27. juni 2010.
Saopštenje za javnost Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike, Ogranak za Kanadu i
Instituta za istraživanje genocida Kanada
Gromoglasna tišina je odjeknula u prostorijama parlamenta Kanade na dan 18. juna 2010. godine, kad se premijer Stephen Harper usprotivio prihvatiti naÄela istine i pravde u vezi genocida u Bosni i Hercegovini i pogotovo genocida u Srebrenici. Tim Äinom je svojeruÄno uskratio naÄela zakona, pravosuÄ‘a i zakonodavnosti kanadskom parlamentu i kanadskom izbornom tijelu.
BošnjaÄko-kanadska zajednica je u proteklih pet godina, na demokratski naÄin, nastojala utjecati na Älanove kanadskog parlamenta i ministre vlade Kanade da konaÄno i službeno priznaju da je protiv Bosne i Hercegovine, meÄ‘unarodno priznate države i pogotovo protiv Bošnjaka i Bošnjaka u Srebrenici, poÄinjen zloÄin genocida koji je, kao što cijela svjetska javnost zna, i poÄinjen i sudski utvrÄ‘en.
Oni, kojima su sva ljudska prava i slobode bile uskraćene teroristiÄkim divljanjem i oružanom silom na osnovi vjerske i nacionalne mržnje, obratili su se predstavnicima izbornog tijela Kanade da ih podrže u Äasnoj borbi za istinu i pravdu tako da bi se dan 11.juli oznaÄio kao dan sjećanja na žrtve najgoreg zloÄina koji jedna oružana sila može planirano uraditi nad jednim narodom, zloÄina genocida, tako da se taj zloÄin nikad ne zaboravi i nikad više ne poÄini nikome.
U proteklih pet godina su preživjele žrtve genocida u Bosni i Hercegovini poslale svakom Älanu parlamenta Kanade po deset pisama, a svakom ministru vlade Kanade po dvadeset pisama, zahtijevajući istinu i pravdu u ime žrtava genocida i pogotovo genocida u Srebrenici. Većina politiÄkih stranaka koje saÄinjavaju parlament Kanade je prihvatila podržati prijedlog da se dan 11. juli službeno u Kanadi proglasi danom sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici.
Premijer Stephen Harper se postavio na žalost kanadske i svjetske intelektualne, kulturne i politiÄke javnosti iznad najviših sudskih institucija na svijetu koje su utvrdile genocid u Srebrenici. Premijer Stephen Harper se postavio iznad žrtava najgoreg zloÄina, zloÄina genocida. Pošto je Kanada Älanica Vijeća za uspostavljanje mira u Bosni i Hercegovini i kao takvoj joj je dano upravljati Bosnom i Hercegovinom, zakljuÄak je da za Bošnjake i Bosance i Hercegovce nema pravde niti u Kanadi a niti u Bosni i Hercegovini, što mi kao demokratski orijentirani graÄ‘ani nikada nećemo priznati kao svoju ljudsku, politiÄku i kulturnu opciju.
Gospodine Stephen Harper suoćeni sa nepobitnom istinom vi se trebate izvinuti kanadskim Bošnjacima, žrtvama zloÄina genocida u Bosni i Hercegovini, najgoreg zloÄina poslije holokausta u Europi i svim KanaÄ‘anima - prijateljima pravde i istine za ne poštovanje Äinjenica o zloÄinu genocida u Bosni i Hercegovini, a posebno genocida nad Bošnjacima u Srebrenici.
Gospodine Stephen Harper kanadska javnost zna da genocid u Srebrenici nije pitanje pojedinca i njegovog mišljenja, to je pravosudno priznata Äinjenica na MeÄ‘unarodnom kriviÄnom tribunalu za podruÄije bivše Jugoslavije i MeÄ‘unarodnom sudu pravde.
Gospodine Stpehen Hraper napominjemo da sa vašim jeftinim politiÄkim igrama o genocidu u Bosni i Hercegovini i posebno o genocidu u Srebrenici nema pregovaranja.
Gospodine Stephen Harper podućavamo vas da je Sudac Theodor Meron, koji je preživio Holokaust, predsjedavao je Krstićevoj žalbi i podržao je presudu, u kojoj je jasno bilo izjavljeno slijedeće: “Nastojeći eliminirati dio bosanskih Muslimana, snage bosanskih Srba su poÄinile genocid. Njima je cilj bio istrebljenje nekih Äetrdeset hiljada bosanskih Muslimana žitelja Srebrenice, grupe koja je bila karakteristiÄna bosanskim Muslimanima općenito. Oni su oduzeli liÄnu imovinu i liÄne dokumente svim muškim muslimanskim zatvorenicima, vojnim i civilnim, starim i mladim, te namjerno i metodiÄno ih ubili iskljuÄivo na osnovi njihovog identiteta. Snage bosanskih Srba su bile svjesne, kad su pošli putem tog genocidnog poduhvata, da će zlo koje su poÄinili nastaviti nositi štetu bosanskim Muslimanima. Sud izjavljuje jednoglasno da zakon osuÄ‘uje, u propisanim terminima, duboku i dugotrajnu povredu koja je poÄinjena, i naziva masakr u Srebrenici svojim pravim imenom genocid. Oni koji su odgovorni nositi će to breme i to će služiti kao upozorenje onima koji u budućnosti mogu pomišljati poÄinjavanje takvog strahovitog zla.“
Gospodine Stephen Harper znajte i ovo sudac MeÄ‘unarodnog suda pravde Fouad Riad, izjavljuje: "U Srebrenici je hiljade ljudi pogubljeno i pokopano u masovne grobnice, stotine ljudi pokopani živi, žene i muškarci osakaćeni i zaklani, djeca ubijana pred oÄima njihovih majki, djedovi prisiljeni jesti jetru vlastitih unuka. To su doista prizori iz pakla, napisane na najmraÄnijim stranicama ljudske povijesti. "
Emir Ramic
Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike, Ogranak za Kanadu
Institut za istraživanje genocida Kanada
IZJAVE:
Izjava: g. Brian Masse, Älan Kanadskog parlamenta i sponzor rezolucije M – 416
"S velikim žaljenjem obavještavamo vas da je prijedlog Rezolucije M - 416 odbijen od strane Mnistra vanjskih poslova i Vlade Kanade. Tako se Kanada neće prikljuÄiti zemljama demokratskog svijeta koje su povodom 15. godišnjice od genocida u Srebrenici u svojim Parlamentima već usvojile rezolucije kojima proglašavaju 11. juli Danom sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici. Budite uvjereni da i ako nismo ostvarili naš cilj, vaš trud i odliÄno organizovana kampnaja i lobiranje je vrlo vrijedno. I ako je ovo tužan dan, naš i vaš glas i glas žrtava genocida više nije usamljen u Kanadskom Parlamentu. Premijer Stephen Harper je stavio veto na rezoluciju zbog termina genocid. Tako nemamo rezoluciju za 15. godišnjicu od genocida u Srebrenici. Ali o ovoj rezoluciji će se glasati u Kanadskom Parlamentu na sljedećem zasjedanju. Ja otkazujem svoj planirani put u PotaÄare – Srebrenicu – Bosnu i Hercegovinu iz protesta prema Harperovom odbijanju rezolucije o genocidu, jer nije moguće žrtvama genocida u Srebrenici objasniti ovaj neodgovorni, nehumani potez kanadskog premijera”.
Izjava: g. Robert Oliphant, Älan kanadskog parlamenta i sponzor Bill 533 – Zakon o oblilježavanju 11 jula u Kanadi kao Danom sjećanje na žrtve genocida u Srebrenici
“Zadovoljstvo mi je da predstavim akt koji želi da uspostavi kanadski nacionalni Dan Sjećanja na Srebrenicu koji bi se obilježavao svakog 11. jula. U julu 1995,više od 8,000 Bošnjaka su masakrirani u regionu Srebrenice u Bosni i Hercegovini u zaštiÄenoj zoni UN-a, od strane snaga bosanskih Srba. Ovo je bilo najveÄe masovno ubijanje u Evropi od Drugog svjetskog rata. MeÄ‘unarodni kriviÄni tribunal za podruÄije bivše Jugoslavije i MeÄ‘unarodni sud pravde u Hagu zakljuÄili su da je masakar u Srebrenici genocid. TakoÄ‘e, rezolucije koje osuÄ‘uju genocid su izglasane u Evropskom Parlamentu kao i u ameriÄkom PredstavniÄkom Domu i Senatu. Proteklog marta, predsjednik Srbije izdao je puno državno izvinjenje te podržao odluku Medjunarodnog suda pravde. Prepoznavajući devastirajuće efekte vezane za genocid u Srebrenici u Julu 1995. godine, ovaj akt bi pružio mogućnost svim KanaÄ‘anima da stanu zajedno sa Älanovima bošnjaÄko – kanadske zajednice i dijele njihovu bol i respektuju sjećanje na te ljude i djecu koji su masakrirani. Pošto se približavamo 15-oj godišnjici ovog masakra, nadam se da će ovaj akt služiti kao korak u pravom pravcu koji će ultimativno obezbjediti barem prividnu utjehu preživjelim žrtvama genocida bošnjaÄkoj zajednici u Kanadi. Neka uspomena na one koji su ubijeni u genocidu nekad ne izblijedi”.
Izjava: g. Francine Lalonde, Älan kanadskog parlamenta, glasnogovornik za vanjske poslove Bloc Quebecois
"Bloc Quebecois prepoznaje važnost za Quebek, Kanadu i meÄ‘unarodnu zajednicu obilježavanje spomena na strašne i tragiÄne dogaÄ‘aje u Srebrenici u julu 1995. Gotovo 8.000 bosanskih Muslimana ubijeno je tamo od pripadnika paravojnih snaga bosanskih Srba. Mnoga kršenja Ženevskih konvencija poÄinjena su tu, posebice deportacija hiljada žena, djece i starijih osoba i silovanje mnogih žena. Bilo koji proces ozdravljenja i pomirenja poÄinje prije svega memorijom zloÄina. MeÄ‘unarodna zajednica ima odgovornost da ući iz tih dogaÄ‘aja koji se opisuju kao "genocid" od strane MeÄ‘unarodnog suda pravde, kako bi se sprijeÄio njihov povratak i omogućilo potrebno nacionalno pomirenja u Bosni i Hercegovini. Zbog toga bloka Quebecois podržava uspostavljanje Dan sjećanja na genocid u Srebrenici. Više od 60 godina nakon Opće deklaracije o ljudskim pravima i Konvencije o spreÄavanju i kažnjavanju zloÄina genocida, ratificiranih od strane Opće skupštine Ujedinjenih naroda 1948, meÄ‘unarodna zajednica mora nastaviti rad kako bi se osiguralo istina o dogaÄ‘ajima u Srebrenici. Pregled zloÄine poÄinjenih tokom sukoba u bivšoj Jugoslaviji još uvijek nije dovršen, kao uslov trajnog mira u regiji i uspostavu procesa pravde. Bloka Quebecois će i dalje pratiti ovo pitanje i nastojati osigurati da Harperova vlada da svoj doprinos naporima meÄ‘unarodne zajednice za stabilnost, mir i trajno pomirenje na ovom podruÄju”.
Izjava: Marlene Jennings, Älan kanadskog parlamenta
Bez oklijevanja, mi Kanadski Liberali su oznaÄeni masakar u Srebrenici kao genocida. Zbog rasne, etniÄke, vjerske ili politiÄkih pripadnosti, neke zemlje su nastojali uništiti Äitavu populaciju kršenjem njihovih prava na život. KanaÄ‘ani su izgubili Älanove svojih porodica u tim genocidima. Naša je odgovornost da prihvatimo sjećanje na te žrtve, kao dokay na na besmislenost tih sadistiÄkog zloÄina. Kanada mora služiti kao primjer za svijet da se svi narodi, bez obzira na boju, nacionalnost, religija mogu živjeti s dostojanstvom i poštovanjem. Pod prethodnim liberalnim vladama, Kanada se pozicionirala u svijetu kao lider u poštovanju i zaštiti ljudskih prav. Liberalna partija Kanade se zalaže za zaštitu prava Äovjeka u svijetu. U tom duhu ponovljam moju podršku za inicijativu da se u Kanadi proglasi 11. juli Danom sjećanja na Srebrenicu ".
Izjava: Hon. Bob Rae, Member of the Canadian Parliament
"Nikada nije prekasno za poÄetak službenog sjećanja na strašne zloÄine koji su se dogodili u Bosni i Hercegovini izmeÄ‘u 1992 i 1995. Razumijem važnost Dana sjećanja na žrtve genocida u Bosni i Hercegovini u Kanadi. Ja ću biti sretan da pomognem usvajanje rezolucije u parlamentu".
Izjava: Christiana Schwarz-Schillinga
“Ja sam zaprepašten negiranjem zloÄina genocida u Srebrenici od strane kanadskog premijera Stephena Harpera i njegovom sljepoćam o ovom pitanju. Ja u potpunosti podržavam sadržaj saopcenja od strane Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike, Kanadski ogranak i Instituta za istraživanje genocida Kanada”.
Izjava : Profesor Marko Attila Hoare
« Veto premijera Kanade na rezoluciju o genocidu u Srebrenici je sramotan, kao i uloga Kanade u bosanskom ratu. Genocid u Srebrenic se ne dokazuje rezolucijama poltiÄara ili parlamenata. Genocid u Srebrenici je dokazan pravosnažnim presudama MeÄ‘unarodnog kriviÄnog tribunala za podruÄije bivše Jugoslavije i MeÄ‘unarodnog suda pravde u Hagu. Bez obzira na stav pojedinih politÄara ili parlamenata ova pravna Äinjenica oba suda u Hagu je pravna realnost ».
Izjava: Profesor Francis A. Boyle, Advokata za Majke Srebrenice i Podrinja
"Kanadski premijer Stephen Harper je svojim vetom na rezoluciju o genocidu u Srebrenici postao pomagać zloÄincu, Äije kriviÄno djelo je dokazano na MeÄ‘unarodnom kriviÄnom tribunalu za podruÄije bivše Jugoslavije i MeÄ‘unarodnom sudu pravde, kao zloÄin genocida u Srebrenici, unatoÄ Äinjenici da je Kanada ugovorna stranka Konvencije o genocidu iz 1948 . To nije na tragu obećanja "Never again!" u Kanadi ".
Izjava: g. David Pettigrew-a, doktora filozofskih nauka i profesora filozofije na Southern Connecticut State University, SAD :
„Gosp. Brian Masse, Älan Parlamenta Kanade za podruÄje zapadni Windsor, javlja da je Premijer Stephen Harper izjavio da on neće podržati niti jednu rezoluciju u spomen na Srebrenicu ukoliko ta rezolucija ukljuÄuje rijeÄ „genocid“. Ako je ovo stvarno Äinjenica, onda mi moramo podići slijedeći protest. Ubistvo od više nego 8000 civila, Bošnjaka, u Srebrenici u julu 1995 je, u stvari, službeno oznaÄeno kao „genocid“ od strane dvije sudske institucije, a to su MeÄ‘unarodni kriviÄni sud za bivšu Jugoslaviju, (MKSJ), i MeÄ‘unarodni sud pravde. DapaÄe, poÄiniteljima groznog zloÄina u Srebrenici su izreÄene dvije presude za genocid i dvije presude za „pomaganje i hrabrenje“ u genocidu. Stoga je ovdje potpuno jasno da se ne može govoriti o tragediji Srebrenice ako se, istovremeno, ne govori o genocidu. Štoviše, u nedavnoj presudi, dana 10. juna 2010. godine, u sluÄaju „Popović i drugi“, MKSJ je izjavio da „obim i priroda operacije ubistva, s šokirajućim brojem izvršenih ubistava, sistematskim i organiziranim naÄinom na koji je to izvršeno, ciljanje i nezaustavljiva potjera žrtava, i oÄita namjera - razvidna iz dokaza - da se eliminira svaki bošnjaÄki muškarac koji je bio uhvaćen ili se je predao dokazuje, van razumne sumnje, da je ovo bio genocid“ (naši navodni znakovi). Stoga smo uvjereni da će g. Stephen Harper, premijer Kanade, biti osjetljiv prema Äinjenici da bi oni koji su bili žrtve eliminacije prema ciljevima vodstva Republike srpske, kao i njenog vojnog štaba, bili uznemireni u znanju da voÄ‘a jedne razvijene demokratske zemlje, u kojoj svi uzimaju istinu i pravdu za ideale, i u kojoj se poštuje vlada zakona, neće javno priznati dokumentiran zloÄin genocida koji je bio usmjeren protiv njihovih osoba, njihovih zajednica, njihove kulture i, u stvari, protiv njihovog povijesnog postojanja kao takvog i sjećanja na to. Nadalje, mi smo uvjereni da će se g. Stephen Harper, premijer Kanade, složiti da je neizbježan Äin na putu do pravde i pomirenja u društvu kao Bosna i Hercegovina, nakon sukoba i nakon genocida, u tome da se odgovorno prizna zloÄin genocida. Ako se to ne uÄini bi oznaÄilo ustrojstvo s onima koji su ukljuÄeni u negiranje genocida, zajedno s trenutnim premijerom Republike srpske, Miloradom Dodikom. Većina Älanova parlamenta, kroz cijeli spektrum politiÄkih stranaka zastupljenih u Parlamentu Kanade, su izjavili dati podršku prijedlogu da se 11. dan jula oznaÄi kao dan sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici. G. Lawrence Cannon, ministar vanjskih poslova, je isto tako preporuÄio prihvaćanje prijedloga. Kako se bliži 15-godišnjica genocida u Srebrenici, godišnjica koja će svjedoÄiti ukapanju nekih osam stotina žrtava Äiji su ostaci bili naÄ‘eni i izvaÄ‘eni u napornom procesu iskapanja iz masovnih grobnica, mi zahtjevamo od premijera Kanade, g. Stephen Harper-a, da razmisli o svojoj poziciji u vezi Prijedloga 416, i da se proglasi dan 11. jula kao Dan sjećanja na Srebrenicu“.
Izjava: gđe. Safia Soliman, koja je savjetnik za razvoj zajednica u Velikoj Britaniji:
„Nakon prestanka ratovanja u Bosni i Hercegovini, putem potpisivanja Daytonskih sporazuma, slijede ove Äinjecice:
Sistematski zloÄin genocida prootiv Bošnjaka i Bosanaca i Hercegovaca, u periodu 1992-1995 je bio dobro dokumentiran i objavljen.
Neki od onih koji su poÄinili genocidni „zloÄin protiv ljudskosti“ u BiH su bili podvrgnuti javnom pravnom procesu i presuÄ‘eni krivima u Haagu.
Otvaranja i iskapanja nekih od mnogih masovnih grobnica s tjelesnim ostacima Bošnjaka, od strane struÄnjaka meÄ‘unarodne zajednice , su isto tako bila dobro dokumentirana i objavljena.
Veliki broj mladih ljudi koji su bili roÄ‘eni kao posljedica silovanja su živi dokaz tog zloÄina i nosit će brazgotine svog nasljeÄ‘a vjerovatno tokom cijelih svojih života. Oni će isto tako nositi genetske znakove silovatelja koji su ih zaÄeli, kao i svojih majki.
Priznavanje dana sjećanja na sve žrtve u Srebrenici, bez obzira na to je su li oni nastradali ili sve to preživjeli, ne bi smjelo predstavljati nikakvu poteškoću niti jednoj državi ( i niti jednom politiÄkom zastupniku ) koja je potpisnica meÄ‘unarodne Konvencije o ljudskim pravima.
Stoga se nameće Kongresu Bošnjaka Sjeverne Amerike, Kanada, i Institutu za istraživanje genocida, Kanada, da formalno zahtjevaju od premijera Kanade, g. Stephen Harper-a, da on izjavi koji su razlozi za njegovo ne-prihvaćanje ustanovljivanja dana priznanja i sjećanja na genocid ljudi u Srebrenici, pogotovo kad su mnogi Älanovi parlamenta Kanade, kao i lokalnih vlasti, podržali taj prijedlog.
Ljudska prava se odnose na sva ljudska bića bez obzira na rasu, geografsku lokaciju, boju kože, jezik, kulturu, spol, i ukljuÄuju sve koji su drugaÄije omoćeni, bez predrasuda. Genocid nikad ne smije biti neprimjetan.
Dok svijet ulaže znaÄajne napore u suprotstavljanju meÄ‘unarodnom terorizmu, zašto je to tako oÄito teško oznaÄiti i privesti pravdi one koji su već poÄinili grozan zloÄin genocida u koncentracionim logorima i drugdje, u sred Europe u dvadesetom stoljeću? Zašto je to tako oÄito teško jednostavno proglasiti „Dan sjećanja“ za sve žrtve, u ovom sluÄaju prošle i današnje stanovnike Srebrenice?“
Izjava: g. akademik dr. Esad Durakovic, redovni profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu
“U vezi sa davanjem veta na usvajanje Rezolucije o genocidu u Srebrenici u kanadskom Parlamentu, od strane kanadskog premijera gospodina Stephena Harpera, izražavam svoje duboko ogorÄenje i osudu takvog postupka kao izrazito antihumanistiÄkog i politiÄki pogrešnog Äina. Genocid u Srebrenici utvrÄ‘en je presudom MeÄ‘unarodnog suda pravde i stoga je veto gospodina Harpera i Äin koji je u direktnom sukobu sa mÄ‘unarodnim pravom i poretkom. Neshvatljivo je i neprihvatljivo da ljudi na tako visokim pozicijama amnestiraju pravno utvrÄ‘eni masovni zloÄin najvišega reda, ali se takvim Äinom istovremeno omoguÄavaju budući masovni zloÄini”.
Izjava: Predsjednika BZK „Preporod“, Prof. dr. Senadin Lavić
GENOCID U SREBRENICI SUDSKI JE DOKAZAN
“Ovim pismom dajemo podršku Kongresu Bošnjaka Sjeverne Amerike: Ogranku za Kanadu, Institutu za istraživanje zloÄina genocida u Kanadi i svim Bošnjacima Sjeverne Amerike. Molimo vas da nastavite borbu u zastupanju interesa države Bosnu i Hercegovinu te da ne odustanete od rezolucije o Srebrenici.
Stradanje Srebrenice u ratu protiv Bosne i Hercegovine odvijalo se i svih proteklih godina nakon julskih dana 1995. godine kroz sramno ponašanje ljudi koji nastoje genocid u Srebrenici staviti u službu svojih politiÄkih i ideoloških igara. Tako je 18. juna 2010. godine premijer Kanade Stephen Harper negirao zloÄin genocida nad Bošnjacima Srebrenice, nepristajući da podrži prijedlog da se u Kanadi 11. juli proglasi Danom sjećanja na genocid u Srebrenici. Većina politiÄkih stranaka u Parlamentu Kanade prihvatila je da podrži prijedlog da se u Kanadi 11. juli službeno proglasi Danom sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici. Sasvim ispod demokratske i civilizacijske razine Konzervativna partija Kanade, koju predvodi premijer Harper, uslovila je prihvatanje rezolucije o Srebrenici izravnim udarom na samo biće Bošnjaka. Harper i njegovi sljedbenici tražili su od Bošnjaka Kanade da se iz rezolucije izbaci nacionalno ime Bošnjak i umjesto njega stavi termin bosanski narod Äime bi se prikrilo ime žrtve. Pored toga, konzervativci su tražili da se umanji broj žrtava genocida u Srebrenici s više od 8000 na manje od 7000 te da se iz rezolucije izbaci termin genocid. Ovdje treba upoznati javnost da je politiÄki mentor premijeru Stephenu Harperu bivši premijer Brian Mulroney, koji je poznat po tome što je na Vidovdan 1992. godine na ÄetniÄkom skupu u Hamiltonu, obraćajući se Äetnicima Kanade, javno rekao da je „srpski sin“.
U Srebrenici 11. jula 1995. godine ubijani su ljudi koji pripadaju bošnjaÄkom narodu. U Srebrenici su ubijani Bošnjaci! Ubijani su ljudi, graÄ‘ani Bosne i Hercegovine – neovisne evropske države – pred oÄima cijelog svijeta. Ubijani su žene i muškarci, od novoroÄ‘enÄeta do starica i staraca. U Äinu genocida uÄestvovalo je više hiljada Srba. ZloÄin su poÄinili velikosrpski barbari koji su pokušali sakriti stotine masovnih grobnica širom Podrinja. I danas to Äine. Bošnjaci još uvijek traže ostatke tijela svojih najbližih i sahranjuju ih u PotoÄarima i u drugim grebljima. Velikosrspki lobi, takoÄ‘er, širom svijeta uÄestvuje u poÄinjenom zloÄinu, pokušavajući prikriti genocid koji je poÄinjen u ime srpskog naroda te relativizirati i obesmisliti genocid u Srebrenici. Relativiziranjem se dovršava genocid nad Bošnjacima Srebrenice te Bosne i Herecegovine. TaÄan naziv za zloÄin nad Bošnjacima Srebrenice jeste termin genocid. Oko tog termina niko nema pravo da pregovara i da ga zamjenjuje nekim drugim koji krivotvori sadržaj poÄinjenog zloÄina.
Internacionalni kriviÄni tribunala za bivšu Jugoslaviju je u sluÄaju „Krstić“ jednoglasno odluÄio da je u Srebrenici poÄinjen zloÄin genocida. Isto tako, Internacionalni sud pravde u Hagu u februaru 2007. godine, povodom Tužbe Bosne i Hercegovine protiv Srbije za genocid, presudio je da je u Srebrenici izvršen genocid i da je Srbija bila dužna da onemogući taj zloÄin. U civiliziranom svijetu sudske istine se prihvataju s uvažavanjem i o njima se ne pregovara. One su nesumnjive i obavezujuće. Sudske istine se moraju ispoštovati. To bi, naravno, trebao znati premijer Kanade S. Harper, koji je postao glasnogovornik velikosrpskog lobija i Äetnika Kanade.
Jasno je da je pokušaj prikrivanja i negiranja genocida u Srebrenici sastavni dio plana onih koji su genocid nad Bošnjacima osmislili i proveli. Genocid u Srebrenici u julu 1995. godine poÄinjen je kao plansko-organizirani zloÄin velikosrpskog agresora na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Miloševićev režim u Beogradu bio je osnovni pokretaÄ mnogih zloÄina na tlu bivše države. Svi oni koji danas negiraju genocid u Srebrenici postaju sauÄesnici velikosrpskog zloÄina nad graÄ‘anima Bosne i Hercegovine i svrstavaju se u skupinu zloÄinaca i ubica.
Genocid u Srebrenici je sudski dokazan i nije predmet bilo kakvog pregovaranja ili politiÄkog nadmudrivanja, već neumitno ustanovljena istina. Molimo Bošnjake Kanade da s drugim odvažnim graÄ‘anima Kanade, kakvi su Robert Oliphant, Brian Masse, Pierre Pettigrew, Jean Augustine, Lawrence Cannon, Francine Lalonde i mnogi drugi, nastave svoju plemenitu borbu za istinu i pravdu ».
Izjava : g. Smail ÄŒekić, Profesor Fakulteta politiÄkih nauka i Direktor Instituta za istraživanje zloÄina protiv ÄovjeÄnosti i meÄ‘unarodnog prava, Univerzizeta u Sarajevu
« Institut za istraživanje zloÄina protiv ÄovjeÄnosti i meÄ‘unarodnog prava Univerziteta u Sarajevu sa žaljenjem je dobio informaciju od Profesora Emira Ramića, Direktora Instituta za istrazivanje genocda Kanada da Kanadski premijer Stephen Harper negira relevantne historijske Äinjenice o dogaÄ‘ajima u Republici Bosni i Hercegovini na kraju XX stoljeća, a posebno agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocid nad Bošnjacima. Institut, kao autonomna nauÄno-istraživaÄka institucija, Älanica Univerziteta u Sarajevu, od svog fomiranja, nauÄno-teorijski i nauÄno-empirijski istražuje genocid i druge oblike zloÄina protiv ÄovjeÄnosti i meÄ‘unarodnog prava, prati dogaÄ‘aje, sudske procese, organizuje okrugle stolove, nauÄne skupove, regionalne i meÄ‘unarodne konferencije, te prisustvuje meÄ‘unarodnim konferencijama koje organizuju razni svjetski instituti i nauÄne ustanove, gdje, na strogo nauÄnoj, objektivnoj osnovi, pored ostalog, iznosi Äinjenice o karakteru rata i prirodi poÄinjenih zloÄina u Republici Bosni i Hercegovini. Istraživanje genocida i drugih oblika zloÄina protiv ÄovjeÄnosti i meÄ‘unarodnog prava kao najopasnije asocijalne pojave, pogubne po društvo, predstavlja jednu od najhumanijih društvenih aktivnosti, jer same Äinjenice o tim najtežim kršenjima meÄ‘unarodnog humanitarnog prava, koje Institut istražuje dovoljna su opomena na tu društveno negativnu i pogubnu pojavu. U tom smislu Kanadskom premijeru Stephenu Harperu Institut iznosi bitne Äinjenice o dogaÄ‘ajima u Bosni i Hercegovini na kraju 20. Stoljeća, na osnovu kojih treba da promjeni svoju odluku:
Mnogobrojni relevantni izvori razliÄite provenijencije pouzdano ukazuju na dvije poÄetne i osnovne, bitne, fundamentalne postavke i odredbe savremenih dogaÄ‘anja i dogaÄ‘aja u Republici Bosni i Hercegovini na kraju XX stoljeća:
prvo, na Republiku Bosnu i Hercegovinu je izvršena klasiÄna oružana agresija, odnosno zloÄin protiv mira i sigurnosti ÄovjeÄanstva, što je po osnovnom shvatanju i definiciji meÄ‘unarodni oružani sukob i
drugo, na okupiranim teritorijama Republike Bosne i Hercegovine i gradovima u opsadi nad Bošnjacima je izvršen najteži zloÄin - zloÄin genocida.
Imajući u vidu prethodno navedene bazne postavke, radi historijske istine neophodno je podsjetiti na bitne Äinjenice utvrÄ‘ene na osnovu izvorne i relevantne dokumentacije:
- srpski nacizam je ponovo - tokom posljednje decenije XX stoljeća - generirao najteže zloÄine koji su poznati ÄovjeÄanstvu;
- srpska nacionalistiÄka elita (politiÄka, intelektualna i crkvena) je, na temelju velikodržavnog projekta Velike Srbije (“svi Srbi u jednoj državi”), devedesetih godina XX stoljeća dovela do unutrašnje krize u SFRJ i razbila zajedniÄku državu;
- Republika Srbija je izmjenom Ustava od 28. septembra 1990. praktiÄno izvršila secesiju (od SFRJ) i preuzela funkcije samostalne, suverene i nezavisne države, Äime je sama izuzeta iz pravnog sistema SFRJ, što je po zakonima SFRJ predstavljalo najteže kriviÄno djelo;
- agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocid nad Bošnjacima Äine suštinu zajedniÄkog zloÄinaÄkog poduhvata država SRJ (Srbije i Crne Gore) i Republike Hrvatske, njihovih rukovodstava i brojnih rukovodilaca politiÄkog, vojnog, policijskog i upravnog vrha, te njihovih petokolonaša, kolaboracionista i plaćenika;
- namjera tog zloÄinaÄkog Äina, utemeljena na srpskom i hrvatskom velikodržavnom projektu, imala je cilj da zauzme Republiku Bosnu i Hercegovinu kao državu, te “konaÄno rješenje” muslimanskog pitanja - potpuno istrebljenje Bošnjaka ili njihovo svoÄ‘enje na beznaÄajnu etniÄku skupinu. U funkciju tih zloÄinaÄkih aktivnosti poslušno su se kao saradnici i izvršioci, stavili servilni petokolonaši iz Bosne i Hercegovine (“Hrvatska Zajednica Herceg-Bosna”, “Republika Srpska” i “Autonomna Pokrajina Zapadna Bosna”) i Republike Hrvatske (“Republika Srpska Krajina”);
- radi ostvarivanja navedenog zloÄinaÄkog poduhvata preduzete su sljedeće aktivnosti: razbijen je ustavni koncept odbrane SFRJ; smanjena i razoružana Teritorijalna odbrana Bosne i Hercegovine i još nekih konstitutivnih elemenata Federacije; JNA je od antifašistiÄke i multietniÄke, “transformisana” u velikosrpsku vojsku; obnovljeni su i eskalirali i Velikosrpski i Velikohrvatski pokret; utvrÄ‘eni su metodi, mehanizmi i postupci planiranja i pripremanja zloÄina; postignut je naÄelan dogovor o uništenju Bosne i Hercegovine (marta 1991.); omeÄ‘avane su granice Velike Srbije i Velike Hrvatske; organizovana je i naoružana peta kolona (velikosrpska i velikohrvatska) susjednih država u Bosni i Hercegovini; komandovanje na okupiranim teritorijama objedinjeno je u rukama šefova susjednih država - okupacionih sila; zauzete su polazne pozicije za agresiju i druge zloÄinaÄke aktivnosti, ukljuÄujući i genocid nad Bošnjacima;
- agresija na Bosnu i Hercegovinu i genocid nad Bošnjacima su isplanirani (intelektualno, ideološki, politiÄki, vojno, ekonomski, medijski, obavještajno, psihološki, itd.), sa jasno postavljenim ciljem, nareÄ‘eni sa nadležnih politiÄkih i vojnih mjesta i izvršeni planski, sistematski i organizovano. Poznate su države agresori, zatim ideolozi, planeri, naredbodavci, izvršioci i saradnici, te kako su zloÄini izvršeni i zbog Äega su izvršeni;
- genocid nad Bošnjacima u Bosni i Hercegovini je dobro osmišljen i izvršen planski, sistematski i organizovano, uz, nažalost, masovno uÄešÄ‡e srpskog naroda. Samo u genocidu nad Bošnjacima Bosne i Hercegovine u sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija Srebrenici, jula 1995. uÄestvovalo je (po raznim osnovama i na razliÄite naÄine), prema istraživanjima Vlade Republike Srpske, preko 25.000 ljudi;
- za istrebljenje Bošnjaka, meÄ‘unarodnim humanitarnim pravom zaštićene grupe (nacionalne, etniÄke i vjerske), postojala je genocidna zloÄinaÄka namjera i genocidni plan (postoje, pored ostalog, naredbe za izvršenje genocida, ukljuÄujući i formiranje konclogora). Slobodan Milošević je “bio uÄesnik u udruženom zloÄinaÄkom poduhvatu, koji je ukljuÄivao i rukovodstvo bosanskih Srba, Äiji su cilj i namjera bili da se djelimiÄno unište bosanski Muslimani kao grupa” (ICTY, Tužilac protiv Slobodana Miloševića, Odluka po prijedlogu za donošenje oslobaÄ‘ajuće presude, Hag, 16. juni 2004.);
- agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu je uz embargo na oružje i humanitarnu politiku Ujedinjenih nacija, Evrope i meÄ‘unarodne zajednice i meÄ‘unarodnu strategiju ignoriranja velikodržavnog fašistiÄkog i genocidnog projekta Velike Srbije, bila sastavni dio Miloševićeve državne politike, u Äije je ime najveći dio Bosne i Hercegovine okupiran, a Bošnjaci ubijani, protjerivani i odvoÄ‘eni u konclogore zbog njihove nacionalne, etniÄke i vjerske pripadnosti i zauzimanja njihove zemlje, pljaÄkanja materijalnih dobara i druge pokretne imovine, te otimanja i prisvajanja njihovih kuća i stanova i zatiranja tragova kulturnih i civilizacijskih tekovina;
- kolaboracionisti velikosrpskog agresora (politiÄki, vojni, policijski i upravljaÄko-izvršni potencijal Republike Srpske, odnosno zvaniÄna vlast Republike Srpske) su pod neposrednim rukovodstvom, organizacijom, komandom, uÄešÄ‡em i podrškom države Srbije i Crne Gore / Savezne Republike Jugoslavije, koja je okupirala preko 70% teritorije Republike Bosne i Hercegovine, uÄestvovali u genocidu, zloÄinima protiv ÄovjeÄnosti i ratnim zloÄinima nad Bošnjacima;
- fašistiÄko i genocidno rukovodstvo kolaboracionistiÄke tvorevine Republike Srpske, na Äelu sa Radovanom Karadžićem, MomÄilom Krajišnikom, Biljanom Plavšić i drugima, koju je generirao srpski nacizam i na kostima ubijenih Bošnjaka inaugurirao genocidnu tvorevinu nazvanu republikom, imalo je genocidnu namjeru i genocidni plan o istrebljenju Bošnjaka po kojem je genocid vršen i izvršen;
- u zauzimanju Srebrenice, sigurne zone Ujedinjenih nacija i izvršenju genocida nad Bošnjacima jula 1995. uÄestvovale su, pored vojnih i policijskih snaga kolaboracionistiÄke, fašistiÄke i genocidne Vojske Republike Srpske i Vojske Republike Srpska Krajina i oružane snage Savezne Republike Jugoslavije (Vojska Jugoslavije i Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srbije). Tako su neposredno u egzekucijama zarobljenih Bošnjaka uÄestvovali i pripadnici Vojske Jugoslavije i specijalne jedinice Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije;
- genocid nad Bošnjacima je u skladu sa velikosrpskom genocidnom ideologijom, politikom i praksom, a po uzoru na fašizam i nacizam, (iz)vršen u kontinuitetu, sa manjim ili većim oscilacijama do kraja 1995. bez obzira na broj likvidiranih. Najmasovniji pokolji bili su u regijama od po desetak opština sa bošnjaÄkom većinom (stanovništva) u Podrinju, Bosanskoj posavini, te Potkozarju i u dolini Sane. Masovne grobnice i koncentracioni logori su bitni pokazatelji agresije i realizacije njene osnovne namjere - biološko i duhovno istrebljenje Bošnjaka, odnosno genocid nad tim narodom;
- genocid nad Bošnjacima se i dalje prikriva, minimizira, relativizira i/ ili osporava, ukljuÄujući i presude meÄ‘unarodnih (ICTY i ICJ) i nacionalnih (Savezna Republika NjemaÄka i Bosna i Hercegovina) kriviÄnih sudova, kao i rezultate Komisije za istraživanje dogaÄ‘aja u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995. Vlade Republike Srpske i Radne grupe za provoÄ‘enje zakljuÄaka iz konaÄnog Izvještaja Komisije za istraživanje dogaÄ‘aja u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995.;
- permanentno i kontinuirano se izjednaÄavaju žrtve genocida i njihovi izvršioci, što je nedopustivo (sve više se govori samo o ratnim zloÄinima na svim “stranama”, Äime se genocid i drugi oblici zloÄina protiv ÄovjeÄnosti i meÄ‘unarodnog prava reduciraju samo na ratne zloÄine, što najblaže reÄeno duboko vrijeÄ‘a istraživaÄe ovih zloÄina, a pogotovo žrtve genocida) i na sasvim pogrešan naÄin se unaprijed, bez ikakvog istraživanja, daju kvalifikacije o tako znaÄajnom pitanju, kao što je karakter zloÄina, a što ne odgovara ÄinjeniÄnom stanju i u suprotnosti je sa relevantnom dokumentacijom;
- svjedoci smo nažalost, sve prisutnije pojave manipulisanja žrtvama genocida u Bosni i Hercegovini na kraju XX stoljeća, pri Äemu se posebno aktivno angažuju kvazi-istraživaÄi. Nosioci manipulacija su razliÄiti i raznovrsni, kako pojedinci, tako i grupe, razna udruženja, ustanove i drugi Äiji su interesi i ciljevi vrlo razliÄiti i teško ih je artikulisati, otkriti, identifikovati, utvrditi i konstatovati na jedinstven naÄin. Mi ih identifikujemo kao nedobronamjerne, tendenciozne i kontraproduktivne sa mogućim i veoma teškim, dugoroÄno štetnim implikacijama po Bosnu i Hercegovinu kao državu i sve njene graÄ‘ane, bez obzira na nacionalnu, vjersku ili politiÄku pripadnost. Osnov za ovu kvalifikaciju proizilazi iz Äinjenice da se tzv. istraživanja ne organizuju i ne realizuju na nauÄnoj osnovi i nauÄno utvrÄ‘enoj proceduri, kojom se propisuje odvijanje procesa, od istraživaÄke ideje do konstituisanju rezultata nauÄnog istraživanja i njihove eventualne primjene u nauÄnoj i društvenoj praksi. Opšte je poznato da postoji samo jedna istina, a da je cilj nauke nauÄna istina do koje se upravo dolazi primjenom nauÄnih metoda;
- kriviÄno gonjenje i procesuiranje genocida i drugih oblika zloÄina protiv ÄovjeÄnosti i meÄ‘unarodnog prava pred sudovima u Bosni i Hercegovini se najblaže reÄeno, kontinuirano opstruira pri Äemu su na sceni snage koje, umjesto težine zloÄina, karaktera, statusa i broja žrtava, predmete biraju po nacionalnoj pripadnosti žrtava, radi izjednaÄavanja i izbalansiranja zloÄina meÄ‘u tri naroda (Bošnjaci, Srbi i Hrvati) i proglašavanja žrtve genocida - zloÄincem i da pored ostalog, kroz kriviÄnu proceduru izmijene karakter “sukoba” i karakter zloÄina u Bosni i Hercegovini, kako bi meÄ‘unarodni oružani sukob, odnosno agresiju, prekvalifikovali u graÄ‘anski rat, a zloÄin genocida u “etniÄko ÄišÄ‡enje”;
- planeri, naredbodavci, uÄesnici, pomagaÄi, sauÄesnici i izvršioci genocida su u velikosrpskoj ideologiji, politici i praksi najveći heroji u srpskom narodu (u nauci, kulturi, umjetnosti, obrazovanju), koji danas nekažnjeno žive i rade, uživajući, nažalost, u rezultatima genocida i ismijavajući žrtve tog zloÄina;
- srpski narod i njegova politiÄka i nauÄna elita nisu se distancirali od izvršenog genocida, a kamoli da se žrtvama izvine i (za)traže oprost i pruže ruku pomirenja. Umjesto toga, oni u kontinuitetu negiraju genocid i odgovornost za zloÄine prebacuju na žrtvu genocida, te izmišljaju i falsifikuju historijske Äinjenice, kao što je pored ostalog i “teza” da su legalni organi vlasti Republike Bosne i Hercegovine protjerali Srbe sa podruÄja Sarajeva, ukljuÄujući i “više od 650 univerzitetskih profesora i asistenata”;
- entitet Republika Srpska je genocidna tvorevina velikosrpskog nacizma, nastala na teškim kršenjima meÄ‘unarodnog humanitarnog prava, obilježena i natopljena uglavnom, bošnjaÄkom krvlju, te omeÄ‘ena i prekrivena brojnim masovnim grobnicama i koncentracionim logorima u kojoj legalno djeluju fašistiÄke organizacije. Tu genocidnu tvorevinu tzv. meÄ‘unarodna zajednica je legalizirala i ustanovila je kao ustavnu kategoriju. PolitiÄko rukovodstvo i druge strukture Republike Srpske, u skladu sa velikosrpskom genocidnom ideologijom, politikom i praksom, na sve moguće naÄine opstruiraju jaÄanje države Bosne i Hercegovine i konstantno sprovode politiku secesije, uništavanja i uništenja države Bosne i Hercegovine.
Ovo su samo najosnovnije Äinjenice, duboko urezane u svijest svih preživjelih žrtava genocida i drugih oblika zloÄina protiv ÄovjeÄnosti i meÄ‘unarodnog prava i utkane u aktuelnu surovu društvenu stvarnost na kojoj se po svaku cijenu u raznim oblicima, nastoje održati (živim i legalnim) nacistiÄki projekti koji, pored ostalog, impliciraju trajnu nestabilnost u Bosni i Hercegovini, osporavaju politiÄko-pravni i državni kontinuitet Bosne i Hercegovine, negirajući mogućnost održanja, razvoja i unapreÄ‘enja kvaliteta zajedniÄkog života, Äime se najozbiljnije dovode u pitanje univerzalne ljudske vrijednosti, slobode i prava, civilizacijske i kulturne tekovine. Krajnje je vrijeme i nužna potreba ujedinjavanja i ujedinjenja, te aktivnijeg angažovanja svih antifašista i antifašistiÄkih snaga u borbi za opstojnost ljudskog dostojanstva u Bosni i Hercegovini ».
Izjava : g. dr. Dennis Gratz
“Ne mogu drugaćije nego da ulaganje veta na usvajanje rezolucije o genocidu u Srebrenici od strane premijera Harpera okarakteriziram kao sramotno. Smatram da je propuštena velika šansa da graÄ‘anke i graÄ‘ani Kanade putem svojih demokratskih izabranih predstavnika iskažu suosjećanje i daju podršku preživjelima tj. onima koji su izgubili svoje najmilije u tom strašnom, ultimativnom zloÄinu. Odnos premijera Harpera prema zloÄinu koji sržinski ugrožava cijelokupno ÄovjeÄanstvo jeste vrijedno prijezira, ali se ne smije izgubiti iz vida Äinjenica da se radi o poražavajućem aktu jednog pojedinca, koji nipošto ne predstavlja stav i mišljenje kanadskog stanovništva. Sada je neophodno ukazati na ovo i združenim snagama - sa osvještenim, progresivnim politiÄarima i istaknutim društvenim i humanitarnim aktivistima - raditi na tome da se rezolucija ipak usvoji i Kanada bude još jedna u nizu zemalja koje su usvajanjem odgovarajuće deklaracije o osuÄ‘ivanju genocida nad Bošnjacima Srebrenice pokazali moralnu osvještenost i velićinu. Neka nam rijeÄi velikog Edmund Burkea uvijek budu stalno upozorenje: "All that is necessary for the triumph of evil is that good men do nothing."
Izjava: Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike
“Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike (KBSA) najoštrije osuÄ‘uje sramnu odluku kanadskog premijera da stavi veto na rezoluciju M-416 kanadskog parlamenta o genocidu u Srebrenici, koju su već odobrili minister vanjskih poslova i sve oporbene stranke priznavajući genocid u Srebrenici i sjećanje na 11 juli,1995. Neshvatljivo je da premijer i dalje ignorira glasove razuma i inzistira na negiranju Äinjenica oko genocida u Srebrenici koji su uspostavljeni u više navrata od strane MeÄ‘unarodnog suda pravde (MSP) i MeÄ‘unarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ). Uz to, parlamenti SAD i EU su već usvojili rezolucije o genocidu u Srebrenici i osudili etniÄko ÄišÄ‡enje i genocid koji se dogodio u BiH tijekom 1990-ih. Mnogi gradovi u Sjedinjenim Državama i vlade država u SAD-u su zapoÄeli izdavanje rezolucija i proklamacija prepoznajući važnost ovog dana. Pozivamo sve Älanove parlamenta Kanade da nastave sa zalaganjem za pravdu za žrtve genocida. OÄuvanje Äinjenica i sjećanja na genocid u Srebrenici je najmanje što kolektivno možemo uÄiniti da osiguramo da se genocid ne ponovi bilo gdje u svijetu. Kanadska vlada ima povijesnu priliku da prepozna genocid onakvim kakav jeste. Većina bošnjaÄkih KanaÄ‘ana nose fiziÄke i emocionalne ožiljke iz ovog genocida,, a dan sjećanja na Srebrenicu će pomoći u ublažavanju tih ožiljaka odavanjem Äasti žrtvama. Premijerovo nepoznavanje važnosti ove rezolucije postavlja opasan presedan nijemog odobrenja za sve one koji žele ugnjetavati i poÄiniti zloÄine u budućnosti. Ako Kanada ne prepozna genocid u Srebrenici kako je definiran Poveljom UN, onda će to dovesti u pitanje u Kanadsku predanost i iskrenost ka promicanju ljudskih prava i mira u svijetu. Nepriznavanje srebreniÄkog genocida će takoÄ‘er poslati jasan signal kanadskim Bošnjacima da unatoÄ svojih najboljih napora kako graÄ‘ani drzave koju sada zovu domom, ta drzava ne želi podržati njihove najmilije koji su izgubili živote u najgorem zloÄinu u Europi od holokausta“.