U srijedu se navršava 26 godina od zloÄina u Štrpcima, kada su pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS), na željezniÄkoj stanici u Štrpcima, iz voza koji je saobraćao na relaciji Beograd – Bar izveli i ubili 20 putnika, civila nesrpske nacionalnosti. IGK podseća da porodice žrtava 26 godina Äekaju na sudsku pravdu u Srbiji i na priznanje statusa porodica civilnih žrtava rata. Žrtve ovog zloÄina su: Esad Kapetanović, Ilijaz LiÄin, Fehim Bakija, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil ZupÄević, Senad ÄeÄević, Jusuf Rastoder, Ismet BabaÄić, Tomo Buzov, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan ZuliÄić i jedno nepoznato lice.Do danas su pronaÄ‘eni posmrtni ostaci samo Äetiri žrtve. Tijelo Halila ZupÄevića pronaÄ‘eno je krajem 2009. godine na obali jezera Perućac, a posmrtni ostaci Rasima Ćorića, Jusufa Rastodera i Ilijaza LiÄine naÄ‘eni su u istom jezeru 2010. godine, dok se za ostalim žrtvama i dalje traga. Za ovaj zloÄin do sada su pravosnažno osuÄ‘eni samo Nebojša Ranisavljević i Mićo JoviÄić. Nebojša Ranisavljević je pred Višim sudom u Bijelom Polju (Crna Gora) 2003. godine osuÄ‘en na kaznu zatvora u trajanju od 15 godina. Mićo JoviÄić, protiv koga je voÄ‘en postupak pred Sudom Bosne i Hercegovine, priznao je krivicu i osuÄ‘en na kaznu zatvora u trajanju od pet godina. Za zloÄin u Štrpcima pred Sudom BiH u toku je suÄ‘enje desetorici optuženih, meÄ‘u kojima su Luka DragiÄević, komandant Višegradske brigade VRS i Boban InÄ‘ić, komandant Interventne Äete u Višegradskoj brigadi. U oktobru 2018. godine Apelacioni sud u Beogradu je nakon tri i po godine potvrdio optužnicu protiv petorice pripadnika Višegradske brigade VRS za zloÄin koji je poÄinjen u Štrpcima. Iako je poÄetak glavnog pretresa bio zakazan za januar 2019. godine, on je odložen zbog bolesti jednog od optuženih. Porodice žrtava, od kojih su većina državljani Srbije, suoÄene su i sa dvodecenijskim ignorisanjem državnih organa nadležnih za brigu o civilnim žrtvama rata (Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boraÄka i socijalna pitanja – u daljem tekstu Ministarstvo za rad). ÄŒlanovi porodica žrtava ovog zloÄina, zbog diskriminatornog zakonskog okvira u Srbiji, koji im uskraćuje prava samo zbog toga što su stradali van teritorije Srbije, iako su bili njeni graÄ‘ani, ne mogu dobiti status Älanova porodica civilnih žrtava rata koji bi im osigurao simboliÄne beneficije u vidu mjeseÄnih novÄanih primanja i socijalne podrške.