P O V E LJ A
SJEVERNO-AMERIÄŒKIH BOŠNJAKA O KULTURI SJEĆANJA NA ŽRTVE
GENOCIDA U REPUBLICI BOSNI I HERCEGOVINI
Na Panel diskusiji, održanoj u okviru komemoracije povodom 22. godišnjice sjećanja na žrtve genocida u i oko sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice, jula 1995, u Richmondu, od 8.-11. jula 2017, uz aktivno uÄešÄ‡e: akademika prof. dr Smaila ÄŒekića, najistaknutijeg istraživaÄa genocida; gospodina Mira Lazovića, predsjednika Skupštine Republike Bosne i Hercegovine; prof. Ive Komšića, Älana Predsedništva Republike Bosne i Hercegovine i jednog od gradonaÄelnika Sarajeva; prof. dr Senadina Lavića, predsjednika BošnjaÄke zajednice kulture Preporod Sarajevo; gospodina Saliha Brkića, istaknutog novinara i reportera; akademika dr. Emira Ramića, direktora Instituta za istraživanje genocida Kanada; prof. dr Harisa Alibašića, jednog od predsjednika Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike, te brojnih drugih liÄnosti, usvojena je
P O V E LJ A
SJEVERNO-AMERIÄŒKIH BOŠNJAKA O KULTURI SJEĆANJA NA ŽRTVE
GENOCIDA U REPUBLICI BOSNI I HERCEGOVINI
1. Institucije i organizacije u Sjevernoj Americi kontinuirano djeluju na širenju i jaÄanju svijesti šire ameriÄke i kanadske javnosti o genocidu, najtežem obliku zloÄina protiv ÄovjeÄnosti i meÄ‘unarodnog prava, koji je izvršen u Evropi nakon Drugog svjetskog rata – u i oko sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice, jula 1995, kao i u svim okupiranim mjestima, gradovima u opsadi i drugim sigurnim zonama Ujedinjenih nacija u Republici Bosni i Hercegovini.
2. Zahvaljujemo se Kongresu u Senatu SAD-a i Parlamentu Kanade na usvajanju više rezolucija o genocidu u Srebrenici i Republici Bosni i Hercegovini; gradonaÄelnicima više od 20 ameriÄkih i kanadskih gradova, koji su 11. juli proglasili Danom sjećanja na genocid u Srebrenici i Republici Bosni i Hercegovini. Posebnu zahvalnost izražavamo i dugujemo Kanadskom muzeju za ljudska prava i slobode (engleski naziv) na stalnoj izložbenoj postavci o genocidu u Srebrenici. TakoÄ‘er iskazujemo zahvalnost Windzoru i lokalnoj zajednici na izgradnji prvog spomen obilježja žrtvama genocida u Srebrenici u dijaspori; akademskim nauÄno-istraživaÄkim i obrazovnim institucijama u SAD i Kanadi koje istražuju i izuÄavaju genocid u Srebrenici.
3. Civilizacijska je obaveza i kulturna potreba razvijanje kulture sjećanja na žrtve genocida u i oko sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice, jula 1995. i cijeloj Republici Bosni i Hercegovini, ali i znatno šire, kako u Evropi, tako i u cijelom svijetu. Cilj ovog projekta je:
- da se nauÄno istraži i nauÄno sazna nauÄna istina o zloÄinu genocida; govori u ime nevino ubijenih žrtava genocida; razvija individualna i društvena svijest i individualna i kolektivna potreba i odgovornost za prevenciju genocida i odgovarajuću blagovremenu reakciju; permanentno istrajavati i istrajati na priznanju krivice i prihvatanja odgovornosti za izvršeni genocid; intenzivno u kontinuitetu planski, organizovano, sistematiÄno, ciljno i svrsishodno raditi na procesuiranju odgovornih; istrajati u ostvarenju barem minimalne pravde, kao individualne ljudske i društvene satisfakcije; razvijati aktivnosti trajnog pamćenja na genocid i žrtve genocida; ostvariti faktiÄke moralne i pravno-normativne pretpostavke i uslove onemogućivanja negiranja genocida.
4. Problem genocida je problem cijelog ÄovjeÄanstva. Shodno tome, i genocid u Srebrenici, sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija, jula 1995, treba posmatrati na evropskom i svjetskom nivou, u okviru internacionalnog prava, Povelje UN, Evropske Unije. Genocid treba biti bitan Äinilac društvene svijesti i savjesti meÄ‘unarodne zajednice, koja, nažalost, i danas prelazi preko toga na naÄin da Äak i u toj zoni ne dopušta bošnjaÄkoj djeci, potomcima genocida, školovanje na bosanskom jeziku i uÄenje istine o bošnjaÄkoj i bosanskohercegovaÄkoj historiji i kulturi tradicije. Borba za Bosnu i Hercegovinu danas se, pored ostalog, vodi kroz poštivanje vladavine zakona i priznavanje važnosti internacionalnog prava kojim se Älanica UN mora zaštititi od barbarstva, agresije i velikodržavnih projekata osvajaÄkog, fašistiÄkog i genocidnog karaktera. U entitetu Republika Srpska oÄuvanje rezultata genocida postavljeno je kao glavni politiÄki i kulturni cilj svih vlada poslije Dejtona. To im je omogućio upravo Dejtonski mirovni sporazum. Entitet Republika Srpska je tvorevina nastala na genocidu.
5. Misliti genocid u Srebrenici znaÄi i tražiti odgovor na pitanje da li je genocid legalno sredstvo u ostvarivanju kulturnih i politiÄkih ciljeva? Dejtonski mirovni sporazum, nažalost, pokazuje da on to jest. Isto tako, pred nam je pitanje da li je Presuda Internacionalnog suda pravde dovoljna da se ostvari pravo žrtava i dostigne pravda? Da li je moguće da djelo genocida i dalje postoji na tlu države Bosne i Hercegovine? Donošenje nužnih ustavnih promjena u Bosni i Hercegovini i njena evroatlanska integracija nije moguća uz oÄuvanje tekovina genocida koji je u njoj izvršen. ZloÄinom genocida stvoren je entitet Republika Srpska na tlu države Bosne i Hercegovine i tražimo da se to djelo i njegovi izvršioci sankcioniraju pred internacionalnim institucijama prava.
6. Genocid u Republici Bosni i Hercegovini je proces koji je poÄeo 1992. i završio 1995. - genocidom u Srebrenici. MeÄ‘unarodna zajednica je intervenirala nakon genocida u Srebrenici i zbog toga je insistirala na tome da se samo zloÄin koji je poÄinjen u Srebrenici u julu 1995. godine nazove genocidom. BosanskohercegovaÄko društvo nije izvuklo pouku od genocida u Republici Bosni i Hercegovini koji je kulminirao genocidom u Srebrenici. Proces suoÄavanja meÄ‘unarodne zajednice sa odgovornošÄ‡u za genocid u Republici Bosni i Hercegovini trebao bi da teÄe paralelno sa procesom suoÄavanja sa Äinjenicama o genocidu u Republici Bosni i Hercegovini. Svaki genocid ima svoj državni i meÄ‘unarodni kontekst, pa tako i genocid u Bosni i Hercegovini. Bez prešutnog odobrenja i bez ignorirajućeg odnosa meÄ‘unarodne zajednice nijedan genocid nije moguć. MeÄ‘unarodna zajednica je daleko od toga da se suoÄi sa svojom odgovornošÄ‡u za genocid u Republici Bosni i Hercegovini. Onog trenutka kad meÄ‘unarodna zajednica bude spremna da se suoÄi sa svojom odgovornošÄ‡u, krenut će i proces suoÄavanja u Bosni i Hercegovini.
7. U Bosni i Hercegovini je negiranje genocida norma. Negiranje genocida je praktiÄno zvaniÄni diskurs vlasti u entitetu Republike Srpske. Sve dok vlasti tog entiteta i vlasti u Srbiji ne budu spremne da se suoÄe sa svojom odgovornošÄ‡u za genocid u Republici Bosni i Hercegovini, to negiranje će trajati. Proces priznavanja genocida je složen, jer podrazumijeva, prije svega, politiÄke konsekvence u Bosni i Hercegovini. SuoÄavanje s genocidom od vlasti entiteta Republike Srpske znaÄi pristanak na ustavne promjene, podrazumijeva pristanak na pravednija rješenja, a ne promoviranje legitimiziranja ciljeva genocida. Teorije o genocidu ne promoviraju ideju o genocidnim narodima, ali govore o masovnom uÄešÄ‡u u genocidu. Promovirati tezu da su genocid izvršili samo pojedinci, udaljava nas od odgovora na pitanje zašto se neki ljudi ponašaju kao spasioci, neki kao izvršioci, a neki kao posmatraÄi. Srpska negacija zloÄina genocida nad Bošnjacima je rezultat politiÄkog projekta srpskih vlasti, bez obzira koja je partija na politiÄkoj sceni.
8. Priznanje genocida u Srebrenici, kao jedinog genocida koji je izvršen u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, predstavlja temelj pomirenja u Bosni i Hercegovini i regionu, temelj bolje zajedniÄke budućnosti bosanskohercegovaÄkog društva i države i temelj evroatlanskih integracija Bosne i Hercegovine. Država u kojoj je izvršen genocid, pored više pokušaja, nije usvojila dokument o osudi genocida. Evroatlanska budućnost Bosne i Hercegovine podrazumjeva, pored ostalog, usvojanje rezolucije o osudi genocida, podrazumijeva razvijati sistem obrazovanja koji će uÄiti generacije da je na Republiku Bosnu i Hercegovinu izvršena višestruka agresija, a nad Bošnjacima genocid. Negiranje historijskih Äinjenica, koje su i sudskim presudama i politiÄkim odlukama potvrÄ‘ene, može rezultirati novim genocidom. Bez pouka iz prošlosti, bez istine i pravde, nema bolje budućnosti. Kakvu budućnost možemo oÄekivati bez pravde i istine? Onima koji negiraju genocid bilo bi bolje da se suoÄe s istinom, kako bi i njihova djeca imala sigurniju, bolju budućnost. Bolja budućnost zasnovana na uÄenju o genocidu, na institucionalizaciji kulture pamćenja, na istini i pravdi nema alternative. Zalaganje za obrazovanje o genocidu ostaju naše aktivnosti u kojima definitivno nećemo raÄunati na sve one koji ponižavaju istinu i pravdu, te dehumaniziraju žrtve. Mlade generacije ćemo uÄiti o vrijednostima mira, vrijednostima kulture sjećanja, vrijednostima istine i pravde, vrijednostima ideje Bosne i bosanskog duha, ali i o kontinuiranoj antibosanskoj kampanji raznih politiÄkih establišmenata u Bosni i Hercegovini.
9. Tražimo izmjenu KriviÄnog zakona Bosne i Hercegovine, kako bi se, pored ostalog, zabranilo negiranje, minimiziranje, opravdavanje ili odobravanje zloÄina genocida. Implementacija presude MeÄ‘unarodnog suda pravde iz 2007. godine, kojom je kao pravna Äinjenica utvrÄ‘eno da je u sigurnoj zoni Ujedinjeni nacija Srebrenici poÄinjen genocid 1995, nema rok trajanja. Na ovaj naÄin doprinijelo bi se izgradnji sigurnog društva, ali i iskazalo poštovanje sa žrtvama agresije i genocida. IstraživaÄi genocida istiÄu kako je posljednja faza genocida negiranje da se on dogodio. Naša je moralna i historijska obaveza da širimo istinu o genocidu, tražimo pravdu za žrtve genocida, institucionaliziramo kulturu pamćenja.
10. Pozivamo predstavnike Evropske unije da u procesu otvaranja novih poglavlja za pregovore o prikljuÄenju Srbije Evropskoj uniji postave uvjet da ta zemlja mora priznati odluke meÄ‘unarodnih sudova o genocidu u Republici Bosni i Hercegovini. Pozivamo predstavnike Evropske unije da od Hrvatske, koja je već Älanica Evropske unije, zatraže poštovanje odluka meÄ‘unarodnih sudova. Pozivamo predstavnike Evropske unije da u procesu otvaranja poglavlja za pregovore o prikljuÄenju Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji ne pregovaraju sa onima koji negiraju odluke meÄ‘unarodnih sudova, jer ukoliko neko ne poštuju te odluke kako će poštovati druge evropske standarde. U dijelu Bosne i Hercegovine, zatim Srbiji, u kontinuitetu se negira genocid nad Bošnjacima, veliÄaju se najveći ratni zloÄinci, a i danas je na djelu ideologija i politika, ukljuÄujući i medije koji siju novo agresivno genocidno sjeme zla. MlaÄ‘e generacije koje nemaju vlastito iskustvo vremena u kome je poÄinjen genocid mogu biti žrtve manipulacije nekažnjenih ideologa ili podržavalaca genocida i doći u priliku da ponove genocid. Inkriminacija negiranja genocida ima simboliÄku funkciju za Bosnu i Hercegovinu u kojoj je poÄinjen genocid. Da bi se u njoj omogućilo razlikovanje prošlosti od sadašnjosti potrebno je javno priznanje Äinjenica o izvršenom genocidu kao jednom od najvažnijih uslova evroatlanskih integracija.
11. Bošnjaci, žrtve genocida imaju povijesnu dužnost pamćenja i podsjećanja na genocid, koji je nad njima poÄinjen. Nosioci ideologije i politike genocida, kao i izvršioci genocida, imaju historijsku odgovornost da osude ideologiju, politiku i praksu genocida i da zahtijevaju da se u tom procesu najodgovorniji primjereno kazne.