05. 02. 2018.
Saopćenje IGK povodom 24. godišnjice zloÄina na Markalama
Kultura sjećanja na Markale
“Prvo nam dajte da ispriÄamo istinu i svojoj i vašoj djeci, a onda nam dajte da je kao ÄovjeÄanstvo nikada ne zaboravimo”. Nobelovac – južnoafriÄki nadbiskup Desmond Tutu.
Opsada Sarajeva je pokušaj zatiranja bosanskih korjena i bosanske višestoljetne kulture, tradicije i civilizacije. Nastojanje i želja da se briše bosanska prošlost i identitet, uklapa se u najmonstruoznije poruke agresije, što je neoboriv dokaz genocidne namjere koja ju je pratila. Hiljade granata nemilosrdno je razaralo Sarajevo. Civili i branioci su izdržali najdužu opsadu u historiji ÄovjeÄanstva, što ih Äini istinskim herojima. Pod granatama i snajperima, u podrumuma, skloništima i neuslovnim prostorijama održavana je nastava i polagani su ispiti, branjeni su srednjoškolski maturski, zatim diplomski, magistarski i doktorski radovi i voÄ‘ene duboke akademske rasprave. Ta normalnost u ludilu dokaz je neuništivosti bosanskog i sarajevskog duha, moći i snage svih, volje da se podignute glave izaÄ‘e iz kataklizme. Ljudi iz Sarajeva su u straviÄnim uslovima opsade cijelom svijetu pokazali kako se brani dostojanstvo BiH, radeći sa ljubavlju, pod granatama, uÄeći studente o vrijednostima ÄovjeÄanstva i civilizacijskim ciljevima, o antifašizmu i humanizmu, o patriotizmu i solidarnosti. Jedna od tih vrijednosti je i historijska opomena da se taj najteži oblik zloÄina ne ponovi i da oni koji za ovaj strašni zloÄin trebaju odgovarati, ne ostanu nekažnjeni. Istina i pravda su razlog za bolju BiH, onakvu kakva je uvijek bila, ponos svih nas i istinsko susretište svega što Evropu – pa i ljudsku civilizaciju uopće – Äini posebnom. Odgovor idejnim tvorcima i izvršiocima zloÄina na Markalama je pravda, odgovor na njihovu laž je istina, odgovor na njihovu mržnju je kultura pamćenja. Kulturom pamćenja dolazimo do kolektvne Äistoće naroda društva i države. Zato je kultura pamćenja najveći resurs BiH, a istina i pravda najveće ostvarenje BiH. A potencijalna bomba destrukcije u BiH jer širenje mržnje prema drugom i drugaÄijem.
24 godine poslije Markala se pitamo zašto je kultura sjećanja smetnja za ostvarivanje poželjne zajedniÄke bh. budućnost? Zašto je kultura sjećanja još uvijek samo neiskorišteni bh. potencijal? I odgovaramo, zato što meÄ‘unarodna zajednica, posebno sve nesposobnija EU odbija da osujeti kontinuirane agresijske ambicije Srbije i Hrvatske na BiH. Zato što razjedinjen bosanski patriotski faktor u matici i dijaspori još nije uspio postići minimum zajedniÄkih interesa za maksimalnu akciju protiv kontinuiteta antibosanske politike od strane susjednih zemalja i njihovih politiÄkih, akademskih i kulturnih eksponata u BiH. Zato što su internacionalni i nacionalni sudovi i pored odreÄ‘enih rezultata propustili priliku sudski definisati karakter rata u BiH, definisati agresore i delocirati zloÄin genocida iz Srebrenice na nivo BiH. Zato što se nauka o genocidu uglavnom bavi simptomima, odnosno manifestacijama, a ne uzrocima bosanske tragedije.
Ako BiH i njeni graÄ‘ani žele izgraditi zajedniÄku, poželjnu budućnost onda trebaju institucionalizovati kulturu pamćenja kao put ka istini i pravdi, a zatim oprostu i zajedniÄkom poželjnom životu. Ako nam oduzmu kulturu pamćenja, onda nas mogu kontinuirano pripremati za nove agresije i genocide. Odnos prema žrtvama stvar je ljudskosti i odgovornosti za budućnost. Politizacija žrtava i negiranje genocida vodi u dalje podjele. Pijetet prema žrtvi ne može se iskazivati negiranjem ili minimiziranjem zloÄina na Markalama. Kultura pamćenja je dobro sredstvo protiv onih koji javno poriÄu zloÄine ili slave zloÄince kao heroje. SuoÄavanje sa istinom i spremnost na pravdu i oprost je jedini put ka ponovnoj izgradnji meÄ‘usobnog pomirenja, koje su preduslov trajnog mira i stabilnosti.
U društvo sa odsutnom institucionalizacijom kulture pamćenja potreban je dodatni angažman za prevenciju genocida jer se društvo polarizira, žrtvama manipulira, a zloÄini negiraju, te je neophodno da se bosanski patriotski faktor ujedini. Nema ništa gore od manipulacije i eksploatacije patnje žrtava u politiÄke svrhe. Umjesto obrazovanja mladih o kulturi pamćenja u ime prihvatanja drugog i drugaÄijeg, mladi se uÄe mržnji. Samo prihvatanjem istine o prošlost može se živjeti u skladu s ljudskim vrijednostima. Jedna od bitnih istina je zloÄin na Markalama.
Današnji entitet RS u BiH svojim odnosom prema žrtvama pokazuje da ne saosjeća sa stradanjima i patnjama ljudi i time potvrÄ‘uje svoje genocidno ishodište i necivilizacijski pristup u rješavanju svih problema s kojima se susreću žrtve.
Profesor Emir Ramić
Direktor Instituta za istraživanje genocida Kanada