Vijesti

Pismo istaknutih intelektualaca, akademika, istraživača, aktivista ljudskih prava i sloboda

02. 11. 2016.

Ban Ki-moon
Generalni sekretar Ujedinjenih nacija

Martin Schulz
Predsjednik Evropskog parlamenta

Donald Tusk
Predsjednik Evropskog vijeća

Federica Mogherini.
Visoki predstavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku

Barack Obama
Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država

Justin Trudeau
Premijer Kanade


Poštovane ekselencije,

Pad Srebrenice u julu 1995. je proglašen genocidom od najmanje dva međunarodna suda. Genocid, uključujući ubistvo 8372. ljudi i dječaka u toku nekoliko dana,  dogodio se pod supervizijom Holandskog bataljona Ujedinjenih Nacija. Neuspješna politika Ujedinjenih Nacija “sigurnih zona” i Holandskog bataljona zaduženog za sigurnost Srebrenice, doveli  su u pitanje moralne vrijednosti i političku volju Ujedinjenih Nacija i međunarodne zajednice. Kad je bosanski Srbin general Ratko Mladić zauzeo Srebrenicu Jula 11, 1995. i onda nastavio da čini genocid, međunarodna zajednica je svjedočila pad Srebrenice u tišini.
 
U Srebrenici je izvršen genocid što je potvrđeno i presudama največih sudskih instanci u svijetu. Srebrenica u kojoj je izvršen genocid dodijeljena je u političku upravu onih institucija koje su izvršile taj genocid. Ovo je dovoljan razlog da ni jedan pripadnik institucija koje su izvršile genocid ne može biti načelnik masakrirane Srebrenice. Dok se u postgenocidnim godinama pokopavaju kosturi žrtava, red nadziru iste one snage manjeg bh. entiteta koje su, kao institucija izvršile genocid. Manji bh. entitet  koji baštini rezultate genocida, danas se homogenizira u cilju vladanja općinom u kojoj je počinio genocid  i koja im je data na upravu. Dok se genocid ponavlja u promijenjenoj formi sistematskog i sveopćeg ponižavanja, upozoravamo moralni dio svijeta da je anticivilizacijski da uopće postoji namjera i mogućnost da Srebrenicom rukovodi predstavnik manjeg bh. entiteta koji je nastao na genocidu upravo u Srebrenici. 

Drugi pad Srebrenice se dogodio 23. oktobra 2016., kad je bosanski Srbin, kandidat koji negia genocid prozvan pobjednikom na lokalnim izborima za gradonačelnika Srebrenice. Kao rezultat genocida 1992-1995, bosanski Srbi imaju većinu glasača u Srebrenici. Od Bošnjaka koji su činili 75%  općine Srebrenice 1991., mnogi od njih   su na proteklim izborima glasali  ili kao izbjeglice, ili su poslati na svoj vječni počinak u Memorijalnom centru Potočari. Drugim riječima, zbog genocida nepostoji mogućnost da gradonačelnik bude Bošnjak, čime se nastavlja obespravljivanje preživjelih lišavajući ih mogućnost bilo kakve reparativne pravde u budućnosti.

Ovaj drugi pad, ili druga izdaja Srebrenice, kada je kandidat bosanskih Srba koji negira genocid  izabran da vlada općinom, je drugi katastrofalni moralni propust međunarodne zajednice. Izbor kandidata bosanskih Srba koji negira genocid može se smatrati završni čin genocida koji je počeo u Srebrenici 1992-1995. Ono što bosanski Srbi nisu zavrsili 1995. godine, sada su postigli kroz politički manevar u 2016., a međunarodna zajednica je još jednom tihi svjedok.

Kada je Dejtonski mirovni sporazum zvanično priznao entitet Republike Srpske 1995. godine, to je, tragično bila nagrada za uspješan genocid. Osim toga, kao što je ugrađen entitet Republika Srpska u Aneks IV Dejtonskog sporazuma – Ustava Bosne i Hercegovine i legitimitet entiteta Republike Srpske i njegovih teritorijalnih granica, je ništa manje od onoga što je legalizacija genocida. Sada je izborna pobjeda novoizabranog gradonačelnika Mladena Grujičića, za preživjele žrtve, razorna politička afirmacija genocida.

Nema sumnje da je negiranje genocida koji praktikuje novoizabrani gradonačelnik Srebrenice je i službena politika entiteta Republike Srpske, kao i Srbije. Dodatno negiranje genocida, entitet Republika Srpska praktikuje veličanjem osuđenih ratnih zločinaca. Pored  pobjeda onog koji ne priznaje genocid, što potvrđuje i izborna komisija, Narodna skupština entiteta Republike Srpske je dodjelila nagrade osuđenim ratnim zločincima Radovanu Karadžić, Biljani Plavšić, i Momčilu Krajišnik.

Veličanje osuđenih počinitelja genocida ukazuje ne samo da su zločini bili prihvatljivi, već čak i pohvaljeni.Priznanja osvjedočenim i presuđenim ratnim zločincima je užasna poruka za sve normalne ljude i cijeli dobronamjerni svijet, uvreda za žrtve i ruganje istini i pravdi. Politički establišment manjeg bosanskohercegovačkog entiteta je ovim činom još jednom pokazao da je na strani počinilaca genocida. U modernoj Evropi ne može biti mjesta za veličanje osoba osuđenih za najteže zločine protiv čovječnosti. Slaviti djela osuđenih ratnih zločinaca jasno pokazuje da nije u interesu političkog establišmenta manjeg bosanskohercegovačkog entiteta trajno pomirenje i miran suživot, koji su ključni za budućnost stabilne i sigurne Bosne i Hercegovine.
 
Poricanja genocida i veličanje osuđenih ratnih zločinaca je ponižavajući i zastrašujući za preživjele žrtve, a nema sumnje da i sprečava mnoge izbjeglice da se vrate u svoje domove u entitet Republika Srpska iz koje su prisilno protjerani. Takva taktika da obeshrabri izbjeglice u povratak je direktno kršenje Aneksa 7 Dejtonskog mirovnog sporazuma, koji osigurava zaštitu prava na povratak, bez zastrašivanja, proganjanja ili diskriminacije.
 
Osim toga, predsjednik entiteta Republike Srpske upravlja i prijeti raznim referendumima koje su dizajnirani da podrivaju nadležnost nacionalnih sudova i državnih vlasti, kao i da destabilizira nacije i regije. Takva strategija aktivne destabilizacije je opasnost za nacionalnu sigurnost Bosne i Hercegovine. Stoga, mi tražimo od međunarodne zajednice da odgovori odlučno na ovu drugu izdaju Srebrenice. Prvo, tako da tko negira genocid, ne može postati gradonačelnik. Postoje izvještaji o nepravilnostima i prevarama koje treba istražiti. Drugo, oni koji negiraju genocid i koji veličaju počinioce genocida u entitetu Republika Srpska treba smatrati odgovornim. Oni koji krše Aneks 7 Dejtonskog mirovnog sporazuma trebaju da budu kažnjeni ili procesuirani. Konačno tražimo zaštitu stanovnika bošnjačke nacionalnosti u Srebrenici, kao i da se zaštiti grad Srebrenica i Potočari Memorijalni centar.
 
Kada se rezultati izbora utvrđuju unaprijed prema rezultatima genocida, ne može reći da su se izbori dogodili u okviru prava. Tražimo da se međunarodna zajednica vrati pravilu prava u entitetu Republika Srpska za preduzimanje inicijative za ponovno ujedinjenje Bosne i Hercegovine kroz ustavne reforme, i kroz stvaranje zakona protiv negiranja genocida i protiv veličanje ratnih zločinaca. Nemojmo biti tihi u ovom trenutku. Neka se konačno riješi da nikada ne zaboravimo genocid u Srebrenici i da se odupremo drugom padu Srebrenice. Treba istrajati zajedno u borbi za istinu i pravdu u Bosni i Hercegovini.


Potpisnici:

Ramić Emir, profesor političkih nauka, Direktor Instituta za istraživanje genocida, Kanada
Francis Boyle, profesor međunarodnog prava na Univerzitetu Illinois, bivši predstavnik  BiH na Međunarodnom sudu pravde
David Pettigrew, Ph.D., profesor filozofije, Southern Connecticut State University, član, član Upravnog odbora, Yale univerziteta studija za genocid, član Upravnog odbora, Bosansko američkog instituta za genocid i obrazovanje, Chicago
Marko Attila Hoare, vanredni profesor na Univerzitetu Kingston
Ausma Zehanat Khan, profesor međunarodnog prava sa posebnomspecijalizacijom u oblasti istraživanja ratnih zločina i vojnih intervencija na Balkanu
Judith Armata, advokat, istaknuti aktivista ljudskih prava i sloboda, novinarka koja je pratila suđenje Slobodanu Miloševiću u ime Koalicije za međunarodnu pravdu
Eldin Elezović, predsjednik Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike
Esad Duraković, Akademik, član Internacionalnog ekspertnog tima Institut za istraživanje genocida Kanada
Tanja Softić, profesor umjetnosti, Odjel za umjetnost i historiju umetnosti, Univerzitet u Richmond
Janja Beč-Neumann, profesor, sociolog, istraživač genocida, pisac i predavač, fokusirajući se uglavnom na prostoru bivše Jugoslavije, nominacija za Nobelovu nagradu za mir 2005., počasni građanin općine Ključ 2005. godine, Raphael Lenkin nagrada 2015. godine, nagrada za mir Udruženja knjižara i izdavača Njemačke 2014. godine
Smail Čekić, profesor historije, Univerziteta u Sarajevu, bivši direktor Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu
Ferid Muhić, profesor filozofije na Univerzitetu Sv. Ćirilo i Metodije, Skopje
Husein Kavazović, Reisu - l- ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini
Senadin Lavić, predsjednik Bošnjačke kulturne zajednice "Preporod", Sarajevo
Hariz Halilović, vanredni profesor, viši istraživač Centra za globalno istraživanje Univerziteta RMIT, Melbourne 
Mujo Begić, profesor, direktor Instituta za nestale osobe, Bihać, Bosna i Herzegovna
Mustafa Cerić, bivši Reisu - l -ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i predsjednik Svjetskog bošnjačkog kongresa
Ida Sefer Roche, Direktor Bosansko-američkog instituta za genocid i obrazovanje

Vijesti: