Smrt prijedorskih šehida nije uzaludn
Prijedorski šehidi su ostavili neizbrisiv trag svjedoÄenja o zlotvorima i ubicama. Oni su žrtve jednog od najsvirepijeg, najstrašnijeg i najužasnijeg žloÄina ikad poÄinjenog protiv Äovjeka. Oni su šehidi-muÄenici koji su svoj život dali za našu i slobodu svih ljudi dobre volje. Oni imaju nešto reći o svojoj smrti; oni imaju nešto reći svakom Äovjeku koji je ostao nijem iza zastora dok su ih nevine muÄili i ubijali; oni imaju nešto reći svakom politiÄaru koji je nagovarao ljude na mržnju i netrpeljivost; oni imaju nešto reći svakom svešteniku koji nije pozivao na Božju zapovijed „Ne ubij"; oni imaju nešto reći svakom intelektualcu koji je iznevjerio Äast ljudskoga uma; oni imaju nešto reći svakom Europljaninu koji se nije oglasio protiv genocida.
Oni govore svima nama da se moramo probuditi, da se moramo opametiti, da se moramo ujediniti u zaštiti od zla zlih ljudi. Oni nam govore da osim što se mora znati ko ih je ubio, mora se spoznati i filozofija koja proizvodi ubice kao što su ubice ovih ljudi. Smrt ovih ljudi nam govori da moramo predano i bezprekidno raditi kako se zloÄin protiv Äovjeka u Bosni i Hercegovini, u Europi, u svijetu, više nikome i nikada ne bi ponovio. Moramo raditi na suživotu i toleranciji koja vodi našu zajednicu i naše društvo putem mira i suživota, a ne putem sukoba i iskljuÄivosti.
Smrt prijedorskih šehida nije uzaludna. Povijest nas uÄi da ljudska žrtva može biti razlog za novi poÄetak u povijesti jednog naroda. Nevina krv prijedorskih šehida živa je rana na savjesti ÄovjeÄanstva.
Preživjeli prijedorÄani, nemojte padati u oÄaj i beznaÄ‘e, nemojte pomišljati na osvetu nasiljem.
Vjerujte i borite se za istinu i pravdu. Mi ne smijemo izgubiti vjeru u Boga; mi ne smijemo izgubiti poštovanje prema našim komšijama. Moramo vjerovati da će se jednoga dana i najgori ljudi opametiti tako da moraju poštivati ljudsko pravo na život, vjeru, slobodu, imetak i Äast.
Bošnjaci su autohtona zajednica moralne tradicije, koja s ponosam zna da nosi svoj bol i patnju. U svako doba bošnjaÄka zajednica je imala ljude koji su bili savjest ÄovjeÄanstva, koji su branili istinu, pravdu i ljudsko dostojanstvo. Bosnjaci odbacuju mržnju, ne prihvataju nasilje i osuÄ‘uju teror uvijek i na svakom mjestu. BošnjaÄka zajednica je sposobna da se suoÄi sa svim izazovima i zato ne prihvata da joj se podmeću bilo kakvi tajni spiskovi koji treba da zaplaše njenu djecu, koji treba da uznemiravaju njihove komšije, koji treba da šire islamofobiju. Stoga traži da se objavi puna istina o terorizmu. Traži od države da nam se jasno i nedvosmisleno kaže puna istina o sigurnosti u BiH. Norod koji u svom sjećanju ima genocid osjetljiv je na nepoznanice, na poluistine i na sumnjiÄenja koja graniÄe sa pitanjem života i smrti. Dosta nam je straha, neizvjesnosti i nesigurnosti. Dosta nam je sumnjniÄenja. Mi smo narod koji nikome zla ne misli i zato hoćemo da to bude jasno i nedvosmisleno svima - našim komšijama i našim prijateljima u svijetu. Mi smo duboko svjesni zajedniÄke nam sudbine; mi znamo jedni za druge; mi brinemo o našoj zajednici. Jer, dok god budemo brinuli o našoj zajednici, ona će biti i postojati za dobrobit svakog našeg Äovjeka.