Saopštenje za javnost Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike, Ogranak za Kanadu i Instituta za istraživanje genocida Kanada

27. juni 2010.

 

Saopštenje za javnost Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike, Ogranak za Kanadu i

Instituta za istraživanje genocida Kanada

 

Gromoglasna tišina je odjeknula u prostorijama parlamenta Kanade na dan 18. juna 2010. godine, kad se  premijer Stephen Harper usprotivio prihvatiti načela istine i pravde u vezi genocida u Bosni i Hercegovini i pogotovo genocida u Srebrenici. Tim činom je svojeručno uskratio načela zakona, pravosuÄ‘a i zakonodavnosti kanadskom parlamentu i kanadskom izbornom tijelu.

 

Bošnjačko-kanadska zajednica je u proteklih pet godina, na demokratski način, nastojala utjecati na članove kanadskog parlamenta i ministre vlade Kanade da konačno i službeno priznaju da je protiv Bosne i Hercegovine, meÄ‘unarodno priznate države i pogotovo protiv Bošnjaka i Bošnjaka u Srebrenici, počinjen zločin genocida koji je, kao što cijela svjetska javnost zna, i počinjen i sudski utvrÄ‘en.

 

Oni, kojima su sva ljudska prava i slobode bile uskraćene terorističkim divljanjem i oružanom silom na osnovi vjerske i nacionalne mržnje, obratili su se predstavnicima izbornog tijela Kanade da ih podrže u časnoj borbi za istinu i pravdu tako da bi se dan 11.juli označio kao dan sjećanja na žrtve najgoreg zločina koji jedna oružana sila može planirano uraditi nad jednim narodom, zločina genocida, tako da se taj zločin nikad ne zaboravi i nikad više ne počini nikome.

 

U proteklih pet godina su preživjele žrtve genocida u Bosni i Hercegovini poslale svakom članu parlamenta Kanade po deset pisama, a svakom ministru vlade Kanade po dvadeset pisama, zahtijevajući istinu i pravdu u ime žrtava genocida i pogotovo genocida u Srebrenici. Većina političkih stranaka koje sačinjavaju parlament Kanade je prihvatila podržati prijedlog da se dan 11. juli službeno u Kanadi proglasi danom sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici.

 

Premijer Stephen Harper se  postavio na žalost kanadske i svjetske intelektualne, kulturne i političke javnosti iznad najviših sudskih institucija na svijetu koje su utvrdile genocid u Srebrenici. Premijer Stephen Harper se  postavio iznad žrtava najgoreg zločina, zločina genocida. Pošto je Kanada članica Vijeća za uspostavljanje mira u Bosni i Hercegovini i kao takvoj joj je dano upravljati Bosnom i Hercegovinom,  zaključak je da za Bošnjake i Bosance i Hercegovce nema pravde niti u Kanadi a niti u Bosni i Hercegovini, što mi kao demokratski orijentirani graÄ‘ani nikada nećemo priznati kao svoju ljudsku, političku i kulturnu opciju.

 

Gospodine Stephen Harper suoćeni sa nepobitnom istinom vi se trebate izvinuti kanadskim Bošnjacima, žrtvama zločina genocida u Bosni i Hercegovini, najgoreg zločina poslije holokausta u Europi i svim KanaÄ‘anima - prijateljima pravde i istine za ne poštovanje činjenica o zločinu genocida u Bosni i Hercegovini, a posebno genocida nad Bošnjacima u Srebrenici.

 

Gospodine Stephen Harper kanadska javnost zna da genocid u Srebrenici nije pitanje pojedinca i njegovog mišljenja, to je pravosudno priznata činjenica na MeÄ‘unarodnom krivičnom tribunalu za područije bivše Jugoslavije i MeÄ‘unarodnom sudu pravde.

 

Gospodine Stpehen Hraper napominjemo da sa vašim jeftinim političkim igrama o genocidu u Bosni i Hercegovini i posebno o genocidu u Srebrenici nema pregovaranja.

 

Gospodine Stephen Harper podućavamo vas da je Sudac Theodor Meron, koji je preživio Holokaust, predsjedavao je Krstićevoj žalbi i podržao je presudu, u kojoj je jasno bilo izjavljeno slijedeće: “Nastojeći eliminirati dio bosanskih Muslimana, snage bosanskih Srba su počinile genocid.  Njima je cilj bio istrebljenje nekih četrdeset hiljada bosanskih Muslimana žitelja Srebrenice, grupe koja je bila karakteristična bosanskim Muslimanima općenito. Oni su oduzeli ličnu imovinu i lične dokumente svim muškim muslimanskim zatvorenicima, vojnim i civilnim, starim i mladim, te namjerno i metodično ih ubili isključivo na osnovi njihovog identiteta. Snage bosanskih Srba su bile svjesne, kad su pošli putem tog genocidnog poduhvata, da će zlo koje su počinili nastaviti nositi štetu bosanskim Muslimanima. Sud izjavljuje jednoglasno da zakon osuÄ‘uje, u propisanim terminima, duboku i dugotrajnu povredu koja je počinjena, i naziva masakr u Srebrenici svojim pravim imenom genocid. Oni koji su odgovorni nositi će to breme i to će služiti kao upozorenje onima koji u budućnosti mogu pomišljati počinjavanje takvog strahovitog zla.“

 

Gospodine Stephen Harper znajte i ovo sudac MeÄ‘unarodnog suda pravde  Fouad Riad, izjavljuje: "U Srebrenici je hiljade ljudi pogubljeno i pokopano u masovne grobnice, stotine ljudi pokopani živi, žene i muškarci osakaćeni i zaklani, djeca ubijana pred očima njihovih majki, djedovi prisiljeni jesti jetru vlastitih unuka. To su doista prizori iz pakla, napisane na najmračnijim stranicama ljudske povijesti. "

 

Emir Ramic

Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike, Ogranak za Kanadu

Institut za istraživanje genocida Kanada

 

IZJAVE:

 

Izjava: g. Brian Masse, član Kanadskog parlamenta i sponzor rezolucije M – 416

"S velikim žaljenjem obavještavamo vas da je prijedlog Rezolucije M - 416 odbijen od strane Mnistra vanjskih poslova i Vlade Kanade. Tako se Kanada neće priključiti zemljama demokratskog svijeta koje su povodom 15. godišnjice od genocida u Srebrenici u svojim Parlamentima već usvojile rezolucije kojima proglašavaju 11. juli Danom sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici. Budite uvjereni da i ako nismo ostvarili naš cilj, vaš trud i odlično organizovana kampnaja i lobiranje je vrlo vrijedno. I ako je ovo tužan dan, naš i vaš glas i glas žrtava genocida više nije usamljen u Kanadskom Parlamentu. Premijer Stephen Harper je stavio veto na rezoluciju zbog termina genocid. Tako nemamo rezoluciju za 15. godišnjicu od genocida u Srebrenici. Ali o ovoj rezoluciji će se glasati u Kanadskom Parlamentu na sljedećem zasjedanju. Ja otkazujem svoj planirani put u Potačare – Srebrenicu – Bosnu i Hercegovinu iz protesta prema Harperovom odbijanju rezolucije o genocidu, jer nije moguće žrtvama genocida u Srebrenici objasniti ovaj neodgovorni, nehumani potez kanadskog premijera”.

 

Izjava: g. Robert Oliphant, član kanadskog parlamenta i sponzor Bill 533 – Zakon o oblilježavanju 11 jula u Kanadi kao Danom sjećanje na žrtve genocida u Srebrenici

“Zadovoljstvo mi je da predstavim akt koji želi da uspostavi kanadski nacionalni Dan Sjećanja na Srebrenicu koji bi se obilježavao svakog 11. jula. U julu 1995,više od  8,000 Bošnjaka  su masakrirani u regionu Srebrenice u Bosni i Hercegovini u zaštičenoj zoni UN-a, od strane snaga bosanskih Srba. Ovo je bilo največe masovno ubijanje u Evropi od Drugog svjetskog rata. MeÄ‘unarodni krivični tribunal za područije bivše Jugoslavije i MeÄ‘unarodni sud pravde u Hagu zaključili su da je masakar u Srebrenici genocid. TakoÄ‘e, rezolucije koje osuÄ‘uju genocid su izglasane u Evropskom Parlamentu kao i u američkom Predstavničkom Domu i Senatu. Proteklog marta, predsjednik Srbije izdao je puno državno izvinjenje te podržao odluku Medjunarodnog suda pravde. Prepoznavajući devastirajuće efekte vezane za genocid u Srebrenici u Julu 1995. godine, ovaj akt bi pružio mogućnost svim KanaÄ‘anima da stanu zajedno sa članovima bošnjačko – kanadske zajednice i dijele njihovu bol i respektuju sjećanje na te ljude i djecu koji su masakrirani. Pošto se približavamo 15-oj godišnjici ovog masakra, nadam se da će ovaj akt služiti kao korak u pravom pravcu koji će ultimativno obezbjediti barem prividnu utjehu preživjelim žrtvama genocida bošnjačkoj zajednici  u Kanadi. Neka uspomena na one koji su ubijeni u genocidu nekad ne izblijedi”.

 

 

Izjava: g. Francine Lalonde, član kanadskog parlamenta, glasnogovornik za vanjske poslove Bloc Quebecois

"Bloc Quebecois prepoznaje važnost za Quebek, Kanadu i meÄ‘unarodnu zajednicu obilježavanje spomena na strašne i tragične dogaÄ‘aje u Srebrenici u julu 1995. Gotovo 8.000 bosanskih Muslimana ubijeno je tamo od pripadnika paravojnih snaga bosanskih Srba. Mnoga kršenja Ženevskih konvencija počinjena su tu, posebice deportacija hiljada žena, djece i starijih osoba i silovanje mnogih žena. Bilo koji proces ozdravljenja i pomirenja počinje prije svega memorijom zločina. MeÄ‘unarodna zajednica ima odgovornost da ući iz tih dogaÄ‘aja koji se opisuju kao "genocid" od strane MeÄ‘unarodnog suda pravde, kako bi se spriječio njihov povratak i omogućilo potrebno nacionalno pomirenja u Bosni i Hercegovini. Zbog toga bloka Quebecois podržava uspostavljanje Dan sjećanja na genocid u Srebrenici. Više od 60 godina nakon Opće deklaracije o ljudskim pravima i Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, ratificiranih od strane Opće skupštine Ujedinjenih naroda 1948, meÄ‘unarodna zajednica mora nastaviti rad kako bi se osiguralo istina o dogaÄ‘ajima u Srebrenici. Pregled zločine počinjenih tokom sukoba u bivšoj Jugoslaviji još uvijek nije dovršen, kao uslov trajnog mira u regiji i uspostavu procesa pravde. Bloka Quebecois će i dalje pratiti ovo pitanje i nastojati osigurati da Harperova vlada da svoj doprinos  naporima meÄ‘unarodne zajednice za stabilnost, mir i trajno pomirenje na ovom području”.

 

Izjava: Marlene Jennings, član kanadskog parlamenta

Bez oklijevanja, mi Kanadski Liberali su označeni masakar u Srebrenici kao genocida. Zbog rasne, etničke, vjerske ili političkih pripadnosti, neke zemlje su nastojali uništiti čitavu populaciju kršenjem njihovih prava na život. KanaÄ‘ani su izgubili članove svojih porodica u tim genocidima. Naša je odgovornost da prihvatimo sjećanje na te žrtve, kao dokay na na besmislenost tih sadističkog zločina. Kanada mora služiti kao primjer za svijet da se svi narodi, bez obzira na boju, nacionalnost, religija mogu živjeti s dostojanstvom i poštovanjem. Pod prethodnim liberalnim vladama, Kanada se pozicionirala u svijetu kao lider u poštovanju i zaštiti ljudskih prav.  Liberalna partija Kanade se zalaže za  zaštitu prava čovjeka u svijetu. U tom duhu ponovljam moju podršku za  inicijativu da se u Kanadi proglasi 11. juli Danom sjećanja na Srebrenicu ".

 

Izjava: Hon. Bob Rae,  Member of the Canadian Parliament

"Nikada nije prekasno za početak službenog sjećanja na strašne zločine koji su se dogodili u Bosni i Hercegovini izmeÄ‘u 1992 i 1995. Razumijem važnost  Dana sjećanja na žrtve genocida u Bosni i Hercegovini u Kanadi.  Ja ću biti sretan da pomognem usvajanje rezolucije u parlamentu".

 

Izjava: Christiana Schwarz-Schillinga

“Ja sam  zaprepašten negiranjem zločina genocida u Srebrenici od strane kanadskog premijera Stephena Harpera i njegovom  sljepoćam o ovom pitanju. Ja u potpunosti podržavam sadržaj saopcenja od strane Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike, Kanadski ogranak i Instituta za istraživanje genocida Kanada”.

 

Izjava : Profesor Marko Attila Hoare

« Veto premijera Kanade na rezoluciju o genocidu u Srebrenici  je sramotan, kao i uloga Kanade u bosanskom ratu. Genocid u Srebrenic se ne dokazuje rezolucijama poltičara ili parlamenata. Genocid u Srebrenici je dokazan pravosnažnim presudama MeÄ‘unarodnog krivičnog tribunala za područije bivše Jugoslavije i MeÄ‘unarodnog suda pravde u Hagu. Bez obzira na stav pojedinih politčara ili parlamenata ova pravna činjenica oba suda u Hagu je pravna realnost ».

 

Izjava: Profesor Francis A. Boyle, Advokata za Majke Srebrenice i Podrinja

 "Kanadski premijer Stephen Harper je svojim vetom na rezoluciju o genocidu u Srebrenici postao pomagać zločincu, čije krivično djelo je dokazano na  MeÄ‘unarodnom krivičnom tribunalu za područije bivše Jugoslavije i MeÄ‘unarodnom sudu pravde, kao zločin genocida u Srebrenici, unatoč činjenici da je Kanada  ugovorna stranka Konvencije o genocidu iz 1948 . To nije na tragu  obećanja "Never again!" u Kanadi ".

 

Izjava: g. David Pettigrew-a, doktora filozofskih nauka i profesora filozofije na Southern Connecticut State University, SAD :

„Gosp. Brian Masse, član Parlamenta Kanade za područje zapadni Windsor, javlja da je Premijer Stephen Harper izjavio da on neće podržati niti jednu rezoluciju u spomen na Srebrenicu ukoliko ta rezolucija uključuje riječ „genocid“. Ako je ovo stvarno činjenica, onda mi moramo podići slijedeći protest. Ubistvo od više nego 8000 civila, Bošnjaka, u Srebrenici u julu 1995 je, u stvari, službeno označeno kao „genocid“ od strane dvije sudske institucije, a to su  MeÄ‘unarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju, (MKSJ), i MeÄ‘unarodni sud pravde. Dapače, počiniteljima groznog zločina u Srebrenici su izrečene dvije presude za  genocid i dvije presude za „pomaganje i hrabrenje“ u genocidu. Stoga je ovdje potpuno jasno da se ne može govoriti o tragediji Srebrenice ako se, istovremeno, ne govori o genocidu. Štoviše, u nedavnoj presudi, dana 10. juna 2010. godine, u slučaju „Popović i drugi“, MKSJ je izjavio da „obim i priroda operacije ubistva, s šokirajućim brojem izvršenih ubistava, sistematskim i organiziranim načinom na koji je to izvršeno, ciljanje i nezaustavljiva potjera žrtava, i očita namjera - razvidna iz dokaza - da se eliminira svaki bošnjački muškarac koji je bio uhvaćen ili se je predao dokazuje, van razumne sumnje, da je ovo bio genocid“ (naši navodni znakovi).  Stoga smo uvjereni da će g. Stephen Harper, premijer Kanade, biti osjetljiv prema činjenici da bi oni koji su bili žrtve eliminacije prema ciljevima vodstva Republike srpske, kao i njenog vojnog štaba, bili uznemireni u znanju da voÄ‘a jedne razvijene demokratske zemlje, u kojoj svi uzimaju istinu i pravdu za ideale, i u kojoj se poštuje vlada zakona, neće javno priznati dokumentiran zločin genocida koji je bio usmjeren protiv njihovih osoba, njihovih zajednica, njihove kulture i, u stvari, protiv njihovog povijesnog postojanja kao takvog i sjećanja na to. Nadalje, mi smo uvjereni da će se g. Stephen Harper, premijer Kanade, složiti da je neizbježan čin na putu do pravde i pomirenja u društvu kao Bosna i Hercegovina, nakon sukoba i nakon genocida, u tome da se odgovorno prizna zločin genocida.  Ako se to ne učini bi označilo ustrojstvo s onima koji su uključeni u negiranje genocida, zajedno s trenutnim premijerom Republike srpske, Miloradom Dodikom. Većina članova parlamenta, kroz cijeli spektrum političkih stranaka zastupljenih u Parlamentu Kanade, su izjavili dati podršku prijedlogu da se 11. dan jula označi kao dan sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici. G. Lawrence Cannon, ministar vanjskih poslova, je isto tako preporučio prihvaćanje prijedloga. Kako se bliži 15-godišnjica genocida u Srebrenici, godišnjica koja će svjedočiti ukapanju nekih osam stotina žrtava čiji su ostaci bili naÄ‘eni i izvaÄ‘eni u napornom procesu iskapanja iz masovnih grobnica, mi zahtjevamo od premijera Kanade, g. Stephen Harper-a, da razmisli o svojoj poziciji u vezi Prijedloga 416, i da se proglasi dan 11. jula kao Dan sjećanja na Srebrenicu“.

 

 

Izjava: gđe. Safia Soliman, koja je savjetnik za razvoj zajednica u Velikoj Britaniji:

 

„Nakon prestanka ratovanja u Bosni i Hercegovini, putem potpisivanja Daytonskih sporazuma, slijede ove činjecice:

Sistematski zločin genocida prootiv Bošnjaka i Bosanaca i Hercegovaca, u periodu 1992-1995 je bio dobro dokumentiran i objavljen.

Neki od onih koji su počinili genocidni „zločin protiv ljudskosti“ u BiH su bili podvrgnuti javnom pravnom procesu i presuÄ‘eni krivima u Haagu.

Otvaranja i iskapanja nekih od mnogih masovnih grobnica s tjelesnim ostacima Bošnjaka, od strane stručnjaka meÄ‘unarodne zajednice , su isto tako bila dobro dokumentirana i objavljena.

Veliki broj mladih ljudi koji su bili rođeni kao posljedica silovanja su živi dokaz tog zločina i nosit će brazgotine svog nasljeđa vjerovatno tokom cijelih svojih života. Oni će isto tako nositi genetske znakove silovatelja koji su ih začeli, kao i svojih majki.

Priznavanje dana sjećanja na sve žrtve u Srebrenici, bez obzira na to je su li oni nastradali ili sve to preživjeli, ne bi smjelo predstavljati nikakvu poteškoću niti jednoj državi ( i niti jednom političkom zastupniku ) koja je potpisnica meÄ‘unarodne Konvencije o ljudskim pravima.

Stoga se nameće Kongresu Bošnjaka Sjeverne Amerike, Kanada, i Institutu za istraživanje genocida, Kanada, da formalno zahtjevaju od premijera Kanade, g. Stephen Harper-a, da on izjavi koji su razlozi za njegovo ne-prihvaćanje ustanovljivanja dana priznanja i sjećanja na genocid ljudi u Srebrenici, pogotovo kad su mnogi članovi parlamenta Kanade, kao i lokalnih vlasti, podržali taj prijedlog.

Ljudska prava se odnose na sva ljudska bića bez obzira na rasu, geografsku lokaciju, boju kože, jezik, kulturu, spol, i uključuju sve koji su drugačije omoćeni, bez predrasuda. Genocid nikad ne smije biti neprimjetan.

Dok svijet ulaže značajne napore u suprotstavljanju meÄ‘unarodnom terorizmu, zašto je to tako očito teško označiti i privesti pravdi one koji su već počinili grozan zločin genocida u koncentracionim logorima i drugdje, u sred Europe u dvadesetom stoljeću? Zašto je to tako očito teško jednostavno proglasiti „Dan sjećanja“ za sve žrtve, u ovom slučaju prošle i današnje stanovnike Srebrenice?“

 

Izjava: g. akademik dr. Esad Durakovic, redovni profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu

“U vezi sa davanjem veta na usvajanje Rezolucije o genocidu u Srebrenici u kanadskom Parlamentu, od strane kanadskog premijera gospodina Stephena Harpera, izražavam svoje duboko ogorčenje i osudu takvog postupka kao izrazito antihumanističkog i politički pogrešnog čina. Genocid u Srebrenici utvrÄ‘en je presudom MeÄ‘unarodnog suda pravde i stoga je veto gospodina Harpera i čin koji je u direktnom sukobu sa mÄ‘unarodnim pravom i poretkom. Neshvatljivo je i neprihvatljivo da ljudi na tako visokim pozicijama amnestiraju pravno utvrÄ‘eni masovni zločin najvišega reda, ali se takvim činom istovremeno omogučavaju budući masovni zločini”.

 

 

Izjava: Predsjednika  BZK „Preporod“, Prof. dr. Senadin  Lavić

GENOCID U SREBRENICI SUDSKI JE DOKAZAN

“Ovim pismom dajemo podršku Kongresu Bošnjaka Sjeverne Amerike: Ogranku za Kanadu, Institutu za istraživanje zločina genocida u Kanadi i svim Bošnjacima Sjeverne Amerike. Molimo vas da nastavite borbu u zastupanju interesa države Bosnu i Hercegovinu te da ne odustanete od rezolucije o Srebrenici.

Stradanje Srebrenice u ratu protiv Bosne i Hercegovine odvijalo se i svih proteklih godina nakon julskih dana 1995. godine kroz sramno ponašanje ljudi koji nastoje genocid u Srebrenici staviti u službu svojih političkih i ideoloških igara. Tako je 18. juna 2010. godine premijer Kanade Stephen Harper negirao zločin genocida nad Bošnjacima Srebrenice, nepristajući da podrži prijedlog da se u Kanadi 11. juli proglasi Danom sjećanja na genocid u Srebrenici. Većina političkih stranaka u Parlamentu Kanade prihvatila je da podrži prijedlog da se u Kanadi 11. juli službeno proglasi Danom sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici. Sasvim ispod demokratske i civilizacijske razine Konzervativna partija Kanade, koju predvodi premijer Harper, uslovila je prihvatanje rezolucije o Srebrenici izravnim udarom na samo biće Bošnjaka. Harper i njegovi sljedbenici tražili su od Bošnjaka Kanade da se iz rezolucije izbaci nacionalno ime Bošnjak i umjesto njega stavi termin bosanski narod čime bi se prikrilo ime žrtve. Pored toga, konzervativci su tražili da se umanji broj žrtava genocida u Srebrenici s više od 8000 na manje od 7000 te da se iz rezolucije izbaci termin genocid. Ovdje treba upoznati javnost da je politički mentor premijeru Stephenu Harperu bivši premijer Brian Mulroney, koji je poznat po tome što je na Vidovdan 1992. godine na četničkom skupu u Hamiltonu, obraćajući se četnicima Kanade, javno rekao da je „srpski sin“. 

U Srebrenici 11. jula 1995. godine ubijani su ljudi koji pripadaju bošnjačkom narodu. U Srebrenici su ubijani Bošnjaci! Ubijani su ljudi, graÄ‘ani Bosne i Hercegovine – neovisne evropske države – pred očima cijelog svijeta. Ubijani su žene i muškarci, od novoroÄ‘enčeta do starica i staraca. U činu genocida učestvovalo je više hiljada Srba. Zločin su počinili velikosrpski barbari koji su pokušali sakriti stotine masovnih grobnica širom Podrinja. I danas to čine. Bošnjaci još uvijek traže ostatke tijela svojih najbližih i sahranjuju ih u Potočarima i u drugim grebljima. Velikosrspki lobi, takoÄ‘er, širom svijeta učestvuje u počinjenom zločinu, pokušavajući prikriti genocid koji je počinjen u ime srpskog naroda te relativizirati i obesmisliti genocid u Srebrenici. Relativiziranjem se dovršava genocid nad Bošnjacima Srebrenice te Bosne i Herecegovine. Tačan naziv za zločin nad Bošnjacima Srebrenice jeste termin genocid. Oko tog termina niko nema pravo da pregovara i da ga zamjenjuje nekim drugim koji krivotvori sadržaj počinjenog zločina.

Internacionalni krivični tribunala za bivšu Jugoslaviju je u slučaju „Krstić“ jednoglasno odlučio da je u Srebrenici počinjen zločin genocida. Isto tako, Internacionalni sud pravde u Hagu u februaru 2007. godine, povodom Tužbe Bosne i Hercegovine protiv Srbije za genocid, presudio je da je u Srebrenici izvršen genocid i da je Srbija bila dužna da onemogući taj zločin. U civiliziranom svijetu  sudske istine se prihvataju s uvažavanjem i o njima se ne pregovara. One su nesumnjive i obavezujuće. Sudske istine se moraju ispoštovati. To bi, naravno, trebao znati premijer Kanade S. Harper, koji je postao glasnogovornik velikosrpskog lobija i četnika Kanade.

Jasno je da je pokušaj prikrivanja i negiranja genocida u Srebrenici sastavni dio plana onih koji su genocid nad Bošnjacima osmislili i proveli. Genocid u Srebrenici u julu 1995. godine počinjen je kao plansko-organizirani zločin velikosrpskog agresora na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Miloševićev režim u Beogradu bio je osnovni pokretač mnogih zločina na tlu bivše države. Svi oni koji danas negiraju genocid u Srebrenici postaju saučesnici velikosrpskog zločina nad graÄ‘anima Bosne i Hercegovine i svrstavaju se u skupinu zločinaca i ubica.

Genocid u Srebrenici je sudski dokazan i nije predmet bilo kakvog pregovaranja ili političkog nadmudrivanja, već neumitno ustanovljena istina. Molimo Bošnjake Kanade da s drugim odvažnim graÄ‘anima Kanade, kakvi su Robert Oliphant, Brian Masse, Pierre Pettigrew, Jean Augustine, Lawrence Cannon, Francine Lalonde i mnogi drugi, nastave svoju plemenitu borbu za istinu i pravdu ».

 

Izjava : g. Smail ÄŒekić, Profesor Fakulteta političkih nauka i Direktor Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i meÄ‘unarodnog prava, Univerzizeta u Sarajevu

« Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i meÄ‘unarodnog prava Univerziteta u Sarajevu sa žaljenjem je dobio informaciju od Profesora Emira Ramića, Direktora Instituta za istrazivanje genocda Kanada da Kanadski premijer Stephen Harper negira relevantne historijske činjenice o dogaÄ‘ajima u Republici Bosni i Hercegovini na kraju XX stoljeća, a posebno agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocid nad Bošnjacima. Institut, kao autonomna naučno-istraživačka institucija, članica Univerziteta u Sarajevu, od svog fomiranja, naučno-teorijski i naučno-empirijski istražuje genocid i druge oblike zločina protiv čovječnosti i meÄ‘unarodnog prava, prati dogaÄ‘aje, sudske procese, organizuje okrugle stolove, naučne skupove, regionalne i meÄ‘unarodne konferencije, te prisustvuje meÄ‘unarodnim konferencijama koje organizuju razni svjetski instituti i naučne ustanove, gdje, na strogo naučnoj, objektivnoj osnovi, pored ostalog, iznosi činjenice o karakteru rata i prirodi počinjenih zločina u Republici Bosni i Hercegovini. Istraživanje genocida i drugih oblika zločina protiv čovječnosti i meÄ‘unarodnog prava kao najopasnije asocijalne pojave, pogubne po društvo, predstavlja jednu od najhumanijih društvenih aktivnosti, jer same činjenice o tim najtežim kršenjima meÄ‘unarodnog humanitarnog prava, koje Institut istražuje dovoljna su opomena na tu društveno negativnu i pogubnu pojavu. U tom smislu Kanadskom premijeru Stephenu Harperu Institut iznosi bitne činjenice o dogaÄ‘ajima u Bosni i Hercegovini na kraju 20. Stoljeća, na osnovu kojih treba da promjeni svoju odluku:

 

Mnogobrojni relevantni izvori različite provenijencije pouzdano ukazuju na dvije početne i osnovne, bitne, fundamentalne postavke i odredbe savremenih događanja i događaja u Republici Bosni i Hercegovini na kraju XX stoljeća:

prvo, na Republiku Bosnu i Hercegovinu je izvršena klasična oružana agresija, odnosno zločin protiv mira i sigurnosti čovječanstva, što je po osnovnom shvatanju i definiciji meÄ‘unarodni oružani sukob i

drugo, na okupiranim teritorijama Republike Bosne i Hercegovine i gradovima u opsadi nad Bošnjacima je izvršen najteži zločin - zločin genocida.

 

Imajući u vidu prethodno navedene bazne postavke, radi historijske istine neophodno je podsjetiti na bitne činjenice utvrđene na osnovu izvorne i relevantne dokumentacije:

-           srpski nacizam je ponovo - tokom posljednje decenije XX stoljeća - generirao najteže zločine koji su poznati čovječanstvu;

-           srpska nacionalistička elita (politička, intelektualna i crkvena) je, na temelju velikodržavnog projekta Velike Srbije (“svi Srbi u jednoj državi”), devedesetih godina XX stoljeća dovela do unutrašnje krize u SFRJ i razbila zajedničku državu;

-           Republika Srbija je izmjenom Ustava od 28. septembra 1990. praktično izvršila secesiju (od SFRJ) i preuzela funkcije samostalne, suverene i nezavisne države, čime je sama izuzeta iz pravnog sistema SFRJ, što je po  zakonima SFRJ predstavljalo najteže krivično djelo;

-           agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocid nad Bošnjacima čine suštinu zajedničkog zločinačkog poduhvata država SRJ (Srbije i Crne Gore) i Republike  Hrvatske, njihovih rukovodstava i brojnih rukovodilaca političkog, vojnog, policijskog i upravnog vrha, te njihovih petokolonaša, kolaboracionista i plaćenika;

-           namjera tog zločinačkog čina, utemeljena na srpskom i hrvatskom velikodržavnom projektu, imala je cilj da zauzme Republiku Bosnu i Hercegovinu kao državu, te “konačno rješenje” muslimanskog pitanja - potpuno istrebljenje Bošnjaka ili njihovo svoÄ‘enje na beznačajnu etničku skupinu. U funkciju tih zločinačkih aktivnosti poslušno su se kao saradnici i izvršioci, stavili servilni petokolonaši iz Bosne i Hercegovine (“Hrvatska Zajednica Herceg-Bosna”, “Republika Srpska” i “Autonomna Pokrajina Zapadna Bosna”) i Republike Hrvatske (“Republika Srpska Krajina”);

-           radi ostvarivanja navedenog zločinačkog poduhvata preduzete su sljedeće aktivnosti: razbijen je ustavni koncept odbrane SFRJ; smanjena i razoružana Teritorijalna odbrana Bosne i Hercegovine i još nekih konstitutivnih elemenata Federacije; JNA je od antifašističke i multietničke, “transformisana” u velikosrpsku vojsku; obnovljeni su i eskalirali i Velikosrpski i Velikohrvatski pokret; utvrÄ‘eni su metodi, mehanizmi i postupci planiranja i pripremanja zločina; postignut je načelan dogovor o uništenju Bosne i Hercegovine (marta 1991.); omeÄ‘avane su granice Velike Srbije i Velike Hrvatske; organizovana je i naoružana peta kolona (velikosrpska i velikohrvatska) susjednih država u Bosni i Hercegovini; komandovanje na okupiranim teritorijama objedinjeno je u rukama šefova susjednih država - okupacionih sila; zauzete su polazne pozicije za agresiju i druge zločinačke aktivnosti, uključujući i genocid nad Bošnjacima;

-           agresija na Bosnu i Hercegovinu i genocid nad Bošnjacima su isplanirani (intelektualno, ideološki, politički, vojno, ekonomski, medijski, obavještajno, psihološki, itd.), sa jasno postavljenim ciljem, nareÄ‘eni sa nadležnih političkih i vojnih mjesta i izvršeni planski, sistematski i organizovano. Poznate su države agresori, zatim ideolozi, planeri, naredbodavci, izvršioci i saradnici, te kako su zločini izvršeni i zbog čega su izvršeni;

-           genocid nad Bošnjacima u Bosni i Hercegovini je dobro osmišljen i izvršen planski, sistematski i organizovano, uz, nažalost, masovno učešÄ‡e srpskog naroda. Samo u genocidu nad Bošnjacima Bosne i Hercegovine u sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija Srebrenici, jula 1995. učestvovalo je (po raznim osnovama i na različite načine), prema istraživanjima Vlade Republike Srpske, preko 25.000 ljudi;

-           za istrebljenje Bošnjaka, meÄ‘unarodnim humanitarnim pravom zaštićene grupe (nacionalne, etničke i vjerske), postojala je genocidna zločinačka namjera i genocidni plan (postoje, pored ostalog, naredbe za izvršenje genocida, uključujući i formiranje konclogora). Slobodan Milošević je “bio učesnik u udruženom zločinačkom poduhvatu, koji je uključivao i rukovodstvo bosanskih Srba, čiji su cilj i namjera bili da se djelimično unište bosanski Muslimani kao grupa” (ICTY, Tužilac protiv Slobodana Miloševića, Odluka po prijedlogu za donošenje oslobaÄ‘ajuće presude, Hag, 16. juni 2004.);

-           agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu je uz embargo na oružje i humanitarnu politiku Ujedinjenih nacija, Evrope i meÄ‘unarodne zajednice i meÄ‘unarodnu strategiju ignoriranja velikodržavnog fašističkog i genocidnog projekta Velike Srbije, bila sastavni dio Miloševićeve državne politike, u čije je ime najveći dio Bosne i Hercegovine okupiran, a Bošnjaci ubijani, protjerivani i odvoÄ‘eni u konclogore zbog njihove nacionalne, etničke i vjerske pripadnosti i zauzimanja njihove zemlje, pljačkanja materijalnih dobara i druge pokretne imovine, te otimanja i prisvajanja njihovih kuća i stanova i zatiranja tragova kulturnih i civilizacijskih tekovina;

-           kolaboracionisti velikosrpskog agresora (politički, vojni, policijski i upravljačko-izvršni potencijal Republike Srpske, odnosno zvanična vlast Republike Srpske) su pod neposrednim rukovodstvom, organizacijom, komandom, učešÄ‡em i podrškom države Srbije i Crne Gore / Savezne Republike Jugoslavije, koja je okupirala preko 70% teritorije Republike Bosne i Hercegovine, učestvovali u genocidu, zločinima protiv čovječnosti i ratnim zločinima nad Bošnjacima;

-           fašističko i genocidno rukovodstvo kolaboracionističke tvorevine Republike Srpske, na čelu sa Radovanom Karadžićem, Momčilom Krajišnikom, Biljanom Plavšić i drugima, koju je generirao srpski nacizam i na kostima ubijenih Bošnjaka inaugurirao genocidnu tvorevinu nazvanu republikom, imalo je genocidnu namjeru i genocidni plan o istrebljenju Bošnjaka po kojem je genocid vršen i izvršen;

-           u zauzimanju Srebrenice, sigurne zone Ujedinjenih nacija i izvršenju genocida nad Bošnjacima jula 1995. učestvovale su, pored vojnih i policijskih snaga kolaboracionističke, fašističke i genocidne Vojske Republike Srpske i Vojske Republike Srpska Krajina i oružane snage Savezne Republike Jugoslavije (Vojska Jugoslavije i Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srbije). Tako su neposredno u egzekucijama zarobljenih Bošnjaka učestvovali i pripadnici Vojske Jugoslavije i specijalne jedinice Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije;

-           genocid nad Bošnjacima je u skladu sa velikosrpskom genocidnom ideologijom, politikom i praksom, a po uzoru na fašizam i nacizam, (iz)vršen u kontinuitetu, sa manjim ili većim oscilacijama do kraja 1995. bez obzira na broj likvidiranih. Najmasovniji pokolji bili su u regijama od po desetak opština sa bošnjačkom većinom (stanovništva) u Podrinju, Bosanskoj posavini, te Potkozarju i u dolini Sane. Masovne grobnice i koncentracioni logori su bitni pokazatelji agresije i realizacije njene osnovne namjere - biološko i duhovno istrebljenje Bošnjaka, odnosno genocid nad tim narodom;

-           genocid nad Bošnjacima se i dalje prikriva, minimizira, relativizira i/ ili osporava, uključujući i presude meÄ‘unarodnih (ICTY i ICJ) i nacionalnih (Savezna Republika Njemačka i Bosna i Hercegovina) krivičnih sudova, kao i rezultate Komisije za istraživanje dogaÄ‘aja u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995. Vlade Republike Srpske i Radne grupe za provoÄ‘enje zaključaka iz konačnog Izvještaja Komisije za istraživanje dogaÄ‘aja u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995.;

-           permanentno i kontinuirano se izjednačavaju žrtve genocida i njihovi izvršioci, što je nedopustivo (sve više se govori samo o ratnim zločinima na svim “stranama”, čime se genocid i drugi oblici zločina protiv čovječnosti i meÄ‘unarodnog prava reduciraju samo na ratne zločine, što najblaže rečeno duboko vrijeÄ‘a istraživače ovih zločina, a pogotovo žrtve genocida) i na sasvim pogrešan način se unaprijed, bez ikakvog istraživanja, daju kvalifikacije o tako značajnom pitanju, kao što je karakter zločina, a što ne odgovara činjeničnom stanju i u suprotnosti je sa relevantnom dokumentacijom;

-           svjedoci smo nažalost, sve prisutnije pojave manipulisanja žrtvama genocida u Bosni i Hercegovini na kraju XX stoljeća, pri čemu se posebno aktivno angažuju kvazi-istraživači. Nosioci manipulacija su različiti i raznovrsni, kako pojedinci, tako i grupe, razna udruženja, ustanove i drugi čiji su interesi i ciljevi  vrlo različiti i teško ih je artikulisati, otkriti, identifikovati, utvrditi i konstatovati na jedinstven način. Mi ih identifikujemo kao nedobronamjerne, tendenciozne i kontraproduktivne sa mogućim i veoma teškim, dugoročno štetnim implikacijama po Bosnu i Hercegovinu kao državu i sve njene graÄ‘ane, bez obzira na nacionalnu, vjersku ili političku pripadnost. Osnov za ovu kvalifikaciju proizilazi iz činjenice da se tzv. istraživanja ne organizuju i ne realizuju na naučnoj osnovi i naučno utvrÄ‘enoj proceduri, kojom se propisuje odvijanje procesa, od istraživačke ideje do konstituisanju rezultata naučnog istraživanja i njihove eventualne primjene u naučnoj i društvenoj praksi. Opšte je poznato da postoji samo jedna istina, a da je cilj nauke naučna istina do koje se upravo dolazi primjenom naučnih metoda;

-           krivično gonjenje i procesuiranje genocida i drugih oblika zločina protiv čovječnosti i meÄ‘unarodnog prava pred sudovima u Bosni i Hercegovini se najblaže rečeno, kontinuirano opstruira pri čemu su na sceni snage koje, umjesto težine zločina, karaktera, statusa i broja žrtava, predmete biraju po nacionalnoj pripadnosti žrtava, radi izjednačavanja i izbalansiranja zločina meÄ‘u tri naroda (Bošnjaci, Srbi i Hrvati) i proglašavanja žrtve genocida - zločincem i da pored ostalog, kroz krivičnu proceduru izmijene karakter “sukoba” i karakter zločina u Bosni i Hercegovini, kako bi meÄ‘unarodni oružani sukob, odnosno agresiju, prekvalifikovali u graÄ‘anski rat, a zločin genocida u “etničko čišÄ‡enje”;

-           planeri, naredbodavci, učesnici, pomagači, saučesnici i izvršioci genocida su u velikosrpskoj ideologiji, politici i praksi najveći heroji u srpskom narodu (u nauci, kulturi, umjetnosti, obrazovanju), koji danas nekažnjeno žive i rade, uživajući, nažalost, u rezultatima genocida i ismijavajući žrtve tog zločina;

-           srpski narod i njegova politička i naučna elita nisu se distancirali od izvršenog genocida, a kamoli da se žrtvama izvine i (za)traže oprost i pruže ruku pomirenja. Umjesto toga, oni u kontinuitetu negiraju genocid i odgovornost za zločine prebacuju na žrtvu genocida, te izmišljaju i falsifikuju historijske činjenice, kao što je pored ostalog i “teza” da su legalni organi vlasti Republike Bosne i Hercegovine protjerali Srbe sa područja Sarajeva, uključujući i “više od 650 univerzitetskih profesora i asistenata”;

-           entitet Republika Srpska je genocidna tvorevina velikosrpskog nacizma, nastala na teškim kršenjima meÄ‘unarodnog humanitarnog prava, obilježena i natopljena uglavnom, bošnjačkom krvlju, te omeÄ‘ena i prekrivena brojnim masovnim grobnicama i koncentracionim logorima u kojoj legalno djeluju fašističke organizacije. Tu genocidnu tvorevinu tzv. meÄ‘unarodna zajednica je legalizirala i ustanovila je kao ustavnu kategoriju. Političko rukovodstvo i druge strukture Republike Srpske, u skladu sa velikosrpskom genocidnom ideologijom, politikom i praksom, na sve moguće načine opstruiraju jačanje države Bosne i Hercegovine i konstantno sprovode politiku secesije, uništavanja i uništenja države Bosne i Hercegovine.

 

Ovo su samo najosnovnije činjenice, duboko urezane u svijest svih preživjelih žrtava genocida i drugih oblika zločina protiv čovječnosti i meÄ‘unarodnog prava i utkane u aktuelnu surovu društvenu stvarnost na kojoj se po svaku cijenu u raznim oblicima, nastoje održati (živim i legalnim) nacistički projekti koji, pored ostalog, impliciraju trajnu nestabilnost u Bosni i Hercegovini, osporavaju političko-pravni i državni kontinuitet Bosne i Hercegovine, negirajući mogućnost održanja, razvoja i unapreÄ‘enja kvaliteta zajedničkog života, čime se najozbiljnije dovode u pitanje univerzalne ljudske vrijednosti, slobode i prava, civilizacijske i kulturne tekovine. Krajnje je vrijeme i nužna potreba ujedinjavanja i ujedinjenja, te aktivnijeg angažovanja svih antifašista i antifašističkih snaga u borbi za opstojnost ljudskog dostojanstva u Bosni i Hercegovini ».

 

Izjava : g. dr. Dennis Gratz

“Ne mogu drugaćije nego da ulaganje veta na usvajanje rezolucije o genocidu u Srebrenici od strane premijera Harpera okarakteriziram kao sramotno. Smatram da je propuštena velika šansa da graÄ‘anke i graÄ‘ani Kanade putem svojih demokratskih izabranih predstavnika iskažu suosjećanje i daju podršku preživjelima tj. onima koji su izgubili svoje najmilije u tom strašnom, ultimativnom zločinu. Odnos premijera Harpera prema zločinu koji sržinski ugrožava cijelokupno čovječanstvo jeste vrijedno prijezira, ali se ne smije izgubiti iz vida činjenica da se radi o poražavajućem aktu jednog pojedinca, koji nipošto ne predstavlja stav i mišljenje kanadskog stanovništva.  Sada je neophodno ukazati na ovo i združenim snagama - sa osvještenim, progresivnim političarima i istaknutim društvenim i humanitarnim aktivistima - raditi na tome da se rezolucija ipak usvoji i Kanada bude još jedna u nizu zemalja koje su usvajanjem odgovarajuće deklaracije o osuÄ‘ivanju genocida nad Bošnjacima Srebrenice pokazali moralnu osvještenost i velićinu.  Neka nam riječi velikog Edmund Burkea uvijek budu stalno upozorenje: "All that is necessary for the triumph of evil is that good men do nothing."

 

Izjava: Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike

“Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike (KBSA) najoštrije osuÄ‘uje sramnu odluku kanadskog premijera da stavi veto na rezoluciju M-416 kanadskog parlamenta o genocidu u Srebrenici, koju su već odobrili minister vanjskih poslova i sve oporbene stranke priznavajući genocid u Srebrenici i sjećanje na 11 juli,1995. Neshvatljivo je da premijer i dalje ignorira glasove razuma i inzistira na negiranju činjenica oko genocida u Srebrenici koji su uspostavljeni u više navrata od strane MeÄ‘unarodnog suda pravde (MSP) i MeÄ‘unarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ). Uz to, parlamenti SAD i EU su već usvojili rezolucije o genocidu u Srebrenici i osudili etničko čišÄ‡enje i genocid koji se dogodio u BiH tijekom 1990-ih. Mnogi gradovi u Sjedinjenim Državama i vlade država u SAD-u su započeli izdavanje rezolucija i proklamacija prepoznajući važnost ovog dana. Pozivamo sve članove parlamenta Kanade da nastave sa zalaganjem za pravdu za žrtve genocida. Očuvanje činjenica i sjećanja na genocid u Srebrenici je najmanje što kolektivno možemo učiniti da osiguramo da se genocid ne ponovi bilo gdje u svijetu. Kanadska vlada ima povijesnu priliku da prepozna genocid onakvim kakav jeste. Većina bošnjačkih KanaÄ‘ana nose fizičke i emocionalne ožiljke iz ovog genocida,, a dan sjećanja na Srebrenicu će pomoći u ublažavanju tih ožiljaka odavanjem časti žrtvama.  Premijerovo nepoznavanje važnosti ove rezolucije postavlja opasan presedan nijemog odobrenja za sve one koji žele ugnjetavati i počiniti zločine u budućnosti. Ako Kanada ne prepozna genocid u Srebrenici kako je definiran Poveljom UN, onda će to dovesti u pitanje u Kanadsku predanost i iskrenost ka promicanju ljudskih prava i mira u svijetu. Nepriznavanje srebreničkog genocida će takoÄ‘er poslati jasan signal kanadskim Bošnjacima da unatoč svojih najboljih napora kako graÄ‘ani drzave koju sada zovu domom, ta drzava ne želi podržati njihove najmilije koji su izgubili živote u najgorem zločinu u Europi od holokausta“.