Vijesti
Međunarodni dan bijelih traka obilježava se i u Torontu - Nikad se ne smije zaboraviti genocid u Prijedoru
Međunarodni dan bijelih traka obilježava se i u Torontu - Nikad se ne smije zaboraviti genocid u Prijedoru
SimboliÄnim vezivanjem traka graÄ‘ani BiH koji žive u Torontu podsjetili su na genocid u Prijedoru, te ukazali na diskriminaciju koja je mnoge PrijedorÄane te 1992. godine odvela u smrt. Prije 25 godine prijedorski nesrbi su se morali 'oznaÄiti' bijelim trakama. To je sramni civilizacijski Äin razraÄunavanja sa drugim i drugaÄijim, ne ostavljajući mogućnost slobodnog izbora. To je tužni simbol muÄenja i stradanja kojima su fašistiÄke horde zbog imena uskraÄivali slobodu kretanja ljudi, izlagali turturama u muÄenju te raznovrsnim brutalnim egzekucijama. Kao akt sjećanja i suosjećanja, mi smo danas oko ruke nosili bijele trake, koje nisu samo simbol sjećanja na progon, nego i znak trajne borbe protiv fašizma i diskriminacije na osnovu drugaÄijeg identiteta, te poricanja genocida. 102 djece je položilo ruže za 102 ubijene prijedorske djece. U zrak su puštena 102 bijela balona. Preživjele žrtve genocida u Prijedoru su još jednom svjedoÄile. Na ovaj naÄin Institut za istraživanje genocida, Kanada, BošnjaÄka zajednica kulture Preporod za Sjevernu Ameriku, Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike se pridružuju kampanji Äiji je cilj ukazati na diskriminaciju žrtava, poricanje i nemogućnost obilježavanja mjesta stradanja za sve žrtve genocida u Prijedoru. Danas, 25 godina nakon agresije i genocida, vlasti tzv. Republike Srpske još uvijek ne dozvoljavaju Bošnjacima i Hrvatima da obilježe mjesta stradanja izgradnjom spomenika u Prijedoru i na mjestu logora Omarska, Keraterm i Trnopolje. MeÄ‘unarodni dan bijelih traka je simbol borbe za istinu i pravdu, za ljudska prava i slobode žrtava i svih poniženih, za dostojanstvenu kulturu pamćenja ne zbog osvete već zbog bolje budućnosti u kojoj će istina i pravda biti put zajedniÄkog života. MeÄ‘unarodni dan bijelih traka je i aktivno suprostavljanje diskriminaciji, ponižavanja, dehumanizaciji žrtava i njihovih organizacija, misija borbe za dostojanstvo, slobode i prava žrtava, borba protiv poricanja genocida u Prijedoru i BiH. MeÄ‘unarodni dan bijelih traka je i u funkciji prevencije da se nikom više ne ponovi genocid.
Na komemoraciji u Torontu su govorili Medina Peco, predsjednica BošnjaÄke zajednice kulture Sjeverne Amerike, ogranak za Kanadu, Emir Ramić, direktor Instituta za istraživanje genocida, Kanada, Senada Cvrk Pargan predsjednica BošnjaÄke zajednice kulture Sjeverne Amerike, Adnan ef. Balihodžić i preživajela žrtva koncentracionog logora smrti Omarska Fadil Kulašić,
Podsjećamo svjetsku javnost da su genocid i drugi oblici zloÄina protiv ÄovjeÄnosti i meÄ‘unarodnog prava na podruÄju općine Prijedor trajali kontinuirano u periodu 1992 – 1995, kada je ubijeno 102 djece, 256 žena (ukupno 3.173 civila), 31.000 ljudi je zatoÄeno u koncentracionim logorima smrti, 53.000 osoba su žrtve progona i deportacije. U samo tri mjeseca je istrijebljeno 94 posto Bošnjaka i Hrvata. U Prijedoru je izvršen masovni zloÄin genocida, kulturocida, ekocida, etnocida, urbicida, elitocida; masovno, namjerno, organizovano ubijanje, protjerivanje, silovanje prije svega, Bošnjaka, a zatim i Hrvata. Pozivamo sve prijatelje istine i pravde u svijetu da obilježe MeÄ‘unarodni dan bijelih traka, 31. maj. Nosite oko ruke bijele trake, koje nisu samo simbol sjećanja na progon, nego i znak trajne borbe protiv fašizma koji još nije pobijeÄ‘en u Prijedoru i BiH. Više od dvadeset godina poslije tih strašnih zloÄina diskriminacija i najgrublje kršenje ljudskih prava i sloboda se nastavlja drugim sredstvima. Agresija i genocid se nastavljaju drugim metodama. Namjerno i sustavno se onemogućuje povratak i oporavak prijedorskih bošnjaÄkih i hrvatskih zajednica, na silu oteta radna mjesta i imovina nikada nisu vraćeni, općinske strukture najmanje ulažu u naselja u kojima je potpuno bila uništena infrastruktura i objekti. Pozivamo sve politiÄke, akademske i pravne pojedinaÄne i kolektivne subjekte u svijetu, svjesne istine i pravde, i sve borce za zaštitu ljudskih prava i sloboda i njihove organizacije da pomognu prijedorskim roditeljima da konaÄno podignu spomenik dostojan nedužnih 102 djeÄaka i djevojÄica koji su ubijeni u genocidu u Prijedoru. Peticija za izgradnju spomenika je predana prošle godine, meÄ‘utim, gradska skupština u Prijedoru se do danas nije izjasnila o inicijativi roditelja. Protestujemo protiv ovakvog anticivilizacijskog postupanja prijedorskog politiÄkog establišmenta koji kontinuirano dehumanizira preživjele žrtve genocida. Općinske vlasti u Prijedoru do današnjeg dana nisu žrtvama genocida na bilo koji naÄin odali poÄast za patnje kroz koje su prošli. Lokalne vlasti odbijaju javno priznati da su zloÄini poÄinjeni u Prijedoru, usprkos brojnim presudama meÄ‘unarodnih i lokalnih sudova. Tražimo od politiÄkih, akademskih i pravnih pojedinaÄnih i kolektivnih subjekata u svijetu da uÄine hitne dodatne napore da se bezuslovno ispoštuje pravedna borba prijedorskih žrtava i svjedoka agresije i genocida za sjećanje, istinu i pravdu bez kojih nema pomirenja i sretnije zajedniÄke budućnosti Prijedora i BiH. Tražimo da 31.maj postane trajno datumsko obilježje prijedorskih “bijelih traka”, kao izraz najrigidnijeg fašistiÄkog aparthejda, te da se institucionalizira i postane dio institucionalnog pamćenja. To je ujedno prilika da se 31. maj proglasi danom borbe protiv fiziÄkog obilježavanja ljudi, najmorbidnije dehumanizacije, segregacije i aparthejda, te zloÄina protiv ÄovjeÄnosti i meÄ‘unarodnog prava, koji su uslijedili nakon markiranja žrtve. Genocid u Prijedoru je krajnje neÄovjeÄna radnja, Äinjena u režiji parainstitucionalnog režima u namjeri potÄinjavanja, dehumaniziranja i stvaranja nepodnošljivih uslova za život kako bi se što brže i što okrutnije izvršilo etniÄko ÄišÄ‡enje nesrpskog etniÄkog elementa. Na taj naÄin ne samo da se stvorio razliÄit pravni položaj nesrba u odnosu na etniÄke Srbe, već se ovdje radi o potpunom obespravljivanju nesrba po sistemu “rasnih zakona”, što se vrlo brzo ostvarilo sa zatvaranjima, torturom i egzekucijama u koncentracionim logorima u Omarskoj, Keratermu, Trnopolju, te mnogim drugim mjestima zatvaranja, te strašni zloÄini prilikom deportovanja, posebno na Korićanskim stijenama nadomak Travnika, gdje je u “Äast ispraćaja”, na najsvirepiji naÄin bacanjem u provaliju i mitraljiranjem pobijeno preko 200 ljudi, zajedniÄki stav je organizatora toronske komemoracije.
Vijesti: