Osvrt na prijem RBiH u UN
Prije 26 godina RBiH postala Älanica UN: Historijski trenutak bosanskohercegovaÄke države, ali i trenutak poÄetka dekonstrukcije hiljadugodišnje bosanskohercegovaÄke tradicije
22. maj 1992. godine RBiH je dobila svoje internacionalno priznanje od 175 zemalja Älanica UN-a. To je uÄinjeno nakon donošenja Rezolucije 755 – prijem BiH u UN, od 20. maja 1992. godine. Da bi jedna tvorevina bila država nije dovoljno da ima vlast i teritoriju već meÄ‘unarodno priznanje. Datumom prijema u UN RBiH je, kao sukcesor SFRJ, postala ugovorna strana svih konvencija i sporazuma koje je ratificirala SFRJ. U radu Ujedinjenih naroda BiH sudjeluje preko stalnih predstavništava u Njujorku, Ženevi, BeÄu, kao i pri UNESCO-u u Parizu. RBiH je u UN primljena poslije proglašavanja nezavisnosti i meÄ‘unarodnog priznanja zemlje u aprilu 1992. godine. Tog dana, 6. aprila, RBiH su priznale države tadašnje Evropske ekonomske zajednice, današnje Evropske unije, a dan kasnije i Sjedinjene AmeriÄke Države i Kanada. Za vrijeme svog višegodišnjeg Älanstva u UN BiH je izabrana za nestalnu Älanica Vijeća sigurnosti UN-a, u razdoblju od 2010. do 2012. godine. U januaru 2011. godine BiH je dobila i jednomjeseÄno predsjedanje ovim tijelom.
No, bez obzira na Älanstvo u UN, na RBiH je nastavljena i izvršena bespoštedna agresija i genocid.
ÄŒlanstvo u UN je podrazumijevalo cjelovitost, nepodijeljenost i suverenitet, ali i internacionalnu odbranu države BiH. Umjesto spomenutih vrijednosti države koje su garantovane Poveljom UN dobili smo refašizaciju koja razognjištavanjem prije svega Bošnjaka od BiH na najbolji naÄin pokazuje potpunu izgubljenost historijskih vrijednosti na kojima su zanovane UN i EU. Agresija na RBiH rezultirala je genocidom nad Bošnjacima, dramatiÄnim uništavanjem jedne evropske države, raseljavanem i progonom stotina hiljada stanovnika, etniÄkim „ÄišÄ‡enjem“ i licemjernim sauÄesništvom internacionalne zajednice u instaliranju entiteta manjeg bosanskohercegovaÄkog entiteta kao rezultata genocida i agresije. Agresorima i veÄini Älanova internacionalne zajednice BiH je još uvijek nepoznata i nemoguća država. U tom razbosnaÄenju naše države antibosanski elementi poslije oružnog djela agresije i genocida šire anticivilizacijsku kampanju da BiH navodno nema državnog naroda koji bi svojim porijeklom, historijskom i državnom tradicijom bio nosilac i Äuvar najboljih bosanskohercegovaÄkih vrijednosti. To je temeljna konstanta antibosanstva srpskog i hrvatskog nacijskog pothvata koji svoju filozofiju zasniva na lažima umjesto na istini, krivdi umjesto na pravdi sve sa ciljem izjednaÄavanja zloÄinaca i žrtava.
Ali prijem RBiH u UN je ipak važan historijski dogaÄ‘aj jer je ona tada primljena u svjetsku organizaciju bez dejtonskog genocidnog entiteta, bez vašingtonskog entiteta, bez dejtonskog ustava i sa zastavom s ljiljanima. Ljiljan je simbol historijskog kontinuiteta bosanskohercegovaÄke državnosti. Ljiljan je bio simbol dinastije Kotromanića u srednjovjekovnoj Bosni i simbol antifašistiÄkog, odbrambenog otpora u zadnoj agresiji i genocidu na RBiH. Dejtonska zastava krši Povelju UN i osnovno ljudsko pravo na ustavnost, da se zastave mogu mijenjati iskljuÄivo u proceduri predviÄ‘enoj legalnim ustavom. Pravo na kontinuitet državnosti je imperativ prava. U suprotnom bi države mogle nastajati i nestajati ilegalnim metodama to jest agresijama i genocidima. Dejtonska zastava je ilegalna i po osnovu Presude MeÄ‘unarodnog suda pravde za genocid protiv manjeg bosanskohercegovaÄkog entiteta koja podrazumijeva zahtjev da se ne smiju priznati rezultati genocida.
Odani graÄ‘ani znaju da sadašnja BiH nije ona za koju se borila Armija RBiH. Ali isto tako znaju da buduće mlade generacije moraju same sebe usrećiti rušenjem inicijalne kapsule na kojoj se zasniva kontinuirana refašizacija bosanskohercegovaÄke države i kontinuirano razognjištavanja bosanskohercegovaÄkog Äovjeka, prije svega bošnjaÄkog Äovjeka, od bosanskohercegovaÄke zemlje, teritorije, države i društva. Zato graÄ‘ani BiH, u matici i dijaspori, moraju razvijati državnu svijest. 22. maj 1992. godine je dan kada su graÄ‘ani dobili priliku da kroz državu afirmišu i oblikuju svoju nacionalnu, državnu svijest. Zato 22. maj 1992. godine treba ugraditi u svijest naše djece s porukom da BiH nije država s kojom se može manipulisati već je to vjeÄna državna, historijska i teritorijalna kategorija. Moramo nauÄiti da držimo državnu tradiciju BiH u matici i dijaspori, jer nama drugi govore i kroje šta je BiH. Moramo razvijati svjesnost o državi BiH, jer veliko nacionalistiÄki antibosanski projekti sa istoka i zapada danas još više rade na rušenju države BiH putem implementacije zaborava historijske tradicije države BiH.
Profesor Emir Ramić