica, za majku Havu Tatarević iz Zecova kod Prijedora kojoj je ubijeno šest sinova i suprug, za Fikreta BaÄića kome su ubijena djeca i supruga… Slike užasa u Prijedoru u kome je ljudski život ponižen kao rijetko kad u historiji civilizacije vjeÄno su ostale u pamćenju, ali i trajno trasirale put borbe za istinu i pravdu. Taj put borbe simboliÄno smo nazvali: „Genocid u Prijedoru, Srebrenica u kontinuitetu“. Zaista ljudska i civilizacijska budućnost mora biti prinuÄ‘ena da sebe odredi prema genocidu u Prijedoru. Prijedor je neslavni svjetski rekorder svih vremena, lokalna zajednica kakvu je teško pronaći jer ima veliki broj dokazanih ratnih zloÄinaca po glavi stanovnika. Za Prijedor je vezano 51 presuda i 28 procesa u toku. Mnogi istraživaÄi smatraju da se na podruÄju prijedorske općine dogodio genocid većih razmjera od srebreniÄkog genocida u julu 1995. godine. Genocid u Prijedoru istina o tome koliko smo vjerovali budućim zloÄincima. Prijedor je bio sinonim antifašizma u bivšoj Jugoslaviji, znamo priÄu o Kozari i dr. Mladenu Stojanoviću, nigdje na podruÄje Bosne i Hercegovine Bošnjaci nisu bili tako bliski sa komšijama Srbima kao na podruÄju Prijedora, nigdje toliko kumovskih veza, prijateljstava, mješovitih brakova… A onda u Prijedoru su 3.176 ljudi pobili iskljuÄivo školski drugovi, radne kolege, kumovi, komšije, prijatelji... . Koja je pouka prijedorskog zloÄina genocidnih dimenzija? Jesu li PrijedorÄani zaboravili genocid? Jesu li spremni opet, zarad osobnih trivijalnih politiÄkih interesa, okrenuti leÄ‘a istini i pravdi, a glavu pognuti lažnoj historiji, nepravdi i zaboravu, što im hoće još uvijek nametnuti oni koji su uništavali srce i dušu Prijedora? Zar zbog poslaniÄkog mandata u Skupštini grada praviti politiÄke koalicije sa onima koji su kreirali i uÄestvovali u genocidu, sa onima koji negiraju genocid, ponižavaju žrtve i njihove organizacije, sa onima koji ne dozvoljavaju izgradnju spomen obilježja ubijenoj djeci Prijedora. Zbog takvih nehumanih koalicija genocid protiv PrijedorÄana traje u kontinuitetu. Patnjom je branjen Prijedor, danas se Prijedor brani istinom o toj patnji, zapisom o patnji. Zašto PrijedorÄani moraju još uvijek podnositi pogled pun mržnje i podsmijeha od strane zloÄinaca koji se slobodno kreću gradom? Preživjele žrtve genocida u Prijedoru su obavezne svjedoÄiti istinu, zbog vlastite budućnosti, budućnosti njihove djece, budućnosti njihovog grada i budućnosti Bosne i Hercegovine. Danas se kontinuitet genocidne ideje u Prijedoru ogleda u masovnom kršenju osnovnih ljudskih prava i sloboda prognanika i povratnika, preživjelih žrtava i svjedoka genocida. Frustrirane općinske vlasti Prijedora nikada nisu javno priznale djela tadašnjih vlasti i odale pokajanje za patnje kroz koje su prošle na hiljade Bošnjaka i Hrvata, te pružile ruku pomirenja i pokajanja. Žrtva ne traži iskupljenje u osveti nego u izdizanju iznad zloÄinaca. Žrtva se ne želi definirati osvetom, već borbom za istinu i pravdu. U toj borbi neprincipjelne, anticivilizacijske, nehumane politiÄke koalicije vode bitku za prošlost ili još preciznije za falsifikovanje prošlosti, a ne za budućnost sa istinom i pravdom.
Emir Ramić