Demontiranje mentalno-politiÄkog zida je prioritet u BiH
Ivan Lovrenović
Ivan Lovrenović
27.09.2010
Ivan Lovrenović, novinar, književnik i publicista iz Sarajeva, za Radio Slobodna Evropa komentira opšte izbore u Bosni i Hercegovini koji će se održati 3. oktobra 2010.
Pitanje koje se nad predizbornu kampanju u Bosni i Hercegovini nadvija u dramatiÄnim tonovima jest pitanje njezinoga opstanka, odnosno eventualne secesije Republike Srpske.
Za dramatiÄnost i za dojam da se radi o neÄemu što kao da je već sutra na dnevnom redu, pa je zadnji Äas da se o tome ozbiljno povede raÄuna, najviše su zaslužna dva aktera - Milorad Dodik i Haris Silajdžić.
O potrebi da se referendumom riješi pitanje statusa Republike Srpske Dodik je poÄeo govoriti još prije nekoliko godina, kada je razumio da je meÄ‘unarodna zajednica definitivno odustala od politike Ävrste ruke i od primjene tzv. bonskih ovlasti, te da mu zbog manipuliranja referendumom i aluzijama o samostalnosti ne prijete nikakve efektivne sankcije.
Interaktivni vodiÄ kroz izbore u BiH
Za internu upotrebu, to mu, pak, donosi izgled jakoga i beskompromisnog nacionalnog borca i entitetskog patriota, bez kojega bi opstanak Republike Srpske i srpskoga naroda u Bosni i Hercegovini malne bili dovedeni u pitanje.
Većega politiÄkog kapitala u zemlji, u kojoj je sve podložno nacionalnim resantimanima, ne treba tražiti.
Pri tome Dodik i njegovi suradnici, zapravo, ništa ne riskiraju niti preuzimaju kao obavezu, jer je Republika Srpska sasvim dovoljno osigurana Daytonom, a za njegovu promjenu u meÄ‘unarodnoj zajednici nema baš nikakvoga interesa.
O nekakvoj stvarnoj secesiji, pak, ni Dodik sam nikada ne govori konkretno, jer najbolje zna koliko je to neostvariv i avanturistiÄki projekt.
O secesionistiÄkim namjerama u Republici Srpskoj, kao o stvarnoj opasnosti, Silajdžić je ovih dana alarmantno govorio na simboliÄki najvišem svjetskom politiÄkom forumu - u Ujedinjenim nacijama.
Uradio je to sa funkcije trenutnoga predsjedavajućeg u Predsjedništvu BiH, ali bez službene suglasnosti toga tijela, takoreći privatno, što najbolje odslikava paraliziranost najviših institucija države.
Porazno je već samo to da se sudbonosno pitanje, kakvo je opstanak zemlje, može uopće koristiti kao moneta u predizbornome nadmetanju
Razložno je stoga pitanje kakvu korist, i kome, može donijeti ova Silajdžićeva prekooceanska ekskurzija: Bosni i Hercegovini, ili tek njemu samome u predstojećim izborima, kod glasaÄa kojima je njegov zov upućen?
Porazno je već samo to da se sudbonosno pitanje, kakvo je opstanak zemlje, može uopće koristiti kao moneta u predizbornome nadmetanju.
To svjedoÄi o postojanju jednoga mentalnog zida kojim je kao nematerijalnom ali Ävrstom linijom Bosna i Hercegovina već duboko podijeljena, i to se neće promijeniti nikakvim ishodom izbora.
Najvažnije sutrašnje pitanje u ovoj zemlji možda neće biti njezina politiÄka podjela, jer to naprosto ni za koga neće biti istinski poželjno ni izvedivo, nego će najteže i najvažnije pitanje biti - demontiranje ovoga mentalno-politiÄkog zida.