Diskriminacija Bosnjaka u RS

Diskriminacija Bosnjaka u RS

Republika Srpska je od uspostave mira i početka navodnog normalnog života u njoj, nastavila diskriminirati Bošnjake. To se očitovalo u svim oblastima života. Diskriminacija svih oblika njihovog vjerskog, nacionalnog i kulturnog života, osim onih minimalnih manifestacija koje služe kao smokvin list i na koje nasjedaju benevreci, vidljiva je u školama, vojsci, javnim službama, na radiju, televiziji, u sportu i osobito u ukupnoj situaciji javnog života, u kojem je moguće slobodno manifestirati svaki, pa i najekstremniji oblik srpskog nacionalizma i fašizma.

Sve je to jasno, ali nije jasno zbog čega neki bošnjački političari uporno šute o tim pojavama, a kada neko izvan političkog establišmenta, koji je, kako znamo, mrtav i već ukočen, nešto o tome kaže ili protestira protiv tih nasilja, onda se to koristi za unutarnju meÄ‘ubošnjačku političku borbu za pravo predstavljanja, a ustvari pravo na iskorištavanje vlastitog naroda.

Ako je ova opća politika voÄ‘stva Republike Srpske ovakva kako je opisana, a o tome nema spora, onda je jasno da će logika te politike voditi ka sve ekstremnijim zloupotrebama vlasti i korištenju svih mogućih metoda radi postizanja prividno legalnih i legitimnih uvjeta za jačanje diskriminacije i represije prema Bošnjacima, kako bi se potpuno ugušio bošnjački glas i kako bi se oni koji još žive na toj teritoriji prisilili da je napuste, a oni koji bi eventualno htjeli da se vrate iz prisilnog progonstva obeshrabrili u eventualnoj želji da ponovo žive na svojoj zemlji i u svojim kućama.

To nije ništa drugo nego početak one vrste sramnih historija europskih društava koje su započele s kriminalizacijom Židova, da bi konačno završile s kriminalizacijom cijelih europskih naroda (Roma i Slavena) i mnogih vrsta ljudi i njihovih opredjeljenja, od političkih do seksualnih.

Fašizam je prikriven iza nacionalizma i brige za čistoću i čvrstinu države. Mi smo tu vrstu fašizma iskusili tokom agresije i genocida nad nama. U interesu je svih demokrata u zemlji, ako takvih još uopće ima, da na ovu vrst nasilja reagiraju i brane slobodu uvjerenja i prakticiranja jedne legalne i legitimne vjerske orijentacije ljudi, ma koliko ona nama koji pripadamo tradicionalnom načinu ibadeta koji je vladao u Bosni i Hercegovini, bila strana.

Sramno je da o cijelom ovom opasnom kontekstu dogaÄ‘anja naši politički predstavnici, koji se ubiše od ljubavi za narod i njegovu slobodu i od utrkivanja ko će posjetiti više džamija ili prisustvovati brojnijim iftarima, ne kažu ni riječi i da naše novine pozivaju onoga ko je najviši formalni, a vjerovatno i stvarni autoritet u vjerskim pitanjima islama kod nas, da se izvinjava policiji zbog toga što je branio pravo muslimana da prakticiraju svoja vjerska uvjerenja, što mu je, uostalom, glavna zadaća.