Pismo istaknutih intelektualaca, akademika, istraživaÄa, aktivista ljudskih prava i sloboda
02. 11. 2016.
Ban Ki-moon
Generalni sekretar Ujedinjenih nacija
Martin Schulz
Predsjednik Evropskog parlamenta
Donald Tusk
Predsjednik Evropskog vijeća
Federica Mogherini.
Visoki predstavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku
Barack Obama
Predsjednik Sjedinjenih AmeriÄkih Država
Justin Trudeau
Premijer Kanade
Poštovane ekselencije,
Pad Srebrenice u julu 1995. je proglašen genocidom od najmanje dva meÄ‘unarodna suda. Genocid, ukljuÄujući ubistvo 8372. ljudi i djeÄaka u toku nekoliko dana, dogodio se pod supervizijom Holandskog bataljona Ujedinjenih Nacija. Neuspješna politika Ujedinjenih Nacija “sigurnih zona” i Holandskog bataljona zaduženog za sigurnost Srebrenice, doveli su u pitanje moralne vrijednosti i politiÄku volju Ujedinjenih Nacija i meÄ‘unarodne zajednice. Kad je bosanski Srbin general Ratko Mladić zauzeo Srebrenicu Jula 11, 1995. i onda nastavio da Äini genocid, meÄ‘unarodna zajednica je svjedoÄila pad Srebrenice u tišini.
U Srebrenici je izvršen genocid što je potvrÄ‘eno i presudama najveÄih sudskih instanci u svijetu. Srebrenica u kojoj je izvršen genocid dodijeljena je u politiÄku upravu onih institucija koje su izvršile taj genocid. Ovo je dovoljan razlog da ni jedan pripadnik institucija koje su izvršile genocid ne može biti naÄelnik masakrirane Srebrenice. Dok se u postgenocidnim godinama pokopavaju kosturi žrtava, red nadziru iste one snage manjeg bh. entiteta koje su, kao institucija izvršile genocid. Manji bh. entitet koji baštini rezultate genocida, danas se homogenizira u cilju vladanja općinom u kojoj je poÄinio genocid i koja im je data na upravu. Dok se genocid ponavlja u promijenjenoj formi sistematskog i sveopćeg ponižavanja, upozoravamo moralni dio svijeta da je anticivilizacijski da uopće postoji namjera i mogućnost da Srebrenicom rukovodi predstavnik manjeg bh. entiteta koji je nastao na genocidu upravo u Srebrenici.
Drugi pad Srebrenice se dogodio 23. oktobra 2016., kad je bosanski Srbin, kandidat koji negia genocid prozvan pobjednikom na lokalnim izborima za gradonaÄelnika Srebrenice. Kao rezultat genocida 1992-1995, bosanski Srbi imaju većinu glasaÄa u Srebrenici. Od Bošnjaka koji su Äinili 75% općine Srebrenice 1991., mnogi od njih su na proteklim izborima glasali ili kao izbjeglice, ili su poslati na svoj vjeÄni poÄinak u Memorijalnom centru PotoÄari. Drugim rijeÄima, zbog genocida nepostoji mogućnost da gradonaÄelnik bude Bošnjak, Äime se nastavlja obespravljivanje preživjelih lišavajući ih mogućnost bilo kakve reparativne pravde u budućnosti.
Ovaj drugi pad, ili druga izdaja Srebrenice, kada je kandidat bosanskih Srba koji negira genocid izabran da vlada općinom, je drugi katastrofalni moralni propust meÄ‘unarodne zajednice. Izbor kandidata bosanskih Srba koji negira genocid može se smatrati završni Äin genocida koji je poÄeo u Srebrenici 1992-1995. Ono što bosanski Srbi nisu zavrsili 1995. godine, sada su postigli kroz politiÄki manevar u 2016., a meÄ‘unarodna zajednica je još jednom tihi svjedok.
Kada je Dejtonski mirovni sporazum zvaniÄno priznao entitet Republike Srpske 1995. godine, to je, tragiÄno bila nagrada za uspješan genocid. Osim toga, kao što je ugraÄ‘en entitet Republika Srpska u Aneks IV Dejtonskog sporazuma – Ustava Bosne i Hercegovine i legitimitet entiteta Republike Srpske i njegovih teritorijalnih granica, je ništa manje od onoga što je legalizacija genocida. Sada je izborna pobjeda novoizabranog gradonaÄelnika Mladena GrujiÄića, za preživjele žrtve, razorna politiÄka afirmacija genocida.
Nema sumnje da je negiranje genocida koji praktikuje novoizabrani gradonaÄelnik Srebrenice je i službena politika entiteta Republike Srpske, kao i Srbije. Dodatno negiranje genocida, entitet Republika Srpska praktikuje veliÄanjem osuÄ‘enih ratnih zloÄinaca. Pored pobjeda onog koji ne priznaje genocid, što potvrÄ‘uje i izborna komisija, Narodna skupština entiteta Republike Srpske je dodjelila nagrade osuÄ‘enim ratnim zloÄincima Radovanu Karadžić, Biljani Plavšić, i MomÄilu Krajišnik.
VeliÄanje osuÄ‘enih poÄinitelja genocida ukazuje ne samo da su zloÄini bili prihvatljivi, već Äak i pohvaljeni.Priznanja osvjedoÄenim i presuÄ‘enim ratnim zloÄincima je užasna poruka za sve normalne ljude i cijeli dobronamjerni svijet, uvreda za žrtve i ruganje istini i pravdi. PolitiÄki establišment manjeg bosanskohercegovaÄkog entiteta je ovim Äinom još jednom pokazao da je na strani poÄinilaca genocida. U modernoj Evropi ne može biti mjesta za veliÄanje osoba osuÄ‘enih za najteže zloÄine protiv ÄovjeÄnosti. Slaviti djela osuÄ‘enih ratnih zloÄinaca jasno pokazuje da nije u interesu politiÄkog establišmenta manjeg bosanskohercegovaÄkog entiteta trajno pomirenje i miran suživot, koji su kljuÄni za budućnost stabilne i sigurne Bosne i Hercegovine.
Poricanja genocida i veliÄanje osuÄ‘enih ratnih zloÄinaca je ponižavajući i zastrašujući za preživjele žrtve, a nema sumnje da i spreÄava mnoge izbjeglice da se vrate u svoje domove u entitet Republika Srpska iz koje su prisilno protjerani. Takva taktika da obeshrabri izbjeglice u povratak je direktno kršenje Aneksa 7 Dejtonskog mirovnog sporazuma, koji osigurava zaštitu prava na povratak, bez zastrašivanja, proganjanja ili diskriminacije.
Osim toga, predsjednik entiteta Republike Srpske upravlja i prijeti raznim referendumima koje su dizajnirani da podrivaju nadležnost nacionalnih sudova i državnih vlasti, kao i da destabilizira nacije i regije. Takva strategija aktivne destabilizacije je opasnost za nacionalnu sigurnost Bosne i Hercegovine. Stoga, mi tražimo od meÄ‘unarodne zajednice da odgovori odluÄno na ovu drugu izdaju Srebrenice. Prvo, tako da tko negira genocid, ne može postati gradonaÄelnik. Postoje izvještaji o nepravilnostima i prevarama koje treba istražiti. Drugo, oni koji negiraju genocid i koji veliÄaju poÄinioce genocida u entitetu Republika Srpska treba smatrati odgovornim. Oni koji krše Aneks 7 Dejtonskog mirovnog sporazuma trebaju da budu kažnjeni ili procesuirani. KonaÄno tražimo zaštitu stanovnika bošnjaÄke nacionalnosti u Srebrenici, kao i da se zaštiti grad Srebrenica i PotoÄari Memorijalni centar.
Kada se rezultati izbora utvrÄ‘uju unaprijed prema rezultatima genocida, ne može reći da su se izbori dogodili u okviru prava. Tražimo da se meÄ‘unarodna zajednica vrati pravilu prava u entitetu Republika Srpska za preduzimanje inicijative za ponovno ujedinjenje Bosne i Hercegovine kroz ustavne reforme, i kroz stvaranje zakona protiv negiranja genocida i protiv veliÄanje ratnih zloÄinaca. Nemojmo biti tihi u ovom trenutku. Neka se konaÄno riješi da nikada ne zaboravimo genocid u Srebrenici i da se odupremo drugom padu Srebrenice. Treba istrajati zajedno u borbi za istinu i pravdu u Bosni i Hercegovini.
Potpisnici:
Ramić Emir, profesor politiÄkih nauka, Direktor Instituta za istraživanje genocida, Kanada
Francis Boyle, profesor meÄ‘unarodnog prava na Univerzitetu Illinois, bivši predstavnik BiH na MeÄ‘unarodnom sudu pravde
David Pettigrew, Ph.D., profesor filozofije, Southern Connecticut State University, Älan, Älan Upravnog odbora, Yale univerziteta studija za genocid, Älan Upravnog odbora, Bosansko ameriÄkog instituta za genocid i obrazovanje, Chicago
Marko Attila Hoare, vanredni profesor na Univerzitetu Kingston
Ausma Zehanat Khan, profesor meÄ‘unarodnog prava sa posebnomspecijalizacijom u oblasti istraživanja ratnih zloÄina i vojnih intervencija na Balkanu
Judith Armata, advokat, istaknuti aktivista ljudskih prava i sloboda, novinarka koja je pratila suÄ‘enje Slobodanu Miloševiću u ime Koalicije za meÄ‘unarodnu pravdu
Eldin Elezović, predsjednik Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike
Esad Duraković, Akademik, Älan Internacionalnog ekspertnog tima Institut za istraživanje genocida Kanada
Tanja Softić, profesor umjetnosti, Odjel za umjetnost i historiju umetnosti, Univerzitet u Richmond
Janja BeÄ-Neumann, profesor, sociolog, istraživaÄ genocida, pisac i predavaÄ, fokusirajući se uglavnom na prostoru bivše Jugoslavije, nominacija za Nobelovu nagradu za mir 2005., poÄasni graÄ‘anin općine KljuÄ 2005. godine, Raphael Lenkin nagrada 2015. godine, nagrada za mir Udruženja knjižara i izdavaÄa NjemaÄke 2014. godine
Smail ÄŒekić, profesor historije, Univerziteta u Sarajevu, bivši direktor Instituta za istraživanje zloÄina protiv ÄovjeÄnosti i meÄ‘unarodnog prava Univerziteta u Sarajevu
Ferid Muhić, profesor filozofije na Univerzitetu Sv. Ćirilo i Metodije, Skopje
Husein Kavazović, Reisu - l- ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini
Senadin Lavić, predsjednik BošnjaÄke kulturne zajednice "Preporod", Sarajevo
Hariz Halilović, vanredni profesor, viši istraživaÄ Centra za globalno istraživanje Univerziteta RMIT, Melbourne
Mujo Begić, profesor, direktor Instituta za nestale osobe, Bihać, Bosna i Herzegovna
Mustafa Cerić, bivši Reisu - l -ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i predsjednik Svjetskog bošnjaÄkog kongresa
Ida Sefer Roche, Direktor Bosansko-ameriÄkog instituta za genocid i obrazovanje