Održana komemoracija povodom 20. jula Dana sjećanja na žrtve genocida u Prijedoru

Održana komemoracija povodom 20. jula Dana sjećanja na žrtve genocida u Prijedoru

U organizaciji BIC Hamilton i pod pokroviteljstvom Instituta za istraživanje genocida Kanada održana je Komemoracija povodom 20. jula Dana sjećanja na genocid u Prijedoru. U okviru komemoracije promovisana je knjiga preživjele žrtve genocida Mirsada ÄŒauševića "Smrt u bijeloj kući", te prezentiramo idejno riješenje budućeg spomenika žrtvama genocida u Prijedoru koji treba biti podignut u ÄŒikagu.

Komemoraciju je otvorio Ismail ef. Fetić porukom da kultura sjećanja na genocid u Prijedoru i BiH mora biti institucionalni sastavni dio bošnjačkog nacionalnog bića kako u matici tako i u dijaspori. 

Zatim je o genocidu u Prijedoru govorio akademik Emir Ramić, direktor Instituta za istraživanje genocida Kanada. Ističući da je zločin u Prijedoru nauka o genocida okarakterisala kao genocid, da je Prijedor grad sa najviše koncentracionih logora smrti, najviše optuženih ratnih zločinaca na meÄ‘unarodnim sudovima, najviše masovnih grobnica Ramić je rekao:
"Genocid u Prijedoru je ubistvo čitavog grada i njegovih graÄ‘ana Bošnjaka i Hrvata koji je upotpunio svijet zločina novim fenomenološkim formama, do sad nepoznatim u historiji, a posebno je svjetska javnost zaprepašÄ‡ena i šokirana saznanjima o masovnosti izvršenih mučenja i ubijanja u koncentracionim logorima smrti, masovnim silovanjima, ubijanjima i protjerivanjima Prijedorčana. Genocid u Prijedoru je istina o agresiji na RBiH i genocida nad Bošnjacima, kao rezultat srpskog imperijalizma i nastojanja da se stvori „Velika Srbija".
Genocid u Prijedoru je istina o ponižavanju ljudskog dostojanstva i nacionalnog identiteta i bića Prijedorčana kroz masovna silovanja, mučenja u koncentracionim logorima smrti, protjerivanjima, ubijanjima. Genocid u Prijedoru je  istina o uništavanju svega postojećeg što održava bošnjački i hrvatski nacionalni identitet. Genocid u Prijedoru je istina o getoizaciji Bošnjaka i Hrvata u cilju stvaranja „Velike Srbije". Genocid u Prijedoru je istina o pokušaju uništenja Bošnjaka i Hrvata kao nacije i prisvajanju teritorija gdje su živjeli, podjeli njihovih imanja Srbima i instaliranju države svih Srba".
"Dok je spomenik za ubijenu djecu zabranjen, a preživjelima žrtvama, svjedocima i potomcima genocida dokinuta upotreba termina genocid i dokinuta sloboda izražavanja memorizacije i kulture pamćenja podizani su spomenici idejnim tvorcima i izvršiocima agresije i genocida u Prijedoru. Ova kontinuirana, diskriminatorna, zločinačka praska prijedorskog političkog establišmena koji je i kreirao i izvršio genocid predstavlja jedno od najnapadnijih kršenja ljudskih prava i sloboda u savremenoj ljudskoj civilizaciji. Nakon definicije genocida Raphaela Lemkina, zločinačka politika zabrane spomen-obilježja i komemorativnih praksi u Prijedoru i manjem bh. entitetu nije ništa drugo nego nastavak genocida: druga faza genocida osmišljena kako bi se osiguralo trajno brisanje skoro uništene bošnjačke i hrvatske tradicije u Prijedoru u ime definitvnog ubijanja pluralnosti u gradu koji je nekada bio oličenje multidimenzionalne bitnosti i bitisanosti. Ove enormne povrede ljudskih prava, sloboda i nastavak genocida u Prijedoru mučni je dokaz neuspjeha savremenog čovjeka i civilizacije, ali i bošnjačkog i bosanskohercegovačkog političkog establišmenta koji bi trebao prije svega biti predstavnik žrtve, predstavnik istine i pravde, predstavnik i zaštitnik ljudskih prava i sloboda. Odbijanje inicijative za izgradnju spomenika ubijenoj djeci Prijedora je znak kontinuiteta poricanja genocida, blokiranje pluralnosti gradskog identiteta Prijedora i ubijanje veličanstvne ideje Bosne i bosanskog duha, oličenih u priznavanju, poštovanju, prihvatanju, priznavanju drugog i drugačijeg", završio je svoje izlaganje Ramić.
Na kraju komemorativnom skupu se obratio Midhat Menković preživjela žrtve strašne torture u koncentracionom logoru smrti Omarska. Midhat je podsjetio na ljudskom umu nedokučive patnje i torture kojim su bili izloženi logoraši u Omraskoj. Bilo je to bolno svjedičenje čovjeka koji je preživio Omrasku i koji svojim svjedočenje šalje poruku svijetu da se nikada ne zaboravi genocid.
Na kraju komemoracije još jednom je zatraženo podizanje spomen obilježja ubijenoj djeci Prijedora i podržano podizanje spomenika žrtvama genocida u Prijedoru u ÄŒikagu. Najoštrije je osuÄ‘ena antibosanska politika Milorada Dodika i njegovog političkog establišmenta  i podržana inicijativa da se od Kanade zatraži njegovo stavljanje na crnu listu. OsuÄ‘eno je i djelovanje Seada Jakupovića predsjednika Skupštine grada Prijedora koje ponižava žrtve genocida.