Reakcija na antibosanska, antibošnjačka i anticivilizacijska Dodikova negiranja bosanskog jezika

Reakcija na antibosanska, antibošnjačka i anticivilizacijska Dodikova negiranja bosanskog jezika

Negiranje bosanskog jezika je negiranje bošnjačkog naroda i negiranje bosanske države

Bosanski jezik ima svoje utemeljenje u stotinama godina historije države BiH. On je sebe kroz prošlost nazvao bosanskim i on je, primarno, jezik bošnjačkih naroda te svih onih koji BiH doživljavaju kao svoju domovinu. Bosanski jezik je i jezik bosanskog duha i ideja Bosne, koji  se najbolje izražavaju u i sa tim jezikom. Kontinuirano negiranja bosanskog jezika je jedan od ključnih segmenata velikosrpske politike. Negiranja bosanskog jezikaje je još jedan dokaz nemogućnosti opstojanja entiteta nastalog na genocidu, dobrano homogeniziranom, s permanentnom separatističkom intencijom. Negiranje bosanskog jezika je jedan od bitnih ciljeva srpskog historijskog pamćenja za nastavak morbidne velikosrpske ideologije i glavno oruÄ‘e u izvrtanju historijskih činjenica za ciljano debljanje i učvršÄ‡avanje granica manjeg bosanskohercegovačkog entiteta.

Bošnjački narod zapravo sebe legitimira sa bosanskim jezikom. Ne postoji nijedan fenomen svijesti kroz koji se bolje oslikava bošnjačka prošlost, sadašnjost i budućnost, nego što je to bosanski jezik. Naziv bosanski jezik jeste aspiracija i na državu BiH jer je nastajao na bosanskohercegovačkoj zemlji. Bosanski jezik je neosporna, naučno utemeljena, historijska i kulturološka činjenica. Kao što Bošnjaci imaju pravo da svoj jezik imenuju bosanskim, tako isto bosanski jezik je bio, jeste i ostaće ključna dimenzija države BiH. Nikada, niko i nigdje nije prisiljavao neki narod na to kako će zvati svoj jezik. Svaki narod ima pravo da zove svoj jezik kako on hoće. U našem slučaju, imamo povijest, imamo gramatike i rječnike bosanskog jezika stare više 100 godina, tako da su i naučne činjenice na našoj strani. Na kontinuirano negiranje bosanskog jezika je opasno odgovoriti šutnjom i pasivnošÄ‡u političke, akademske i kulturne elite. Ovdje treba da se uključe insitucije na svim nivoima, a te institucije mogu aktivirati ljudi čija pozicija je takva da imaju tu moć. Za taj proces odavno postoje sudske činjenice, a sada i moralne i ljudske. Na kraju, nije cilj dokazati bošnjaštvo, bosanski jezik i bosansko-hercegovačku državu i društvo, nego pokazati historijsku utemeljenost navedenih kategorija. Zato nema potrebe objašnjavati nacionalno ime Bošnjak, ime jezika bosanskog i ime države BiH. Ja ih samo promoviram kao prirodno pravo na bošnjačku i bosanskohercegovačku tradiciju. Dakle, negiranje bosanskog jezika je negiranje bošnjačkog naroda i negiranje države BiH. Bošnjačka dijaspora ulaže napore da se odupre jezičkoj asimilaciji. Svjesni da je bosanski jezik, ovakav kakav je sada, vrlo podložan asimilaciji jer je praktički državno nezaštićen jezik, svjesni da bosanski jezik nema onaj tretman koji u civiliziranom svijetu jedan jezik ima, svjesni da u bošnjačkom mentalitetu postoje nedoumice u odnosu na vlastiti jezik, sjevernoamerički Bošnjaci su se organizovano i institucionalno suprostavili nemilosrdnim mehanizmima asimilacionih procesa u američkom Melting potu i kanadskom Kulturnom mozaiku, koji su kao usisivači zaprijetili usisavanju jezičkog identiteta američkih i kanadskih Bošnjaka. A, izgubiti jezički identitet znači izgubiti nacionalni identitet, ali što je još važinije izgubiti i vlastiti kulturni identitet.
Bošnjaci kao evropski, kosmopolitski  narod sa svojom državom u Evropi imaju pravo da svoj jezik imenuju bosanskim. Bosanski jezik je bio, jeste i ostat će ključna dimenzija države BiH po kojoj je ona jedinstvenija od svih drugih zemalja sa zajedničkom jezično govornom supstancom.

Profesor Emir Ramić
Direktor Instituta za istraživanje genocida, Kanada