Vijesti

Međunarodni dan bijelih traka obilježava se i u Torontu - Nikad se ne smije zaboraviti genocid u Prijedoru

Međunarodni dan bijelih traka obilježava se i u Torontu - Nikad se ne smije zaboraviti genocid u Prijedoru


Simboličnim vezivanjem traka građani BiH koji žive u Torontu podsjetili su na genocid u Prijedoru, te ukazali na diskriminaciju koja je mnoge Prijedorčane te 1992. godine odvela u smrt. Prije 25 godine prijedorski nesrbi su se morali 'označiti' bijelim trakama. To je sramni civilizacijski čin razračunavanja sa drugim i drugačijim, ne ostavljajući mogućnost slobodnog izbora. To je tužni  simbol mučenja i stradanja kojima su fašističke horde zbog imena uskračivali slobodu kretanja ljudi, izlagali turturama u mučenju te raznovrsnim brutalnim egzekucijama. Kao akt sjećanja i suosjećanja, mi smo danas oko ruke nosili bijele trake, koje nisu samo simbol sjećanja na progon, nego i znak trajne borbe protiv fašizma i diskriminacije na osnovu drugačijeg identiteta, te poricanja genocida. 102 djece je položilo ruže za 102 ubijene prijedorske djece. U zrak su puštena 102 bijela balona. Preživjele žrtve genocida u Prijedoru su još jednom svjedočile. Na ovaj način Institut za istraživanje genocida, Kanada, Bošnjačka zajednica kulture Preporod za Sjevernu Ameriku, Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike se pridružuju kampanji čiji je cilj ukazati na diskriminaciju žrtava, poricanje i nemogućnost obilježavanja mjesta stradanja za sve žrtve genocida u Prijedoru. Danas, 25 godina nakon agresije i genocida, vlasti tzv. Republike Srpske još uvijek ne dozvoljavaju Bošnjacima i Hrvatima da obilježe mjesta stradanja izgradnjom spomenika u Prijedoru i na mjestu logora Omarska, Keraterm i Trnopolje. Međunarodni dan bijelih traka je simbol borbe za istinu i pravdu, za ljudska prava i slobode žrtava i svih poniženih, za dostojanstvenu kulturu pamćenja ne zbog osvete već zbog bolje budućnosti u kojoj će istina i pravda biti put zajedničkog života. Međunarodni dan bijelih traka je i aktivno suprostavljanje diskriminaciji, ponižavanja, dehumanizaciji žrtava i njihovih organizacija, misija borbe za dostojanstvo, slobode  i prava žrtava, borba protiv poricanja genocida u Prijedoru i BiH. Međunarodni dan bijelih traka je i u funkciji prevencije da se nikom više ne ponovi genocid.

Na komemoraciji u Torontu su govorili Medina Peco, predsjednica Bošnjačke zajednice kulture Sjeverne Amerike,  ogranak za Kanadu, Emir Ramić, direktor Instituta za istraživanje genocida, Kanada, Senada Cvrk Pargan predsjednica Bošnjačke zajednice kulture Sjeverne Amerike, Adnan ef. Balihodžić i preživajela žrtva koncentracionog logora smrti Omarska Fadil Kulašić,

Podsjećamo svjetsku javnost da su genocid i drugi oblici zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava na području općine Prijedor trajali kontinuirano u periodu 1992 – 1995, kada je ubijeno 102 djece, 256 žena (ukupno 3.173 civila), 31.000 ljudi je zatočeno u koncentracionim logorima smrti, 53.000 osoba su žrtve progona i deportacije. U samo tri mjeseca je istrijebljeno 94 posto Bošnjaka i Hrvata. U Prijedoru je izvršen masovni zločin genocida, kulturocida, ekocida, etnocida, urbicida, elitocida; masovno, namjerno, organizovano ubijanje, protjerivanje, silovanje prije svega, Bošnjaka, a zatim i Hrvata. Pozivamo sve prijatelje istine i pravde u svijetu da obilježe Međunarodni dan bijelih traka, 31. maj. Nosite oko ruke bijele trake, koje nisu samo simbol sjećanja na progon, nego i znak trajne borbe protiv fašizma koji još nije pobijeđen u Prijedoru i BiH. Više od dvadeset godina poslije tih strašnih zločina diskriminacija i najgrublje kršenje ljudskih prava i sloboda se nastavlja drugim sredstvima. Agresija i genocid se nastavljaju drugim metodama. Namjerno i sustavno se onemogućuje povratak i oporavak prijedorskih bošnjačkih i hrvatskih zajednica, na silu oteta radna mjesta i imovina nikada nisu vraćeni, općinske strukture najmanje ulažu u naselja u kojima je potpuno bila uništena infrastruktura i objekti. Pozivamo sve političke, akademske i pravne pojedinačne i kolektivne  subjekte u svijetu, svjesne istine i pravde, i  sve borce za zaštitu ljudskih prava i sloboda i njihove organizacije da pomognu prijedorskim roditeljima da konačno podignu spomenik dostojan nedužnih 102 dječaka i djevojčica koji su ubijeni u genocidu u Prijedoru. Peticija za izgradnju spomenika je predana prošle godine, međutim, gradska skupština u Prijedoru se do danas nije izjasnila o inicijativi roditelja. Protestujemo protiv ovakvog anticivilizacijskog postupanja prijedorskog političkog establišmenta koji kontinuirano dehumanizira preživjele žrtve genocida. Općinske vlasti u Prijedoru do današnjeg dana nisu žrtvama genocida na bilo koji način odali počast za patnje kroz koje su prošli. Lokalne vlasti odbijaju javno priznati da su zločini počinjeni u Prijedoru, usprkos brojnim presudama međunarodnih i lokalnih sudova. Tražimo od političkih, akademskih i pravnih pojedinačnih i kolektivnih  subjekata u svijetu da učine hitne dodatne napore  da se bezuslovno ispoštuje pravedna borba prijedorskih žrtava i svjedoka agresije i genocida za sjećanje, istinu i pravdu bez kojih nema pomirenja i sretnije zajedničke budućnosti Prijedora i BiH. Tražimo da 31.maj postane trajno datumsko obilježje prijedorskih “bijelih traka”, kao izraz najrigidnijeg fašističkog aparthejda, te da se institucionalizira i postane dio institucionalnog pamćenja. To je ujedno prilika da se 31. maj proglasi danom borbe protiv fizičkog obilježavanja ljudi, najmorbidnije dehumanizacije, segregacije i aparthejda, te zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, koji su uslijedili nakon markiranja žrtve. Genocid u Prijedoru je krajnje nečovječna radnja, činjena u režiji parainstitucionalnog režima u namjeri potčinjavanja, dehumaniziranja i stvaranja nepodnošljivih uslova za život kako bi se što brže i što okrutnije izvršilo etničko čišćenje nesrpskog etničkog elementa. Na taj način ne samo da se stvorio različit pravni položaj nesrba u odnosu na etničke Srbe, već se ovdje radi o potpunom obespravljivanju nesrba po sistemu “rasnih zakona”, što se vrlo brzo ostvarilo sa zatvaranjima, torturom i egzekucijama u koncentracionim logorima u Omarskoj, Keratermu, Trnopolju, te mnogim drugim mjestima zatvaranja, te strašni zločini prilikom deportovanja, posebno na Korićanskim stijenama nadomak Travnika, gdje je u “čast ispraćaja”, na najsvirepiji način bacanjem u provaliju i mitraljiranjem pobijeno preko 200 ljudi, zajednički stav je organizatora toronske komemoracije.

Vijesti: