Vijesti

Strašno je svakodnevno susretanje sa zločincima koji se slobodno šetaju Prijedorom

Strašno je svakodnevno susretanje sa zločincima koji se slobodno šetaju Prijedorom
Na današnji dan 1992. godine žrtve Hrastove glavice su odvedene iz prijedorskih logora Omarska i Keraterm prema Sanskom Mostu, kako bi navodno bili razmijenjeni a pošto razmjena nije uspjela, na povratku su dovedeni pred prirodnu jamu Hrastova glavica, gdje su streljani po trojica u grupi i bacani u prirodnu jamu duboku 20 metara. Strijeljanje je uspio preživjeti jedino Ibrahim Ferhatović koji je uspio doći do rodnih Hambarina gdje je ispričao ovu stravičnu priču, ali je nažalost kasnije ubijen prilikom etničkog čišćenja prijedorske regije. Ipak, priča o zločinu na Hrastovoj glavici je preživjela i ova masovna grobnica je ekshumirana 1998. godine. Tokom ekshumacije pronađeni su i posmrtni ostaci poznatog prijedorskog ljekara i eksperta Ujedinjenih nacija Esada Sadikovića, te dva skeleta žrtava iz Drugog svjetskog rata.
Haški tribunal je u presudi Milomiru Stakiću utvrdio da je 5. avgusta 1992.godine prijedorski policajac Radovan Vokić došao sa spiskom u logor smrti Omarska i odatle je odvedena grupa od 124 logoraša. Radilo se o logorašima koji su preživjeli strijeljanje u sobi tri logora Keraterma, te su predstavljali nezgodne svjedoke za prijedorske vlasti. U Prijedoru su tokom rata postojali logori Trnopolje, Keraterm i Omarska, kroz koje su konstantno vršena prebacivanja logoraša iz jednog u drugo mjesto. Prema evidencijama prijedorskih udruženja žrtava, kroz Omarsku je prošlo oko 6.000 ljudi. Smatra se da je oko 25.000 Prijedorčana nesrpske nacionalnosti prošlo kroz jedan od ovih logora, među njima veliki broj žena i djece. 2002. godine na obilježavanju 20. - te godišnjice ovog stravičnog zločina, otkriveno je spomen-obilježje Hrastova glavica. Spomen-obilježje izgrađeno je u obliku tradicionalne bosanske čatrnje, a kroz otvor je vidljivo usko grlo prirodne jame u koju su bacana tijela žrtava. Čatrnja se nalazi na postolju koje je izgrađeno u obliku stilizovane suze kao trajno podsjećanje na jedan od najstrašnijih zločina koji je počinjen na ovim prostorima.
IGK jasno poručuje da se nastavlja borba za istinu o zločinima i borba za pravdu za žrtve tih zločina, ne u ime osvete koja je strana bošnjačkom nacionalnom biću, već u ime bolje budućnosti čovjeka i civilizacije, u ime bolje države Bosne i Hercegovine i pravednijeg bosanskohercegovačkog društva.
IGK poziva sve prijatelje istine i pravde bez obzira na njihovu političku ili ideološku profilaciju da se udruže u zajedničkom naporu za izgradnju kolektivne bosanske kulture sjećanja i tako pokažu da nećemo zaboraviti agresiju i genocid na BiH, da ćemo učiti svoju djecu o agresiji i genocidu na BiH, da opominjemo da  još  postoje {ne}ljudi koji njeguju tradiciju agresije, genocida u BiH. Ako to zaboravimo ponovit će nam se zlo, a ako ne zaboravimo i naučimo svoju djecu ima BiH šanse u svojoj zajedničkoj budućnosti.
Institut za istraživanje genocida Kanada {IGK}

Vijesti: