Vijesti

UN I MEĐUNARODNA ZAJEDNICA NISU IZVUKLI POUKU IZ GENOCIDA U SREBRENICI I BIH

ISTRAŽIVAČI GENOCIDA:  

UN I MEĐUNARODNA ZAJEDNICA NISU IZVUKLI POUKU IZ GENOCIDA U SREBRENICI I BIH
GENOCID U HALEPU I  SIRIJI  JE JOŠ JEDAN U NIZU SUMRAKA  CIVILIZACIJE 

Jedan od prvih i danas u višestrukom smislu najvažnijih dokumenata novoformirane međunarodne zajednice, utjelovljene u Ujedinjenim nacijama, je Konvencija o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, koja spada u korpus najznačajnijih međunarodnopravnih dokumenata, u tekovine ljudske civilizacije, kao rezultat iskustva međunarodne zajednice iz holokausta i genocida u Drugom svjetskom ratu. Vjerovali smo da je međunarodna zajednica izvukla poruku i pouku iz holokausta i genocida u Srebrenici i BiH. Ali historija genocida se ponavlja, posebno u Halepu i Siriji. Agresija i genocid u BiH su pokazali da su UN izgubile svoj smisao kad je u pitanju zaštita osnovnih ljudskih prava i sloboda. Silne rezolucije i konvencije u praksi se ne poštuju.  
U svim periodima historije vršeni su genocid i drugi oblici zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, nanoseći velike gubitke čovječanstvu. Samo u XX stoljeću desetine miliona ljudi ubijeno je na genocidnoj osnovi. Masakri i drugi zločini su, nažalost, dio ljudske historije od najstarijih vremena. Na osnovu raspoložive relevantne dokumentacije može se pratiti kontinuitet zločina u Evropi i drugim kontinentima, motivi za njihovo sprovođenje i različiti načini ispoljavanja. Mnoge današnje liberalno-demokratske države su u određenom periodu svoje historije vršile zločine. U temelje najpoznatijih i danas najstabilnijih nacionalnih država ugrađeni su vjerski, građanski, krstaški i osvajački ratovi, inkvizicije, reformacije i kontrareformacije, rekonkviste, genocid i drugi oblici zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava. Svi ti pokreti ili institucije manipulisali su čovjekom, odnosno njegovim nacionalnim, etničkim i vjerskim obilježjem. Nisu to bile načelne ili apstraktne kontroverze, već konkretni obračuni koji su raspolagali čak i strogo formalizovanim metodama: lomačama, pokrštavanjima, deportacijama, prisilnim protjerivanjem, koncentracionim logorima, gasnim komorama, masovnim grobnicama, misionarstvom, svetim ratovima, svetim alijansama. XX stoljeće je, nažalost stoljeće genocida. BiH je višestruko historijsko svjedočanstvo da je dvadeseto stoljeće - stoljeće genocida. Njega je obilježila monstruozna neljudska težnja da se istrijebe cijele nacionalne, etničke, rasne ili vjerske grupe kao takve, da im se onemogući biološki, kulturni, socijalni i ekološki opstanak.  

U pet godina sirijskog rata poginulo više od 200 hiljada ljudi, a milioni su raseljeni unutar Sirije, zemljama u njenoj okolini i evropskim zemljama. Radi o katastrofi ogromnih razmjera koja ima ozbiljne reprekusije na čitav svijet. Istraživači genocida članovi Internacionalnog ekspertnog tima Instituta za istraživanje genocida, Kanada upozoravaju da se radi ozbiljnom geoplitičkom sukobu koji je proizveo veliku humanitarnu katastrofu i ljudsku patnju koji prijeti da destabilizira ne samo region Bliskog Istoka nego i svijet. Sirijski sukob traje više od pet godina, a još nema znakova da bi se moglo pronaći adekvatno rješenje da se sukob i humanitarna katastrofa zaustave, odnosno da se preonađe političko, diplomatsko rješenje u vezi ustrojstva Sirije. Istraživači genocida posebno upozoravaju na to da će i Sirija najvjerovatnije doživjeti sudbinu BiH  i da će ona, po svemu sudući, biti podjeljena. Možda sačuvana u nekom geografskom okviru, ali da će iznutra Sirije biti iscrtane nove granice i to po principu etničke i vjerske podjele. Istraživači genocida posebno problematičnim smatraju to da naučnici i stratezi nisu uspjeli pronaći model rješavanja sukoba na način da ljudi postignu sporazum, pomirenje, a da to ne bude razgraničenje. Dejtonska BiH predstavlja jednu vrstu presedana koji je postavljen u posthladnoratovskom periodu u doba američkog internacionalnog intervencionizma gdje svaki budući konfllikt u svijetu mora da traje do iscrpljenja, stvaranja tolikog broja žrtava i na kraju da je jedino rješenje ustvari razgraničenje na bazi etničko religijskih principa. Oni koji su „željeli„ da implementiraju evropski ili zapadni oblik demokratije, odnosno da ga implantiraju na područje Bliskog Istoka, zapravo su s tim svojim dizajnom prouzrokavali da ljudi gube svoja ognjišta i traže utočište u onim zemljama koje su djelimično, neke manje, neke više, prourokovale nesreću tih područja, prvenstveno Sirije.

Genocid nije puka statistička činjenica. Svaka žrtva ima ime i prezime, identitet te je jedinstven dio univerzalnog života na zemlji. Zločinci genocida u BiH i Siriji su uspjeli ne samo zbog oružja koji su posjedovali nego zbog mržnje i netolerancije prema drugom i drugačijem. Šutnja i ravnodušnost prema genocidu su veoma opasne. Borba protiv masovnih zločina i društvenih normi koje ne kažnjavaju zločine kroz nacionalna i međunarodna prava, je veoma bitna.

Zločini genocida u BiH i Siriji su jaki podsjetnici da “ljudi” imaju neobičnu sposobnost za zlo. Zato o genocidu moramo učiti da bismo bili bolji ljudi, saosjećajniji, vrednujući svaku osobu kao stvorenje neograničene vrijednosti, tako vrijedno, da znamo da se takva zvjerstva neće više nikada desiti i da će svijet biti humanije mjesto koje je neprijateljski okrenuto prema takvim groznim dešavanjima.
Iz genocida u BiH čovječanstvo nije izvuklo pouku. Sada  ima mogućnost izvući historijsku pouku iz genocida u Halepu i Siriji. Genocid u BiH je na kostima ubijenih žrtava inaugurirao genocidnu tvorevinu kao ogromno negativno iskustvo. Nadamo se da takvo iskustvo neće biti u Siriji. Danas je više nego ikada, kada zločini protiv čovječnosti i međunarodnog prava postoje u svijetu, potrebno formirati i jačati historijsku svijest o genocidu što zahtijeva da čuvamo sjećanje na žrtve. Treba govoriti plemenito, istinito, s dignitetom i samo na osnovu društvenih činjenica sadržanih i iskazanih u relevantnoj dokumentaciji, kao i da se procesuiraju svi oni koji su odgovorni za stravične zločine. Sveti je zadatak i odgovornost istraživača genocida da naučno istražuju genocid i druge oblike zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, na čemu se temelji istina i maksimalno sužava prostor za sve i bilo kakve aktuelne i potencijalne falsifikate, manipulacije i laži. Dok svijet zanemaruje i zatvara oči pred genocidom  u Halepu i Siriji, istraživači genocida  su odlučili da ne pokleknu pred strahotama, te da upotrebom nauke opominju svijet na  svu brutalnost koja se dešava  Halepu. u kome tijela raskomadana bombama i dječije glave zatrpane u ruševinama svjedoće o genocidu, ali novoj izdaji takozvane međunarodne zajednice. Naučno saznanje, stečeno naučnim istraživanjima o genocidu i drugim oblicima zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, pored naučnog doprinosa, najneposrednije je u funkciji izgradnje, očuvanja i razvoja mira, sloboda i prava, solidarnosti, uzajamnosti, itd, jednom riječju svih proklamovanih principa i vrijednosti u najvišim dokumentima Ujedinjenih nacija, čije uvažavanje i ugrađivanje u temelje ljudskog društva obezbjeđuje razvoj boljeg i pravednijeg svijeta, kao ideala kome treba da teži savremena civilizacija i kultura i ljudsko čovječanstvo.
Institut za istraživanje genocida, Kanada

Vijesti: