IZBORI U BiH: ZAÄŒARANI KRUG POLITIKE, MAFIJE I KRIMINALA

IZBORI U BiH:

 

ZAÄŒARANI KRUG POLITIKE, MAFIJE I KRIMINALA

 

 

U Bosni i Hercegovine će se 3.oktobra/listopada 2010.godine održati sedmi opšti/opći izbori poslije uvoÄ‘enja višestranačkog sistema 1990. godine. Na nivou države Bosne i Hercegovine, graÄ‘ani će imati mogućnost da izaberu tri člana Predsjedništva BiH, 42 poslanika/zastupnika za Predstavnički/Zastupnički dom Parlamentarne Skupštine BiH. U Federaciji BiH (FBiH), birat će se 98 poslanika/zastupnika za Predstavnički/Zastupnički dom Parlamenta Federacije BiH i poslanici/zastupnici u svih 10 kantonalnih skupština. U Republici Srpskoj (RS), birat će se predsjednik i dva potpredsjednika Republike Srpske i 83 poslanika/zastupnika u Narodnoj skupštini Republike Srpske. Za izbore je registrirano 3.126.599 birača. Na izborima učestvuje 8.730 kandidata, od toga 11 nezavisnih, koji se nalaze na 778 kandidacionih lista i predstavljaju 39 političkih stranaka i 11 koalicija. Kampanja za izbore je počela prije njenog zvaničnog početka.

 

POTREBNA KORJENITA PROMJENA VLASTI

 

Analitičari upozoravaju na teško stanje u svim segmentima života u Bosni i Hercegovini bez obzira na entitet i/ili nacionalnu pripadnost graÄ‘ana BiH. Od početka demokratskih promjena na vlasti se nalaze nacionalne/nacionalističke stranke izuzev perioda 2000-2002. godine kada je na vlasti bila Alijansa za budućnost BiH, koju je predvodila Socijaldemokratska partija BiH (SDP).

 

ÄŒinjenica je, da i one političke stranke, koje od svog osnivanja nisu bile nacionalističke vremenom su postale izuzetno nacionalistički orijentirane kao što je Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), kojeg vodi Milorad Dodik i Stranka za Bosnu za Hercegovinu (SBiH), koju vodi Haris Silajdžić. Te dvije političke stranke od posljednjih opštih izbora 2006.godine su svojim ekstremnim djelovanjem i doziranim nacionalizmom doveli BiH u izuzetnu tešku poziciju, koja se ogleda u stalnom nazadovanju te države u protekle četiri godine.

 

U posljednje vrijeme ne pojavljuju se kao osvježenje nove značajnije političke stranke izuzev na posljednjim lokalnim izborima (2008) kada se na političkoj sceni pojavila Naša stranka (NS) i na predstojećim opštim izborima Savez za bolju budućnost BiH (SBBBiH), od kojih birači očekuje novi pristup politici i odgovore za aktualnu situaciju u BiH.

 

BiH još uvijek funkcionira po principu nacionalnog eksluziviteta i tzv. etničke demokracije. To se ogleda, da u okviru pojedinog naroda u BiH postoji više političkih stranaka, koje se natječu za naklonjenost biračkog tijela. Rijetke su političke partije poput SDP i NS, koje su u svom osnovu i djelovanju multietničke, s tim da SDP u posljednjem periodu postepeno gubi svoj multietnički karakter.

 

DAYTONSKI SPORAZUM IZMEĐU MITA I STVARNOSTI

 

Zašto Daytonski sporazum nije efikasan? Daytonski sporazum se ne smije gledati i razumjeti izvan konteksta diplomatskih napora, koji su u to vrijeme bili učinjeni u regiji. Plan „Z-4“ označava sudjelovanje četiri ambasadora - američkog, ruskog, britanskog i ambasadora EU - i predviÄ‘ao je podjelu Hrvatske u više enklava, približno 1/4 teritorije pripala bi tzv. srpskim enklavama. Taj plan je propao, jer su hrvatske vlasti strahovale, da bi se faktički implementirao i njegovu implementaciju su onemogućile pomoću vojnih akcija“Bljesak“ i „Oluja“.  To je bilo izvodljivo, jer je Hrvatska tada bila u znatno boljem položaju nego BiH. Ako bi Daytonski sporazum važio u BiH, a istovremeno u Hrvatskoj plan „Z-4“ došlo bi do svojevrsnog balkanskog dogovora. Pošto je plan „Z-4“ propao, a sa njim i Daytonski sporazum osuÄ‘en je na propast, jer je njegova suština bila upravo u tome, da se morao implementirati zajedno sa planom „Z-4“ u Hrvatskoj. Daytonski sporazum je zaustavio rat ali nije doprinio i ne doprinosi modernizaciji i napretku Bosne i Hercegovine.

 

U tom kontekstu entitete u BiH, Republiku Srpsku i Federaciju BiH, treba gledati kao privremene kategorije odnosno kao privremene administrativne aranžmane. S obzirom, da Daytonski sporazum nikada nije važio u svom punom kapacitetu i posljedično ne može biti nikakva trajna kategorija.

 

PORAZ POLITIKE HARISA SILAJDŽIĆA

 

Pobjedom Harisa Silajdžića na izborima 2006.godine očekivalo se, da će se popraviti ukupna situacija u BiH i poboljšati položaj Bošnjaka, koje zvanično u Predsjedništvu BiH predstavlja Silajdžić. Njegov izborni slogan na prošlim izborima bio je „100% BiH“. MeÄ‘utim, njegova politika u protekle četiri godine doživjela je potpuni poraz, jer od njegovog slogana „100% BiH“ skoro ništa nije realizirano. Dolaskom Silajdžića na vlast položaj Bošnjaka izuzetno se pogoršao i prema ocjeni analitičara, izuzimajući ratni period, najteži je od uvoÄ‘enja višestranačkog sistema i demokratskih promjena u BiH 1990.godine. Njegov ponovni izbor u Predsjedništvo BiH predstavljao bi novu dodatnu neizvjesnost za BiH i Bošnjake, koji već duži vremenski period nemaju svog političkog lidera.

 

Politika Stranke demokratske akcije (SDA) u posljednje četiri godine nije bila prepoznatljiva izuzev solističkih aktivnosti njenog predsjednika Sulejmana Tihića, koji je na bazi tradicionalnog rivaliteta sa Silajdžićem zajedno  s njim često dovodio u pitanje sudbinu države i naroda kojeg predstavljaju. U SDA je prisutna tendencija postepene ideološke transformacije u  surogat socijaldemokratske stranke, ponajviše zahvaljujući njenom predsjedniku Tihiću.

 

U bošnjačkom nacionalnom korpusu pojavila je se nova politička stranka Savez za bolju budućnost BiH (SBBBiH), kojeg vodi Fahrudin Radončić. SBBBiH se pokušava predstaviti kao nova politička opcija, koja je spremna ponuditi novi pogled i rješenja na aktualna pitanja u BiH.

 

Analitičari smatraju, da su SBBBiH i Fahrudin Radončić srednji put izmeÄ‘u SBiH i SDA odnosno izmeÄ‘u Harisa Silajdžića i Sulejmana Tihića i upozoravaju na činjenicu, da Haris Silajdžić bez obzira na umiješanost u mnogobrojne afere i zloupotrebe političke moći do sada nikada nije bio procesuiran pred pravosudnim organima u BiH zbog njegovog dovoÄ‘enja u vezu sa „sofisticiranim kriminalom“.

 

DODIKOVA KRIMINALIZACIJA „DRUGIH“

 

Milorad Dodik se najneposrednije povezuje sa organiziranim kriminalom i zloupotrebama političke moći. Zbog slabosti pravosuÄ‘a u BiH za počinjena djela od Dodikovog ponovnog dolaska na vlast još uvijek nije procesuiran.

 

Karakteristično za Dodika je, da u kriminal pokušava uvući i meÄ‘unarodne zvaničnike i predstavnike drugih država. Najilustrativniji primjer je uvlačenje Miroslava Lajčáka u svoje kriminalne aktivnosti i nekih drugih visokih zvaničnika EU, a odnedavno i slovenskog premijera Boruta Pahora. Dodikovo dodjeljivanje poslova slovenskoj kompaniji iz Maribora bez (meÄ‘unarodnog) tendera uz posredovanje slovenskog premijera Pahora opravdanim postavlja pitanje transparentnosti dodjele posla za izgradnju autoputa Banja Luka - Doboj.  Dogovoreni poslovi, koji nisu transparentni i koji se dodjeljuju bez tendera ozbiljne finansijske institucije odbijaju finansirati. Upitna je uloga slovenskog premijera Pahora, koji je u Banja Luku došao u privatnu posjetu za dogovaranje poslova za privatnu kompaniju iz Maribora, čiji nije zvanični predstavnik i time su u nejednakopravan položaj dovedene ostale kompanije koje nisu u „tijesnoj“ vezi sa premijerima Dodikom i Pahorom.

 

Analitičari upozoravaju, da je slovenski premijer Borut Pahor došao u privatnu posjetu Dodiku u Banja Luku u trenutku kada je visoka predstavnica za vanjsku i sigurnosnu politiku EU Catherine Ashton već najavila mogućnost zabrane ulaska Dodiku u države članice EU što bi obavezivalo na poštovanje te odluke i države kandidate. Ovakve aktivnosti Pahora nisu u skladu sa vanjskom politikom EU i Smjernicama strategije slovenske vanjske politike za zapadni Balkan, koju je donio slovenski parlament u mjesecu julu ove godine. Upitno je, zašto slovenski premijer dolazi u posjetu jednom entitetu (RS) u vrijeme kada Dodik negira državnost BiH, organizirano dočekuje osuÄ‘enog ratnog zločinca Biljanu Plavšić, negira genocid u Srebrenici, izjavljuje da mu ne mogu suditi sudije muslimani, daje izjave usmjerene protiv homoseksualaca i slično. Politika slovenskog premijera Pahora može se prepoznati kao dvolična. Kako je moguće podržavati državu BiH i njenu cjelovitost, a svojim potezima istovremeno podržavati Dodika i njegovu politiku (SNSD), koja negira BiH? Susret Dodika i Pahora održan je bez državnih obilježja BiH. Opravdanim se postavlja pitanje, da li je Dodik shodno svojoj dosadašnjoj praksi u svoje kriminalne aktivnosti uvukao i slovenskog premijera Pahora?

 

Najznačajniji posljednji potez Milorada Dodika je u tome što je ojačao i nastavio koaliciju sa Socijalističkom partijom (SP) Petra Đokića, koja je svojom politikom djelimično anulirala Dodikove pogrešne poteze i djelovanje i što u budućnosti može biti snažan korektiv pri voÄ‘enju njegove politike. Skromniji doprinos tome dao je i Demokratski narodni savez (DNS).

 

ČOVIĆEVA KRIMINALIZACIJA HRVATSKOG NARODA

 

Rekorder po broju kaznenih prijava i voÄ‘enih sudskih procesa meÄ‘u političarima u BiH je Dragan ÄŒović, predsjednik Hrvatske demokratske zajednice (HDZ BiH). ÄŒovićevo kriminalno djelovanje i njegovih tijesnih suradnika dovelo je do toga, da se preko njih i zbog njihovih uskih interesa pokušava kriminalizirati cjelokupni hrvatski narod u BiH što ne odgovara stvarnosti. HDZ BiH je prema svom dosadašnjem djelovanju antihrvatska stranka, jer je od uvoÄ‘enja višestranačkog sistema u BiH poslije svakih izbora pozicija Hrvata kao najmalobrojnijeg naroda bila teža upravo ponajviše zahvaljujući politici HDZ BiH uz podršku HDZ Hrvatske.

 

POLITIKA, MAFIJA I KRIMINAL

 

Većina vodećih političara u BiH najneposrednije je povezana ili uključena u kriminal i kriminalne aktivnosti. Politika u BiH odvija se u začaranom krugu politike, mafije i kriminala. Imovinski kartoni političara, koji su prijavljeni Centralnoj izbornoj komisiji (CIK) ne oslikavaju realnog stanja, jer su podaci u njima frizirani i u mnogim slučajevima netačni. Vodeći političari kao što su Milorad Dodik, Haris Silajdžić, Dragan ÄŒović neprimjereno su bogatiji nego što se to prikazuju u njihovim imovinskim kartonima, jer njihova imovina se vodi na drugim licima, roÄ‘acima, prijateljima i na računima u inostranstvu.

 

Regrutiranje novih političara u BiH je skoro onemogućeno, jer se politički i društveni život odvija u začaranom krugu politike, mafije i kriminala. Regrutacija novih političara moguća je samo uz saglasnost odnosno odobravanje navedenih političkih elita.

 

Veze izmeÄ‘u kriminala i politike nastale su još iz perioda osamostaljivanja kada su političkim elitama bile potrebne usluge kriminalnih struktura i od tada je ta veza postala neraskidiva i može se definirati kao „kriminalizacija politike i politizacija kriminala“.

 

Analitičari upozoravaju na teško stanje ali istovremeno smatraju, da u BiH neće doći do masovnih protesta i demonstracija, jer upravo navedene strukture imaju pod svojom kontrolom sindikate, boračke organizacije, medije, nevladine organizacije i dr.

 

MOŽE LI OPSTATI DRŽAVA BOSNA I HERCEGOVINA?

 

Često se u BiH ali i na međunarodnoj razini postavlja pitanje može li Bosna i Hercegovina opstati kao država? Na tome posebno insistira Milorad Dodik i političari iz njegovog političkog kruga, koji plasira teze, da BiH ne može opstati kao država.

 

Analitičari upozoravaju na providnost retorike Milorada Dodika, jer postavlja se pitanje ako ljudi iz Bosne i Hercegovine različite etničke pripadnosti mogu živjeti u drugim državama zajedno i bez problema, ako su stoljećima zajedno živjeli u BiH zašto sada ne mogu zajedno živjeti u BiH. Savremeni svijet temelji na multietničnosti i multikulturalnosti, koja je jedna od najznačajnijih karakteristika i vrijednosti unutar EU i SAD. Očito prema Dodikovim kriterijumima, ne bi mogle opstati odnosno postojati ni EU ni SAD.

 

ODGOVORNOST MEĐUNARODNE ZAJEDNICE

 

U dogaÄ‘anjima u BiH i u vezi nje neizbježna je uloga i odgovornost meÄ‘unarodne zajednice, koja prema pojedinim najznačajnijim pitanjima nije uvijek imala zajedničkog nastupa ili je često (trajno) odlagala rješenja za pojedine evidentne probleme.

 

MeÄ‘unarodna zajednica uspjela je uspješno provesti reformu oružanih snaga BiH. Zašto nije mogla odnosno željela uspješno provesti i druge reforme u BiH kao što je reforma policije ili ustavne promjene? U sadašnjoj kompliciranoj unutrašnjoj strukturi BiH nije moguće voditi uspješnu borbu protiv organiziranog kriminala, terorizma i sl. odnosno onemogućeno je djelovanje funkcionalne države što predstavlja pogodan teren za djelovanje kriminalnih struktura.

 

Visoki predstavnik u BiH (OHR) je svojim djelovanjem, izmeÄ‘u ostaloga, mogao doprinijeti, da se na nivou BiH osnuje ministarstvo poljoprivrede i tako poboljša pozicija tog sektora, koji je posebno značajan u pregovorima za pristupanje EU.

 

MeÄ‘unarodna zajednica je svojim djelovanjem mogla disciplinirati političare u BiH uvoÄ‘enjem viza za najviše funkcionere odnosno uvoÄ‘enjem zabrane ulaska u države EU i SAD i blokiranjem njihovih računa  i imovine.

 

Analitičari upozoravaju, da su predstavnici meÄ‘unarodne zajednice morali spriječiti održavanje izbora za Predsjedništvo BiH, dok se ne implementira presuda Suda za ljudska prava u Strazburu u predmetu „Sejdić-Finci“, kojom se mora omogućiti pravo svim graÄ‘anima BiH da mogu biti birani, a ne samo predstavnicima konstitutivnih naroda (Bošnjaci, Srbi, Hrvati).

 

Prisutan je dugogodišnji problem sa restitucijom odnosno povratom imovine vjerskim zajednicama, čije se vraćanje vrši selektivno u zavisnosti od etničke dominacije pojedine etničke zajednice na odreÄ‘enoj teritoriji.

 

Bez obzira na evidentne nedostatke i probleme međunarodne zajednice u BiH i u vezi BiH potrebna je njena dalja prisutnost u BiH posebno zbog onih političara i političkih struktura, koji svojim javnim djelovanjem zagovaraju ukidanje međunarodnog prisustva (OHR), a istovremeno svojom retrogradnim politikom omogućavaju produženje prisutnosti međunarodne zajednice u obliku OHR-a, koji bi trebao da funkcionira i djeluje sve do potpune implementacije Daytonskog mirovnog sporazuma.