Povodom anticiviliyacijskih tvrdnji Josipa Šimića da su Bošnjaci srušili Stari most:

IGK: Povodom anticiviliyacijskih tvrdnji Josipa Šimića da su Bošnjaci srušili Stari most:
Rušenje Starog mosta je vrhunac fašizma i zločina. Pucanj u Stari most je pucanj u srce cijelog demokratskog, savremenog čovjećanstva, pucanj u Ideju Bosne i bosanski duh, pucanj u čovjeka i civilizaciju koji su se pobjedom nad fašizmom, poslije Holokausta zavjetovali nikada više. Rušenje Starog mosta je simbol urbicda u  agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocida nad njenim graÄ‘anima. Tokom srpskohrvatske agresije i genocida u Bosni i Hercegovini 1992-1995. godine, Stari most je prvo djelomično oštećen od strane srpskih vojnih i paravojnih  snaga. Dana 9. novembra 1993. takozvano Hrvatsko vijeće odbrane je srušio Stari most kao dio kampanje agresije i genocida u Mostaru i Bosni i Hercegovini. Dan ranije, 8. novembra 1993. Hrvatsko vijeće odbrane je započeo sa kampanjom rušenja Starog mosta ispaljujući na desetine projektila u luk i kule Starog mosta, što je okončano 9. novembra 1993., njegovim konačnim rušenjem. Nakon objavljivanja 36 TuÄ‘manovih stenograma, da se zaključiti da je rušenje Starog mosta bilo dio smišljene kampanje i udruženog zločinačkog poduhvata agresije Republike Hrvatske na Republiku Bosnu i Hercegovinu, koja se ogledala izmeÄ‘u ostalog i u urbicidu. O metodama urbicida i agresije Hrvatske na Bosnu i Hercegovinu svjedoči i razgovor TuÄ‘mana sa Jankom Bobetkom i Rosom 6. novembra 1993. godine, samo četiri dana prije rušenja Starog mosta. U jednom trenutku TuÄ‘man od Rosa traži da protiv Bošnjaka primijeni "neke elemente zastrašivanja": "Da bi osigurao ove granice Hrvatske, izvoli upotrijebiti sve što je moguće, jedino nećeš bojne otrove". Na što Roso odgovara: "Tu je taj problem što su ta punjenja miksnog tipa, miješana i jako su velika, ne možemo ih razdvojiti, 500 kg, to bi uništilo jedan cijeli grad kemijski... Ja čuvam to kao adut, ovi naši iz Bosne i Hercegovine to znaju". Samo četiri dana kasnije, novi sastanak, sa hitnom temom: srušen je Stari most u Mostaru. "Neki elementi zastrašivanja" koje je TuÄ‘man zahtijevao, primijenjeni su. Sada TuÄ‘man pita: "Dobro, usput, taj mostarski most, tko ga je porušio". Slijedi odgovor Mate Bobana, koji je značajan doprinos u historiji ratnog cinizma: "Bile su strašne kiše". Stari Most je, dakle, porušio Pero Zubac svojom poezijom, svojim "Mostarskim kišama". TuÄ‘man je ipak oprezan, pita: "Hoćemo li opet mi biti optuženi". Tada se pokreće čitava strategija prikrivanja zločina: pada dogovor da se kontaktiraju veze u španskom bataljonu, da se stranci nagovore da lažu o tome da Hrvati nisu srušili Most. Mate Granić: "Imati tu informaciju, imati sve, jer ako oni kažu dobru informaciju onda je to izuzetno, jer se inače to na CNN...". TuÄ‘man: "Inače, meÄ‘u nama, rušenje u vojnom pogledu, kome ide više u korist?" Mate Granić: "Nama". Još veća panika nastaje kada se pokušava prikriti stvarna uloga Hrvatske u agresiji i genocidu u Bosni i Hercegovini. Za rušenje Starog mosta devetog novembra 1993., pred MeÄ‘unarodnim krivičnim tribnalom za područije bivše Jugoslavije u Hagu optuženi su Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Milivoje Petković, Valentin ÄŒorić i Berislav Pušić. U njihovoj optužnici se navodi da su snage Herceg Bosne, Hrvatskog vijeća odbrane tokom opsade istočnog Mostara namjerno uništile ili teško oštetile mnoge vjerske objekte, te da su u novembru 1993. godine uništile i Stari most, graÄ‘evinu od meÄ‘unarodnog značaja.
Institut za istraživanje genocida Kanada - IGK