Bošnjački narod bez bosanskog jezika nema se čega sjećati niti ima kud u budućnost ići

Bošnjački narod bez bosanskog jezika nema se čega sjećati niti ima kud u budućnost ići 

Svijest o  Bosanskom se jeziku mora mijenjati, jer je to naše bošnjačko i bosanskohercegovačko blago broj jedan. 

Bosanski jezik je jedan moderni jezik kojeg Bošnjaci i drugi narodi tek trebaju da spoznaju da je to on. Naime, jezik bez slojevite prošlosti nije jezik dok se u savremenosti ne pokaže kao civilizirani standardni jezik. To bosanski jezik uveliko pokazuje. Zato je glavni zadatak da bošnjački i bosanskohercegovački mentalitet to shvate. Oni to još ne shvataju. To specijalisti shvataju, ali je potrebno da to tzv. obični čovjek to shvati.

Pravo na vlastiti jezik i identitet je neprikosnoveno. Bosanski jezik je jezik bošnjačkog naroda, ali u svakoj kulturnoj i civiliziranoj sredini jezik jednog naroda ne može biti samo jezik toga naroda. Bosanski jezik ne samo da ne pravi ograde, nego ih ruši. To, normalno, ne dovodi u pitanje koncepciju da je bosanski jezik- jezik bošnjačkog naroda. Naravno, kao što je i nauka prevazišla "kalajevsku"  koncepciju bosanskog jezika- jezika triju naroda u BiH, pošto nema granica meÄ‘u jezicima. Ako je "Derviš i smrt" svjetsko djelo, a prema njemu se mogu mjeriti i ostala djela, onda je to zajedničko svjetsko dobro nastalo na bosanskom jeziku.U tom naučnom smislu, nedavno smo bili svjedoci značajnih istraživanja dr. Ibrahima Pašića koji je naučnom metodologijom razotkrio brojne hostoriografske falsifikate. Ali, kada će doći do glava naših ljudi to je već dug proces. Tako i sa jezikom.  To su teški putevi, jer ih priječe mediji, psihologija, politika i ideologiziranje i sl. Teško je doprijeti naučnom istinom do čovjeka. A, cilj svakog naučnika i umjetnika je da istinom i ljepotom dopre do čovjeka. 

Fenomen otuÄ‘enja Bošnjaka od vlastitog jezika je u najmanju ruku dvostruk ili trostruk. Kada govorimo o otuÄ‘enju, mi smo skloni da u tom jezičkom otuÄ‘enju optužimo tu koncepciju srpsko-hrvatskog jezika, problematičnost teze ukršanja varijanata u BiH i slično. MeÄ‘utim, Bošnjaci su ponajviše krivi, ali je problem u tome što je bošnjačka krivica ne ona historijska koja je nametnuta, nego je krivica Bošnjaka u njihovoj svijesti još uvijek nestabiliziranoj i donekle još uvijek deformiranoj svijesti o tome da je jezik prošlost i budućnost naroda, da narod bez jezika nema se čega sjećati niti ima kud u budućnost ići Jer, jezik Bošnjaka odnosno bosanski jezik je temelj BiH koje otvara BiH, a ni u kom smislu je ne zatvara. To je matični jezik bosanskohercegovačkog prostora. 

Bosanski jezik ima dvije svoje varijante:  zapadno-bosansku i istočno-sandžačku. To je bila ideja koja je više izgledala esejistički nego naučno. MeÄ‘utim, u analizi graÄ‘e pisaca, i sandžačkih i bosanskih, ova teza se više nego potvrÄ‘uje.

Još uvjek imamo nedovoljnu bošnjaču i bosanskohercegovačku svijest da je jezik pitanje kulture broj jedan. Jezik dira u najdublje bilo kulture čovjekove. Prema tome poštovati jezik  to znači poštovati sebe.