06. 04. 2018.
Saopćenje Instituta za istraživanje genocida Kanada povodom godišnjice opsade Sarajeva
Bitka za Sarajevo je bitka za BiH
S osjećajem dubokog bola, Institut za istraživanje genocida Kanada obnavlja sjećanja i iskazuje osjećanja dubokog poštovanja prema žrtvama opsade Sarajeva, posebno sarajevskoj djeci. Opsada Sarajeva je sumorni trenutak ÄovjeÄanstva, ali i simbol otpora velikosrpskoj agresiji, genocidu, ubijanju i opstanku bosanske civilizacije, sa jasnom porukom svijetu i zloÄincima – Sarajlije se ne daju pomesti, BiH ne može nestati.
Staviti i držati grad u opsadi, onemogućiti mu normalno snabdijevanje hranom, vodom, energentima, lijekovima i danonoćno granatama, snajperima i drugim oruÄ‘ima i oružjima, te zabranjenim sredstvima i metodama ratovanja, ubijati i ranjavati nezaštićene, izgladnjele i iznemogle civile, predstavlja potpuno oÄigledan i jasan dokaz agresorsko – genocidne namjere, koju je Generalna skupština Ujedinjenin nacija davno osudila usvajanjem Konvencije o spreÄavanju i kažnjavanju zloÄina genocida, koja spada u korpus najznaÄajnijih meÄ‘unarodnopravnih dokumenata, u tekovine ljudske civilizacije, kao rezultat iskustva meÄ‘unarodne zajednice iz holokausta i genocida u Drugom svjetskom ratu.
Opsada Sarajeva je izvršena u ambijentu agresije na nezavisnu, meÄ‘unarodno priznatu RBiH, Älanicu Ujedinjenih nacija. Ona već datira s kraja 1991, kada je JNA zauzela sve strateške položaje u i oko Sarajeva. Grad je nakon toga blokiran, te je sa tih položaja neprestano granatiran i uništavan, ubijan i ranjavan. Artiljerijski i snajperski napadi vršeni su, uglavnom, sa položaja na brdima iznad i oko Sarajeva, odakle su velikosrpski barbari i zloÄinci imali jasan, detaljan i sveobuhvatan pregled nad gradom i civilnim stanovništvom i civilnim objektima u njemu.
Velikosrpski agresor i njegovi kolaboracionisti masovno su upotrebljavali protivavionsko naoružanje, rasprskavajuću municiju, dum-dum metke, navoÄ‘ene projektile, avione, modifikovane avio bombe, kao i fosforne bombe, Äime su, zapaljeni mnogi civilni objekti u gradu, kao što su: Pošta, Orijentalni institut, Narodna i univerzitetska biblioteka, Porodilište, DjeÄija klinika, Olimpijska dvorana “Zetra”, Hotel “Evropa” i dr.
Za vrijeme opsade Sarajeva, u prosjeku je dnevno padalo po 329 granata, ubijajući Bošnjake, ali i Srbe, Hrvate i ostale manjine koje su bile lojalne Republici Bosni i Hercegovini. Rekord od 3.777 ispaljenih granata je bio uknjižen 22.jula 1993. godine. Granate su navele ogromnu štetu, a najveću štetu su primili civilni, kulturni i vjerski objekti. Sarajevo je bilo u opsadi 1.479 dana, najduža opsada glavnog grada u historiji ÄovjeÄanstva. TakoÄ‘er je zraÄni most za podršku stotini hiljada opkoljenih ljudi trajala duže od Berlinskog zraÄnog mosta. 10,615 osoba, od Äega 1,601 djece, je poginulo u Sarajevu tokom opsade. Više od 50,000 osoba je ranjeno, od kojih je veliki broj ostao invalidima.
Potpunim uništenjem Porodilišta i DjeÄije klinike agresor je ispoljio namjeru prekida reprodukcije, obnove života, kao simbola nade i vjere u svjetliju perspektivu grada. Uništenje Nacionalne i univerzitetske biblioteke i Orijentalnog instituta je pokušaj zatiranja bošnjaÄkih i bosanskohercegovaÄkih korjena i višestoljetne kulture, tradicije i civilizacije. Nastojanje i želja da se briše bošnjaÄka i bosanskohercegovaÄka prošlost i identitet, uklapa se u najmonstruoznije poruke agresije, što je neoboriv dokaz agresorsko – genocidne namjere koja ju je pratila.
Hiljade granata nemilosrdno je razaralo i Univerzitet u Sarajevu. Univerzitetski nastavnici, saradnici i studenti su, zajedno sa ostalim civilima i braniocima, izdržali najdužu opsadu u historiji ÄovjeÄanstva, što ih Äini istinskim herojima. Pod granatama i snajperima, u podrumuma, skloništima i neuslovnim prostorijama održavana je nastava i polagani su ispiti, branjeni su srednjoškolski maturski, zatim diplomski, magistarski i doktorski radovi i voÄ‘ene duboke akademske rasprave. Ta normalnost u ludilu dokaz je neuništivosti BiH, moći i snage svih, volje da se podignute glave izaÄ‘e iz kataklizme, da se spasi historijska Ideja Bosne i Bosanski duh na kojima poÄiva Ujedinjena Europa i Svijet.
Univerzitetski profesori iz Sarajeva su u straviÄnim uslovima opsade cijelom svijetu pokazali kako se brani dostojanstvo akademske zajednice, radeći sa ljubavlju, pod granatama, uÄeći studente o vrijednostima ÄovjeÄanstva i civilizacijskim ciljevima, o antifašizmu i humanizmu, o patriotizmu i solidarnosti. Jedna od tih vrijednosti je i historijska opomena da se taj najteži oblik zloÄina ne ponovi i da oni koji za ovaj strašni zloÄin trebaju odgovarati, ne ostanu nekažnjeni. To je razlog za multietniÄku, multikulturnu i multireligijsku BiH, onakvu kakva je uvijek bila, ponos svih nas i istinsko susretište svega što Europu – pa i ljudsku civilizaciju uopće – Äini posebnom.
Za 1.479 dana opsade, Sarajevo je u oÄima zloÄinaca pretvoreno u “Luna park smrti”, neimaštine, oskudice i beznaÄ‘a. U ubijanju Sarajlija uživali su i dobro se zabavili i brojni dobrovoljci i strani plaćenici iz Rusije, Ukrajine, Rumunije, GrÄke i drugih zemalja. Divljali su Ukrajinci sredinom 1992, na podruÄju Ilijaša; Rusi u VogošÄ‡i, posebno prilikom napada na ŽuÄ, krajem 1992. i poÄetkom 1993, zatim na Grbavici; Kozaci u napadu na Trebević, zatim u blizini Vrbanja mosta i na Stupskom brdu.
Divljao je i ruski pjesnik Limonov, te Vojislav Koštunica, koji je podržao opsadu Sarajeva, prvo pozirao s kalašnjikovim u ruci, a onda na Palama 1994. izjavio: “Ovo je primjer kako treba izgledati buduća granica Srbije. Ohrabren sam moralom i odluÄnošÄ‡u naših boraca da ne odstupe”.
Danas smo svjedoci svakodnevnih osporavanja države BiH, negiranja politiÄko-pravnog i državnog kontinuiteta, opstruiranja jaÄanja države, konstantnog sprovoÄ‘enja politike secesije, uništavanja i uništenja države, poricanja genocida, kvazi istraživanja i kvazi istraživaÄa, minimiziranja zloÄina genocida, nagraÄ‘ivanja zloÄinaca, manipulisanja žrtvama genocida, izjednaÄavanja agresora i žrtve, drskog i upornog otkrivanja “srpske Srebrenice” u Sarajevu, te izmišljanja i falsifikovanja historijskih Äinjenica, kao što je, primjera radi, “teza” da su legalni organi vlasti RBiH protjerali Srbe sa podruÄja Sarajeva, ukljuÄujući i “više od 650 univerzitetskih profesora i asistenata”.
Apsurdno je i paradoksalno shvatanje o potrebi šutnje i zaborava genocida tobožnjim shvatanjem kako je i svaka pomisao, a ne priÄa ili istraživanje zloÄina protiv ÄovjeÄnosti i meÄ‘unarodnog prava aktivnost kojom se otežava i onemogućava zajedniÄki život u BiH, kako nam to, pored ostalih, poruÄuju neki predstavnici u Kanadi i SAD. S tim u vezi, moramo vas podsjetiti da je i ljudska i Božija pravda i obaveza govoriti istinu, jer ona je samo jedna, a suoÄavanje sa njom mogu ostvariti samo oni ljudi – pojedinci, grupe i kolektiviteti, Äija je bitna odlika svijest i savjest, a koja upravo njih razlikuje od životinja. To odlikuje antifašiste i kosmopolite, jer su u najtežim uslovima agresije, genocida i barbarske opsade Sarajeva branili najviše civilizacijske principe i univerzalne moralne vrijednosti. Na to nas obavezuje i dug prema žrtvama opsade Sarajeva. To dugujemo ubijenoj djeci Sarajeva i njihovim roditeljima. To dugujemo ubijenim Sarajlijama koji su ubijani i ranjavani zbog vjernosti svom gradu i svojoj domovini. To dugujemo svim žrtvama koji su se borili za BiH, bez obzira na njihovo porijeklo, ime, ideologiju, politiku, vjeru. TakoÄ‘er, to dugujemo i antifašizmu koji je višestoljetna tekovina našeg podneblja, a koji je ugraÄ‘en u temelje BiH i savremene Europe. Na kraju krajeva, to dugujemo i milionima žrtava holokausta i genocida kojima je krvlju ispisana historija XX stoljeća.
GraÄ‘ani BiH ne žive mirno, ne žive kao ljudi, ne znaju šta će biti s njihovom djecom, jer genocid nije prestao. Genocid se nastavlja jer se ljudi i danas sele sa teritorija na kojima žive nacionalisti. Veliku grešku pravi meÄ‘unarodna zajednica koja od poÄetka insistira na izjednaÄavanju svih strana u BiH. Niko na zapadu ne misli da je važno isticati kako su obje strane Äinile zloÄine tokom Drugog svjetskog rata. Naprotiv, na Nirnberškom procesu bilo je važno osuditi nacistiÄku agresiju i genocid. Veliku grešku pravi i politiÄki i akademski bosanskohercegovaÄki establišment koji pasivno posmatra postdejtonske napade na BiH.
Bitka za Sarajevo, a time i bitka za BiH je trajala tri i po godine. U njoj su svi graÄ‘ani igrali herojsku ulogu i pokazala da nema sile koja može pobijediti želju ljudi za slobodom i pravdom. Uporna odbrana Sarajeva uz najveće žrtve znaÄila je ne samo onemogućavanje genocida, kojeg bi Srbi sigurno izvršili da bi od Sarajeva napravili centar srpske BiH, nego je imala dalekosežne pozitivne uÄinke budući da je saÄuvala prirodno, historijsko, ekonomsko, komunikacijsko i kulturno središte bosanskohercegovaÄke države, središte koje je garancija opstanka države BiH.
Institut za istraživanje genocida Kanada