Richmond ne zaboravlja prijatelje kulture pamćenja

Richmond ne zaboravlja prijatelje kulture pamćenja
Mir u Bosni treba bosanskohercegovačku kulturu pamćenja u borbi protiv rušitelja Bosne. Bosanski glas iz Muzeja holokausta u Richmondu je potpisanom Poveljom o kulturi pamćenja pozvao na zajedničku bosansku akciju za institucionalizaciju bosanske kulture pamćenja. Bez agresija i genocida Bosnu nije bilo moguće podijelitI. Rušitelji Bosne su željeli i danas žele instalirati mržnju. Bosna je ubijana i razarana zbog Ideje Bosne i Bosanskog duha koje su brana zlu upotrebom mira, istine i pravde. Rušenjem Ideje Bosne i Bosanskog duha je porušena čast cijelog svijeta. Udruženi antibosanski poduhvat istočnih i zapadnih barbara u saradnji sa domaćim antibosanskim elementima obrušili su se na Bosnu i skoro dobili bitku. Ali Ideja Bosne i Bosanski duh su nadvladali rušitelje. Još ranjena Bosna pogaÄ‘a ljude, ali samo ljude, u srce. Valja vratiti Ideju Bosne i Bosanski duh, Bosni. U protivnom dajemo zeleno svjetlo etničkim čistačima širom svijeta.  Agresije i genocid na Bosnu su bile bitke za Veliku Srbiju i Veliku Hrvatsku. Afirmacija kulture pamćenja kao institucionalizacija istine i pravde,  je najbolji put reintegracije bosanskohercegovačke države i društva. O tome smo svjedoćili nedavno u Muzeju holokausta u Richmondu. Kultura pamćenja oslobaÄ‘a zarobljenu bosanskohercegovačku državu i društvo i potvrÄ‘uje nezavisnost, suverenitet i politički subjektivitet bosanskohercegovačke države. Institucionalna kultura pamćenja je najbolje oružije ljudi u borbi protiv negatora genocida. Onima koji kontinuirano negiraju bosansku zemlju, državu i društvo, onima koji negiraju i ponižavaju bosansku kulturu, historiju, tradiciju, jezik, onima koji kontinuirano prodaju bosanski patriotizam za lični interes iz Muzeja holokausta u Richmondu je poručeno:  Samo Bosna, a ne njeni djelovi, ima svoj vlastiti identitet i vlastitu historiju koja traje. Bosna je ostala Bosna kroz dugu svoju povijest, jedina koja je uvijek bila i cjelovita, kao teritorij, i jedinstvena kao historijsko trajanje. Stojeći ovdje u Muzeju holokausta odajemo počast žrtvama genocida u Bosni kroz naša sjećanja, a učinimo im pravdu našim djelima. Pozvali smo sve one koji su u agresijama i genocidu pomagali i bili moralno oličenje tadašnjeg svijeta da sada pomognu u uspostavi kulure pamćenja u ime mira, istine i pravde u Bosni. Nećemo ostati nijemi na negiranja i tabuiziranja genocida u Bosni koja se dešavaju svakodnevno i pored brojnih presuda meÄ‘unarodnih sudova. Ne tražimo pokajanje od onih koji su mentori genocida. Njih zaista ima mnogo. Oni koji shvataju da je u njihovo ime učinjen genocid su u manjini i od neljudi ne smiju da se manifestuju. Zato nam treba institucionalna bosanska kultura pamćenja koju će graditi cijeli svijet.
/E. R./