Povodom 25 godina od jednog od najtežeg urbicida 20. vijeka – rušenje Starog Mosta u Mostaru
Kada se prije 25 godina kameni svod Starog Mosta u Mostaru nakon bjesomuÄnog granatiranja sruÄio u Neretvu, svijet je zanijemio. PogoÄ‘en tenkovskim granatama takozvanog HVO srušeno je remek djelo, jedan od najvrijednijih kulturno-historijskih spomenika u svijetu. U jeku agresije na RBiH i genocida nad njenim graÄ‘anima, 9. novembra 1993. godine, u 10 sati i 16 minuta, ispoljen je vrhunac mržnje, zloÄina, neÄovjeÄnosti, ispaljen je projektil u tanku zakletvu poslije Holokausta, nikada više, usmrćen je Stari Most. Toliko bola, poniženja, stradanja, uništavanja i ubijanja, nad mostarskim i bosanskohercegovaÄkim nebom. Srušen je bosanskohercegovaÄki dragulj svijetske kulturne baštine, srušen je Äitav jedan svijet i ljudi sa njim. Ali nije srušen prkos bosanskohercegovaÄkih ljudi, žena, mladosti - patriota, nije sru[en Mostar i BiH. Svijet se još dugo mislio da li da zaustavi agresore na RBiH. Dok se svijet mislio, autor zloÄina urbicida "general bojnik" Slobodan Praljak, komandant formacija takozvanih HVO je srušio simbol Mostara, BiH, Evrope i Svijeta. Pucanj u Stari Most je pucanj u ÄovjeÄanstva koje se pobjedom nad fašizmom, poslije Holokausta zavjetovalo nikada više. Rušenje Starog Mosta bilo je dio smišljene kampanje i udruženog zloÄinaÄkog poduhvata agresije Hrvatske na RBiH, koja se ogledala izmeÄ‘u ostalog i u urbicidu. Ubijen nad vodom Neretvom, otvorivši puno rana, zloslutnosti i gorÄine, kada je grad je zanijemio, Stari Most je preživio u ljudima. Obnovljen 2004. godine, kada je uvršten na popis svjetske kulturne baštine UNESCO-a.
/E.R./